Bermudski trougao (također Bermudski trokut, Đavolji trokut) je naziv za morski trougao između Bermuda, Floride i otočića Portorika u Atlantskom okeanu. Bermudski trokut ima površinu oko 1.140 kvadratnih kilometara. Zapisi o nestajanju brodova se vode još od 15. vijeka. Navodno je i sam Kristofor Kolumbo na svojoj plovidbi prema Novom svijetu opazio čudna svjetla iznad tog područja. Prema jednoj nepotvrđenoj statistici, u tom dijelu okeana do sada je nestalo 8.157 ljudi. Teorije[uredi] Prva teorija tvrdi da u Bermudskom trouglu nema nikakvih paranormalnih pojava koje izazivaju nestanke brodova. Druga teorija govori o fizičkim silama nepoznatim nauci, koje periodično stvaraju rupu na nebu[citat potreban], koja uvlači sve što joj se nađe na putu. Treća teorija tiče se prirode vode u Sargaskom moru. Misli se da je za ove nestanke odgovorna neka nepoznata komponenta morske vode.[citat potreban] Četvrta teorija tvrdi da se u Bermudskom trouglu povremeno stvara vremenska rupa, kojom avioni ili brodovi putuju u prošlost ili budućnost. Peta i najrealnija teorija govori o prirodnom isparavanju plinova iz podvodnih stijena koji stvaraju mjehure na površini koji mogu da prevrnu brod. Događaji[uredi] Jedan od prvih nestanaka u novom dobu je zabilježen 1918. godine kada je u martu nestao USS Cyclop, jedan od najvećih brodova tog doba. Jedan od najvećih misterioznih nestanaka se dogodio decembra 1945. godine kada je let broj 19, 5 tada najsuvremenijih vojnih aviona TBM Avenger sa 24 člana posade, nestalo na tom području. Nestao je i jedan od aviona koji su bili krenuli u potragu za njima. 1948. nestaje DC-3 sa 27 članova posade, a 1951. C-124 Globemaster sa 53 putnika. Jedan drugi nestanak, po zvaničnim podacima desio se 1961. godine kada je nestao tanker Marine Sulfur Queen sa 39 osoba. U proteklih 60 godina, na tom području su također nestali slijedeći avioni: britanski transporter York 1952, mornarički Super Constellation 1954, civilni teretni zrakoplov 1966, dva Stratotankera 1963. U tim nestancima živote je vjerovatno izgubilo više od 200 ljudi.” ]

Rub izgubljenog svijeta, Trougao smrti, Groblje Atlantika, Zona sumraka, Vražji trougao,

Bermudski trougao – sve su to nazivi za imaginarno podrucje na Atlantiku uz koje se
vezuju misteriozne price o nerazjašnjenim nestancima brodova, ljudi i aviona, neobicnim
svjetlima, vodenim vrtlozima i slicnim pojavama. Rijec je o podrucju Atlantika kojemu
San Juan u Portoriku na Karibima, Fort Lauderdale na Miamiju,
te Bermudsko otocje cine vrhove “vražjeg trougla”. Ovisno o
izvorima, u Bermudskom trouglu se od vremena Kristofora
Kolumba do danas dogodilo od 200 do 1000 nesreca. Howard
Rosenberg, pisac zaintrigiran tajnama Trougla, u svojim je
istraživanjima prikupio podatke o 8000 poziva u pomoc
americkoj Obalnoj straži samo tokom 1973. godine, te podatak
da je u ovome stoljecu, “vražji trougao” bez traga odnio više od
50 brodova i aviona. Bizarni dogadaji zabilježeni na ovom
podrucju datiraju još od vremena kad je Kolumbo doplovio
nadomak obalama srednje Amerike. I sam Kolumbo bio je
svjedokom neobicnih dogadanja u Trouglu : pri plovidbi
njegovih brodova Nina, Pinta i Santa Maria, 1492. godine kompas je poludio, a Kolumbo i
posada vidjeli su cudna svjetla na nebu, o cemu postoje zapisi u brodskom dnevniku.
Tajanstvenim tragedijama u Bermudskom trouglu naknadno je pripisano i otkrice broda
Mary Celeste : brod je 1872. godine nestao, te naden napušten na pucini, oko 400 milja
izvan kursa New York-Genova kojim je plovio prije nestanka. Nije bilo traga života
desetero clanova posade.
NESTANAK “LETA 19”
Najpoznatiji, pak, dogadaj vezan uz Bermudski trougao, od kojeg, zapravo, i zapocinje
moderna legenda, jest nestanak “leta 19”. Desilo se to 5. Decembra, 1945. godine kad
je pet mornarickih bombardera misteriozno nestalo na rutinskom zadatku, a nestao je i
avion upucen u potragu. Ukupno, bez traga je nestalo 27
ljudi. Kao Bermudski trougao, ovo je podrucje “krstio” Vincent
Gaddis u clanku “Smrtonosni Bermudski trougao” što ga je
1964. godine objavio u listu Argosi. Zanimanje za fenomen
podrucja s kojeg se bestragom nestaje u pravu je euforiju,
medutim, preraslo kad je Charles Berlitz 1974. godine objavio
bestseller Bermudski trougao. Podgrijavanju euforije puno su
pridonijeli i mas-mediji. I danas Bermudski trougao intrigira
svojim tajnama, no skeptici su sve glasniji : njihova je teorija da
je prava misterija kako je Bermudski trougao uopce postao
misterija. Tajanstveno i neobjašnjivo ljudima je oduvijek bilo
privlacno i zanimljivo, a uz tajanstvenost, cudo i misteriju nikako ne idu racionalna
objašnjenja. No, upravo su takva objašnjenja ona koja za slucajeve iz Bermudskog
trougla daju skeptici. Što se Kolumba tice – prema podacima iz njegova brodskog
dnevnika – on je poludjeli kompas objasnio odstupanjem izmedu geografskog i
magnetskog sjevernog pola. Svjetla koja je opisao kao “velike vatrene buktinje”
vjerojatno su bili meteori.
SVJETSKO PROKLETSTVO !?
Pronalazak broda Mary Celeste bez posade takoder je objašnjiv : na brodu nije pronaden
ni jedan pojas za spašavanje, što navodi na pomisao da su pomorci napustili brod
za vrijeme oluje misleci da je Mary Celeste nece izdržati. No, ono što najviše udaljuje
od misterija jest cinjenica da je ovaj brod pronaden daleko od Bermudskog
trougla, cak u blizini obale Portugala. Razliciti izvori, naime, razlicito odreduju velicinu
Bermudskog trougla : ona varira od 500.000 kvadratnih milja do tri puta veceg podrucja.

