Fenomen CE-4, “otmice”, vezan je uz mala, siva humanoidna bića velikih glava i velikih tamnih očiju, koja su popularno nazvana “Sivi”. Prema povjesničaru NLO-a richardu Dolanu, prije poznatog slučaja Berneyja i Betty Hill iz 1961. nije bilo opisa takvih “susreta” izuzev, možda nekoliko mogućih opisa iz sredina 1950-tih. Za otmice su se ufolozi zainteresirali tijekom 1970-tih.

Oni koji su doživjeli CE-4 i prisjetili se svojeg neobičnog iskustva (spontano ili uz pomoć mentalnih tehnika za osobađanje potisnutog sjećanja) gotovo uvjek govore o istoj stvari: osoba začuje neobičan zvuk, ugleda neobično svjetlo, ugleda neobična bića i biva pralizirana; na neobičan način odvodi ju se iz iz sredine gdje se nalazi (kuća, auto i sl.) pri čemu prolazi kroz fizičke prepreke (zatvorni prozor, zid i sl.) na način koji krši sve poznate zakone fizike; pri tom prenošenju osjeća snažne vibracije u svakom djeliću tjela – do stanične, molekularne razine. Vođena energetskim ili svjetlosnim snopom iznenada se nađe u nekakvom zatvorenom prostoru zaobljenih zidova za koji pretpostavlja da je svemirski brod.
Tamo biva podvrgnuta neobičnim i traumatičnim fizičkim i psihološkim postupcima (ispituje joj se tkivo, uzima nasljdni materijal i sl.). Nakon tih postupaka vraćena je na mjesto s kojeg je bila odvedena.

Vodeći njemački istraživač CE-4, dr. Johannes Fiebag, koji je formirao interdisciplinarnu organizaciju psihijatara, psihologa i drugih medicinskih stručnjaka kako bi pomogli osobama traumatiziranima iskustvima CE-4, navodi slučaj 36-godišnje žene Carole Macklenburg (Njemačka) s kojom je prolazio kroz njezino iskustvo.
Krajem ožujka 1994. oko 11 sati navečer, kad su njena djeca već spavala, osjetila je nečiju prisutnost. Provjerila je stan no nije našla nikog. Uhvatila ju je panika i legla je u krevet kako bi se smirila. Iznenada je začula neobičan zvuk. Uplašila se i odlučila sjesti kako bi ga bolje čula. No, nije se mogla pomaknuti. Razabrala je nekoliko malih sivih bića u podnožju kreveta. Dvije slične figure također su stajale uz krevet njenog sina. Toliko se uplašila za svoju kćer da ju je pokušala dozvati no nije mogla. Osjećala je da su ta bića i s kćerkom. Iznenada je izgubila i vid i sluh, a njezin “um nije mogao tvoriti rijeći ni rečenice”. Kao da su joj iznenada sve sposobnosti bile oduzete. Sve što je tada znala je da je sve to povezano s tim bićima.

Ispitanica dr. Macka koju on naziva Andrea opisala je svoje premještanje prema “brodu”. Osjećala se lagano, gotovo bestjelesno. Ugledala je neobično svijetlo i osjetila jake vibracije, kao da joj se tijelo “topi”. Sve oko nje kao da se kretalo, kao da je išla kroz tunel. U tom stanju bila je “hipersenzitivna” tj. bila je iznimno svjesna svega što se oko nje događalo. Prisjetila se da je prilikom jednog CE-4 ugledala dva mal abića sa velikim glavama, velikim očima i dugim udovima. Izgledala su joj kao “načinjena od svjetlosti”.
Zatim kao da ju je okružilo svijetlo i jedno od tih bića napravilo vizualan kontakt sa njom svojim velikim tamnim očima – “oči u oči”. Nakon toga počela je lebdjeti i prolaziti kroz staklo prozora, prvo nogama.
Osjećala je da je ro neobično svijetlo odgovorno za vibracije u njezinom tijelu. Kad je prošla kroz staklo prozora, osjećala se bestjelesno. Stanice tijela kao da su joj se “razbježale”, “raširile”. Prolazak svog tijela kroz staklo osjećala je kao prolazak svjetla kroz svjetlo i ta bića kao da su joj tijelo pretvorila u svjetlo.
Kad se kasnije prisjećala ovog iskustva i neobične svjetlosti, tijelo bi joj spontano počelo vibrirati.

Ovo su samo neke od neobičnih značajki CE-4 kako su ih opisale osobe koje su se prisjećale pojedinih epizoda tih iskustava.

Primjeri sićušnih predmeta usađenih u tkivo osoba koje su bile otete.

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.