Digitalne poruke vanzemaljaca

Jedan od 716 kamenih diskova s Bayan Kara Ula otkrivenih prilikom arheoloških iskapanja  1937. i 1938. godine u graničnom području istočnog Tibeta i Kine. Na njima se, kao robusnim dugovjekim nosačima informacija, nalazi spiralno raspoređen gust brazdast zapis koji govori o prinudnom slijetanju svemirske letjelice (“zračnog broda’) i tragičnoj sudbini pripadnika Dropa – skupine miroljubivih izvanzemaljskih istraživača – koji su poput nebeskih momara-brodolomaca bili prinuđeni ostati na pretpovijesnoj Zemlji te preživjeti u krajnje surovim planinskim uvjetima i neprijateljskom okružju. Starost tih diskova procjenjuje se na oko 12 hiljada godina. Crtež površine diska s Bayan Kara Ula na kojem se prikazane spiralne brazde. U njima se nalazi gust mikrozapis kao na gramofonskoj ploči ili kompaktnom disku. Pretpostavlja se da su ti pravilni granitni diskovi ujednačene veličine bili izrađeni nekom nama nepoznatom tehnikom lijevanja kamena. Oni su gotovo savršena kružna oblika promjera oko 30 cm i debljine približno 2 cm. U njihovu središtu nalazi se precizno pozicionirana kružna rupa promjera oko 4 cm. Istraživanje ruskih znanstvenika sa Sveučilišta Lomonosov u Moskvi pokazalo je da oni sadrže znatne količine kobalta i aluminija te da je njihova tvrdoća usporediva samo s tvrdoćom diorita – prirodnog crnog kamena eruptivnog porijekla.

 

<!–more–>

Chi Pu Tei, profesor arheologije na Univerzitetu u Pekingu, poveo je neke svoje studente u ekspediciju da pregledaju niz međusobno povezanih pećina u planinama Himalaja. Pećine bi mogle biti umjetnog porijekla i više su nalikovale složenom sistemu tunela i podzemnih skladišta. Zidovi su bili četvrtasti i glatki. U pećinama se nalazilo nekoliko starih, ali lijepo poredanih grobnica u kojima su bili skeletni ostaci čudnih ljudi. Kosturi nešto viši od 1,2 metra imali su neproporcionalno velike lobanje. Jedan član ekipe je najprije predložio da bi ovo mogli biti ostaci nepoznate vrste planinskog gorile. Profesor Chi Pu Tei glavno je odgovorio: “Ko je ikada čuo da majmuni jedni druge sahranjuju?” Kakva je to bila vrsta ljudi?

Kasnije je bilo još otkrića, a svako od njih odbacuje ideju da se radi o majmunima. Na zidovima su bili izrezbareni piktogrami nebeskih tijela: Sunca, Mjeseca i zvijezda, a Zemlja je sa njima povezana isprekidanim linijama. Tada je ekipa došla do najzapanjujućeg otkrića: polovično zakopan u prašini na tlu pećine nalazio se neobičan kameni disk, očigledno oblikovan rukom inteligentnog bića. Disk je bio prečnika oko 25 cm i debljine 1,9 cm. U idealnom središtu nalazio se savršen krug – rupa od 1,9 cm. Na disku je bila lijepo ugravirana spirala od središta prema kraju, koja ga čini dosta sličnim starim gramofonskim pločama.

Ovaj primjerak star je između 10.000 i 12.000 godina – mnogo stariji od piramida u Egiptu. Ukupno je pronađeno 716 diskova, a svaki je čuvao svoju tajnu. Daljnji pregled pokazao je da nije bilo riječ o brazdama, nego o neprekidnoj liniji čudno rezbarenih hijeroglifa – zapis!

Bili su zapisani do sada nepoznati tanki, gotovo mikroskopski znaci. Drugi kineski naučnik je 1962. godine dekodirao poruku, koja je bila toliko nevjerovatna i zastrašujuća da je Pretpovijesni odsjek Akademije u Pekingu zabranio njeno objavljivanje. Poruka je na kraju ipak objavljena, a ono o čemu govori zasigurno će vas zaprepastiti.
II dio: Poruka

Dr. Tsum Um Nui je dlanom svoje ruke dodirnuo je glatko lice diska. “Šta bi ovaj disk mogao biti?”, zapitao se. Bile su mu poznate pojedinosti o tome kako je kineski arheolog otkrio disk 1938. godine u pećini Himalaja zajedno sa još 715 sličnih diskova, kako je zakopan blizu kostura čudnih ljudi prosječne visine svega 1,2 metra. Vremenom su mnogi pokušavali dešifrovati čudne zapise, ali bez uspjeha.