Imaginacija nekih autora u Trougao ukljucuje Azore i Meksicki zaljev. Pripisivane su mu i
nesrece koje su se dešavale uz obale Irske, na Pacifiku i Indijskom okeanu. Po tome bi se
Trougao mogao nazvati ne bermudskim, nego “svesvjetskim morskim prokletstvom”,
upozoravaju “trezvenjaci”.
Oni koji tvrde da cinjenice ne podupiru legendu, dali su objašnjenje i za dešavanja
vezana uz “let 19” : posadu svih pet aviona cinili su neiskusni pripravnici, s iznimkom
vode patrole porucnika Charlesa Taylora koji tog dana nije
imao volje letjeti, pa je misiju cak htio prepustiti drugome.
Iako je vrlo brzo utvrdio da mu kompas ne funkcionira, let
je nastavio naslijepo, oslanjajuci se na navigaciju prema
zemaljskim orijentirima. No, nadošla je oluja, ali je Taylor,
dezorijentiran, uprkos upozorenjima pripravnika da je
“zapad na drugoj strani”, te ne prebacujuci vezu na cistiju
radijsku frekvenciju, posadu odveo u pogrešnom pravcu,
daleko na Atlantik. Pritom im je i goriva nestalo. Zbog toga
su protivnici teorija o cudima u Trouglu govorili da je
“jedina misteriozna sila ovdje bila sila gravitacije koja je
djelovala na avione bez goriva”. Istina je da se nije našao
ni najmanji trag ni jednog aviona, no ako ih je porucnik
zbilja odveo daleko na Atlantik, vjerojatno su pali na
podrucju gdje okean naglo ponire. Unutar Bermudskog trougla leži, naime, gotovo devet
hiljada metara duboki Portorikanski rov, najdublja tacka Atlantika, a avioni i brodovi koji
tamo potonu rijetko se ponovno vidaju.
ZAUSTAVLJENI SATOVI
Što se tice “martin marinera”, aviona upucenog u potragu, za koji mnogi misle da je
nestao u Bermudskom trouglu, istina je da se nije vratio : eksplodirao je ubrzo nakon
polijetanja, što nije bilo neobicno jer su “marineri” bili poznati po neispravnim tankovima
za gorivo. S druge strane, opet, puno je dogadaja koji su se desili u Bermudskom trouglu
za koje je doista teško naci ikakvo razumno objašnjenje. U to spada, medu ostalima,
slucaj putnickog leta National Airlinesa 727 koji je na
10 minuta nestao s radarskih ekrana na Mijamijskom
medunarodnom aerodromu. Po dolasku, posada je
porekla da se bilo šta cudno dogadalo, osim što su
“deset minuta letjeli kroz laganu maglu”. Svi satovi u
avionu, medutim, kasnili su deset minuta, iako
su ih provjerili s aerodromom neposredno prije
neobjašnjivih deset minuta “prolaska kroz maglu”.
Još je nekoliko pilota imalo slicnih iskustava s
promjenama vremena nakon prolaska kroz iznenadne
“maglice”, što, naravno, diže cijenu objašnjenjima
koja nisu racionalna, ali možda bolje objašnjavaju misterij Bermudskog trougla cak i ako
su suprotna prirodnim zakonima fizike. Takvo je objašnjenje na primjer ono o aberantnim
energetskim poljima koja kreiraju vremenske rupe. Još jedan slucaj koji potkrepljuje ovu
teoriju je onaj manje sretnog pilota po imenu Carolyn Casico i njezina putnika. Carolyn,
pilot s licencom, poletjela je na charter let do otoka Turka u Bermudskom trouglu. Kad se
približila otoku, osoblje na zemlji vidjelo je njezin avion kako besciljno kruži.
Radiooperater na aerodromu nije dobivao odgovore na pokušaj radiokontakta, ali je cuo
rijeci koje je ona izmijenila s putnikom: Ne razumijem ! Ovo bi trebao biti Grand Turk, ali
dolje niceg nema. Pravo je mjesto na mapi, oblik je pravi, ali ovaj otok izgleda
nenaseljen : nema zgrada, nema putova, nicega ! Nakon nekoliko krugova, okrenula se i
odletjela. Carolyn i njezin putnik nisu više nikad videni. Loše vrijeme ? Vremenske rupe ?
Otmice vanzemaljaca ? Mnoge teorije pokušavaju objasniti dogadaje iz Bermudskog trougla.

Vanzemaljci, djelovanje kristala s Atlantide, zli ljudi s antigravitacijskim uredajima i
drugim cudnim tehnologijama, te vrtlozi iz cetvrte dimenzije, teorije su omiljene medu
piscima fantastike. Medu tehnološki orijentiranima, pak,
omiljene su teorije o magnetskim poljima okeanskim
flatulencijama, odnosno metanskom plinu s dna okeana.
Medu skepticima igraju teorije o vremenu (oluje,
uragani, tsunamiji, zemljotresi), loša sreca, gusari,
eksplozije tereta, nesposobnost navigatora, te ostali
prirodni i ljudski uzroci. Broj brodoloma, kažu oni
skloniji realisticnim objašnjenima, na ovom podrucju
nije neuobicajen kad se usporedi s velicinom podrucja,
smještajem i gustocom prometa. Mnogi brodovi i avioni, osim toga, koji se vode kao
misteriozno nestali u Bermudskom trouglu, uopce nisu bili u ovom podrucju.
NAJPOZNATIJE NESRECE U BERMUDSKOM TROUGLU
Bermudski trougao je od 1945. godine “progutao” nekoliko stotina aviona i brodova, te
više od 1000 ljudi. Uz najcuveniji nestanak, onaj “leta 19” 1945. godine, nesrece koje su
izazvale najviše zanimanja javnosti su :
GODINA OPIS NESRECE
1918. Brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941. Brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevicanskih otoka u SAD
1947. Vojni C-45, supertvrdava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948. Cetveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948. DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom
1949. Nestaje drugi Tudor IV.
1950. Golemi globemaster americkih zracnih snaga – izgubljen
1950. Americki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugacak, potonuo bez traga
1952. Britanski transportni avion york izgubljen s 33 covjeka
1954. Lockheed constellation americke mornarice nestao s 42 osobe
1956. Hidroavion Martin P5M americke mornarice nestao s 10 clanova posade
1962. KB-50, tanker-avion americkih zracnih snaga – izgubljen
1963.
Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugacki americki teretni brod, nestao s kompletnom
posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad naden ikakav ostatak broda
1963. Dva golema stratotankera americkih zracnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi
1963. Nestaje cargo master C-132
1967. Vojni YC-122 pretvoren u teretni avion – izgubljen
1970. Francuski teretnjak Milton Iatrides nestao
1972. Njemacki teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 clana posade
POSLJEDNJI NESTANAK
U Junu, 1997. godine, na podrucju Bermudskog trougla britanska je fregata našla
napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu Shillingu i njegovoj supruzi,
njemackom paru ciji je nestanak prijavljen deset mjeseci prije. Casnici s britanske
fregate zamijetili su cudan izgled jahte : bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je
pronadena odjeca, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao da ju je netko
ostavio samo na trenutak.
TESLINA TEHNOLOGIJA !?
Naravno da ima mnogo mjesta na svijetu s opasnim strujama i problemima s
odredivanjem smjera, ali zašto je baš Bermudski trougao mjesto gdje se dogadalo toliko
mnogo nesretnih slucajeva ? Racionalna objašnjenja koja daju skeptici nisu svima
dovoljna. Maštovitije eksplikacije puno bolje prolaze. Evo nekih. Vanzemaljci su jedan od
mogucih razloga tako cestim nestancima u Bermudskom trouglu. Antigravitacijska
tehnologija ili druge energije s drugih svjetova mogle su biti odaslane ili s NLO-a, u što