Profesor je na papir prepisao simbole sa diska. Simboli su bili tako mali da je morao koritsiti povećalo kako bi jasno vidio. Međutim, diskovi su bili stari vjerovatno 12.000 godina i mnogi hijeroglifi su vremenom izlizani. Dok je radio, postavljao je sebi mnogo pitanja. Kako su primitivni ljudi tako precizno uredili kamenje? Kako su uspjeli načiniti gotovo mikroskopske zapise? Ko si oni bili i koja je bila svrha ovih kamenja? Nakon što je Dr. Tsum Um Nui prepisao simbole, započeo je naporan rad u pokušaju dekodiranja poruke. Iznenada je počeo napredovati u tome – pojavila se jedna riječ, a zatim i druga. Fraza je postala razumljiva, a potom i cijela rečenica. Razbio je kod. Razaznao je da su poruke napisali ljudi koji su se nazivali Dropa. Ali, ono što mu govore nakon 12.000 godina nema smisla. Ono što su napisali mora da je bio jedan od mitova iz njihove kulture, ili dio neke pradavne religijske ceremonije.

Kada je završio sa prevođenjem koliko god je mogao, profesor je sa nevjericom sjeo nazad na svoju stolicu. Priča koju su Drope napisale je zaprepaštujuća. Kako će reagovati njegovi kolege? Kako bi svijet mogao reagovati ako je priča istinita? Napisao je rezultate svojih pronalazaka i predstavio univerzitetu za objavljivanje. Njihova reakcija je bila brza i antipatična: članak se neće objaviti. Akademija pretpovijesti zabranila mu je čak i da govori o svojim otkrićima. Akademija je odlučila da svijet neće znati o Dropama i njihovom sudbonosnom putovanju na Zemlju.

Međutim, Tsum Um Nui-ova otkrića ipak su objavljena. Samo dvije godine poslije, objavio je članak pod naslovom “Ugravirani zapis o svemirskim brodovima koji su, kako piše na diskovima, sletjeli na Zemlju prije 12.000 godina.” Prema nekim saznanjima, akademija je popustila i profesoru dala dozvolu za objavljivanje članka. Druga verzija je da je članak objavio uprkos zvaničnoj zabrani. U svakom slučaju, njegova teorija je postala predmet ismijavanja arheoloških ustanova, jer je bila previše osjetljiva da bi se uzela za povijesnu činjenicu. To jednostavno nije moglo biti istina, jer bi promijenilo sva naša saznanja o povijesti i mjestu čovječanstva u univerzumu.
Šta otkriva kamenje

Dropa diskovi daju priču o svemirskoj sondi sa dalekog planeta koja se srušila u planinama Baian-Kara-Ula na Himalajama. Vlasnici letjelice, Drope, pronašli su utočište u planinskim pećinama. Pored njihovih miroljubivih namjera, Drope su bile neshvaćene od strane plemena Ham, koji su nastanjivali obližnje pećine. Ulovili su neke vanzemaljce, a neke su čak i ubili. Jedan od zapisa govori: ” Drope su sišli sa oblaka u svojoj letjelici. Naši muškarci, žene i djeca sakrili su se u pećinama deset puta prije izlaska sunca. Kada su na kraju razumjeli jezik Dropa, shvatili su da su došljaci imali miroljubive namjere…”

Također je zapisano kako Drope nisu bili u mogućnosti popraviti svemirski brod i vratiti se na svoj planet, pa su ostali na Zemlji. Ako je ovo istina, da li su njihovi potomci preživjeli?

Danas na ovom izolovanom području žive dva plemena ljudi koji, zapravo, sebe nazivaju Dropa i Han. Antropolozi ih ne mogu svrstati ni u jedan poznati rod. Nisu ni Kinezi ni Tibetanci. Oba plemena su niskog rasta, žute kože sa tankim tijelima i nesrazmjerno velikim glavama, što se podudara sa skeletnim ostacima pronađenim u pećinama 1938. godine. Imaju rijetke dlake na tijelima i velike oči blijedo plave boje, koje nisu azijske.

Postoji također i drevna kineska priča koja se odnosi na male, mršave ljude sa žutom kožom koji su sišli na Zemlju sa oblaka i koje su svi izbjegavali zbog ružnoće.
Čudna svojstva

Kamenje Dropa je 1968. godine privuklo pažnju W.Saitsew-a, ruskog naučnika koji je ponovo objavio pronalaske Tsum Um Nui-a i proveo testiranja na diskovima koji su pokazali vrlo neobična svojstva. Fizički, kamenje granita sadržavalo je visoke koncentracije kobalta i drugih metala – zaista vrlo tvrd kamen u kojem bi primitivni ljudi teško rezbarili slova, posebno minijaturna. Za vrijeme ispitivanja diska oscilografom, zabilježen je iznenađujući ritam oscilacija kao da je bio, kako kažu naučnici, nekada nabijen elektricitetom ili funkcionirao kao električni provodnik.

Šta god bila njihova istinska priroda, porijeklo ili značenje, kamenje Dropa predstavlja intrigantnu zagonetku za arheologe i antropologe. Jesu li Drope zaista bili posjetioci da nekog dalekog planeta ili je njihova priča jednostavno mit neke primitivne kulture? Ako je ovo drugo istina, tada se još “jedan” mit pridružuje velikom broju priča drevnih kultura koje govore o posjetiocima koji su sa neba sišli na Zemlju. Ako je ono prvo istina, kamenje Dropa bi moglo predstavljati prvi dokaz posjete vanzemaljske civilizacije. Za sada, kamenje Dropa ostaje neobjašnjeno.

 

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.