__________________________________________________________________________
vjeruju mnogi od prijašnjih izvjestitelja o zbivanjima u trouglu. Takoder, Trougao možda
krije podmorsku zemaljsku bazu za vanzemaljce koji žele zadržati svoju privatnost i
odašilju energiju koja ometa previše približena prometala. Drugi vjeruju da je fenomen
Bermudskog trougla prouzrocen izgubljenim gradom Atlantidom koji je potonuo hiljade
stopa ispod vodene površine. Naprednost Atlantide u doba kad je potonula pocivala je na
moci energetskih kristala. Moguce je da ovi kristali još uvijek pocivaju na dnu okeana u
nekom promijenjenom stanju odašiljuci zrake energije koje ili zbunjuju instrumente
vozila, ili ih sve zajedno dezintegriraju. Napokon, mnogi vjeruju da je Bermudski trougao
energetsko polje koje je proizveo covjek na osnovi tehnologije Nikole Tesle. VLF
rezonantni odašiljaci (tehnologija za koju mnogi vjeruju da je koristi sjevernoamericka
komanda zracne obrane NORAD) imali bi antipod direktno u sredini Bermudskog trougla.
Ovaj hipoteticki sustav bio bi sposoban ponovno napuniti tajne klase podmornica na
elektricni pogon o cijem se postojanju spekulira i definitivno bi omogucili dovoljno
interferencije (preklapanja valova) da izoblice signale koje avioni i brodovi stvarno šalju.
I JAPAN IMA “VRAŽJI TROUGAO”
Americki odbor za zemljopisno nazivlje ne prepoznaje Bermudski trougao kao službeni
naziv niti vodi službeni dosje o tom podrucju. Što o cudima Bermudskog trougla kažu
Stožer Americke obalne straže i Povijesni mornaricki centar SAD-a ? Bermudski ili “vražji”
trougao zamišljeno je podrucje locirano uz jugoistocnu atlantsku obalu SAD-a, uz koje se
vezuje visoka ucestalost neobjašnjenih nestanaka brodova, malih plovila i aviona.
Bezbrojne teorije nudene su u istoriji ovog podrucja u pokušaju da se objasne brojni
nestanci. Najprakticnije su one koje se odnose na vremenske prilike i ljudske greške.
Vecina nestanaka može se pripisati jedinstvenosti prirodnog okružja na ovom podrucju.
“Vražji trougao” je jedno od dva mjesta na Zemlji gdje magnetski kompas pokazuje pravi
sjever. Normalno, on pokazuje prema magnetskom sjeveru. Ova razlika je poznata kao
varijacija kompasa. Razmjeri ove varijacije mijenjaju se sve do 20 stepeni. Ako se to ne
uzme u obzir, navigator se može naci vrlo daleko izvan kursa i u velikoj nevolji. Podrucje
koje japanski i filipinski pomorci zovu “vražje more”, smješteno uz istocne obale
Japana, pokazuje iste magnetske karakteristike. Ono je takoder poznato po misterioznim
nestancima. Još jedan faktor okoline je krajnje promjenjiva i turbulentna Golfska
struja koja može brzo ukloniti svaki trag nesrece. Nepredvidivi karipsko-atlantski
meteorološki obrazac takoder ima svoju ulogu. Iznenadne lokalne oluje s grmljavinom i
prolomima oblaka cesto zazivaju nesrece za pilote i pomorce. Napokon, topografija
okeanskog dna varira od širokih plicina do nekih od najdubljih morskih brazda na
svijetu. S medudjelovanjem snažnih struja nad mnogim grebenima topografija je u
stanju neprestane promjene, stalno se pojavljuju novi navigacijski rizici. Ono što se ne
može predvidjeti jest ljudski faktor. Golemi broj jahti i turistickih brodica putuje
vodama izmedu Floride i Bahama. Precesto se ovo podrucje prelazi u premalim
brodovima s premalim poznavanjem rizika podnevlja i bez dobrih pomoraca. Obalna
straža nije impresionirana natprirodnim objašnjenjima nesreca na moru. Njihova iskustva
govore da snage prirode i nepredvidivost ljudske vrste udružene svake godine izrode
najfantasticnije situacije i dogadaje.

 

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.