Ovo tajanstveno učenje potječe iz drevnog teksta: fibula smaragdina, koji potječe iz Egipta.Alkemičari su vjerovali da ga je napisao Hermes Trismegistos (Hermes tri puta največi), što je grčki naziv za egipatskog boga Totha, boga pisma i mudrosti. Fibula smaragdina je tekstmagijskog karaktera, koji opisuje postupak priprave supstance Kamen mudraca. Ovaj tekst sutijekom mnogo stoljeća alkemičari pokušavali dešifrirati i odgonetnuti njegovu tajnu. Alkemijase u početku razvijala u Egiptu, gdje se razvijaju prve kemijske aparature. Iz tog vremena značajna je Marija Židovka (Marija Aleksandrijska), koja je izmislila vodenu kupelj, koja se još danas zove po njoj, a Kleopatra, imenjakinja egipatske kraljice, je izmislila destilacijskuaparaturu. U helenističkom periodu, alkemijsko znanje se, zajedno sa ostalim znanjem pohranjuje u aleksandrijskoj biblioteci. Dio tog znanja će biti spašen od uništenja aleksandrijske biblioteke i odnesen na područje bliskog istoka, gdje će ga preuzeti Arapi i dalje razvijati. Od IIIdo XV stoljeća njome su se bavili čarobnjaci, magovi i najučeniji ljudi. U njenoj se osnovivjerovalo da je moguće načiniti Kamen mudraca, pomoću kojeg bi se obične kovine pretvarale uzlato i spravio Eliksir života i vječne mladosti. Zahvaljujući alkemijskim istraživanjima došlo sedo mnogih kemijskih otkrića.Principi alkemije se mogu sažeti: Iz jednog sve, iz svega jedno, u jednom je sve. Jedan odsimbola alkemije je Urobor: zmija koja jede svoj rep.
alkemijaU Hrvatskoj, najpoznatija alkemičarka je Barbara Celjska, u narodu poznatija kao Crna kraljica.U svoje vrijeme je bila poznata po svojim alkemičarskim vještinama, pa o njoj piše i sam Paracelsus Za nju se, između ostaloga, pričalo da u podrumu svoga imanja ima tajni laboratorij ukojem je proizvodila zlato, a za tajnu proizvodnje zlata svoju dušu je prodala vragu.

Lijepa, okrutna i sklona okultnom, Barbara Celjska je ispunila sve uvjete da postane osoba čiji će se nadimak – Crna kraljica – stoljećima izgovarati uz strahopoštovanje.

Kada je Barbara Celjska u pitanju, postoji samo jedna stvar vezana uz nju oko koje se svi možemo složiti – malo je koja žena na ovim prostorima u ljudima tako budila maštu poput nje. Eto, gotovo šest stotina godina iza njezine smrti i danas je spominjemo kao vampiricu ili vješticu, što je tek dio legendi što o njoj kruže.

Bila je iznimno lijepa, odijevala se u crno i bavila ‘zabranjenim znanostima’, okultizmom i alkemijom

Predstavimo je najprije kroz povijesne činjenice. Kći hrvatskog bana Hermana II. Celjskog i grofice Anne Von Schaunberg, Barbara Celjska jerođena 1392. godine u češkome Melniku te je u toj državi i umrla u ljeto 1451. od kuge.

Imala je samo 16 godina kada se udala zaŽigmunda Luksemburškog te je 1420. godine postala češka krajica, a 1433. godine carica budući da je njezin muž okrunjen za njemačko-rimskoga cara.

Knjige bilježe da je bila iznimno lijepa žena, ali i da je njezin život papa Pio II. opisao kao razuzdan i poročan. Također, kažu i to da se odijevala u crno, pa k tome se bavila ‘zabranjenim znanostima’, okultizmom i alkemijom.

Crna kraljica

Jasno vam je, takav je spoj potaknuo nezaustavljivu lavinu glasina o njoj, a u narodu je zbog odijevanja, navodno oholog karaktera i sklonosti prema ‘mračnom nauku’, vrlo brzo prihvaćena i prepoznata pod nadimkom Crna kraljica.

Nažalost, lik fatalno lijepe vražje ljubavnice se toliko dopao tadašnjim autorima fantastičnih priča da je čak i samostalno zaživio, pa možemo samo nagađati kada je i u kojoj priči Crna kraljica doista Barbara Celjska, a kada je riječ o nekoj drugoj ženi ili čak izmišljenoj osobi.

Tako je samo pretpostavka da je Barbara Celjska uistinu uvijek baš ta žena o kojoj su ispričane tolike priče u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a među kojima ćemo izdvojiti sljedeće:

Pukni vrag, dam ti Medvedgrad

Crna kraljica je dio života stolovala na Medvedgradu, te je na glasu bila kao izuzetno ohola žena koje se narod silno bojao. Zagrebačke legende bilježe da je bacala svoje ljubavnike sa zidina ili u kavez s veprom i slala gavrana da napada i kopa oči njezinim neprijateljima.

Također, predaje govore i to da je vragu prodala dušu i Medvedgrad kako bi otjerao Osmanlije, zbog čega je nakon smrti postala zmija što i danas čuva svoje blago koje se još uvijek nalazi u tajnim tunelima otprilike podno Markovog trga.

Samoboru pak bilježe da je održavala razvratne tulume, a jedna od priča govori i to da upravo njoj trebamo biti zahvalni što danas imamo Plitvička jezera jer je u doba velike suše naredila kiši da pada.

Sličnih legendi o njoj ima još, no i ove su sasvim dostatne da zaključimo kako je bila nepresušno vrelo priča koje su se usmeno prenošene i u koje je, logično, svašta dodavano, ovisno o mašti autora.

Barbara kao varaždinska vampirica?

Vjerojatno je tom logikom Barbara Celjska s vremenom postala i vampirica te ćete taj podatak naći u pojedinim knjigama koje se bave tim uvijek intrigantnim stvorenjima.

Tako pokojni francuski književnik Robert Ambelain u knjizi ‘Le Vampirisme – de la légende au réel’ prenosi bilješke neimenovanog engleskog teozofa kojem su lokalni ljudi pričali o misterioznim epidemijama.

Događale su se periodički na varaždinskom području te su odnosile živote mnogih mladih ljudi. Karakteriziralo ih je to što su žrtve na vratu imale neobične rane koje su, dakako, protumačene kao vampirski ugrizi.

Ambelain u knjizi ne navodi da je za to kriva Crna kraljica, ali zato tom informacijom barata njegov sunarodnjak i novinar Jean Paul Bourre, koji u knjizi ‘Les Vampires’ piše da je upravo Barbara Celjska bila ta koja je ustala iz groba u Knegincu.

Navodi i to da je Varaždin od njezinih krvoločnih pohoda oslobodio pravoslavni svećenik, ali i ne objašnjava podatak koji odmah upada u oko – kako je Barbara ustala iz groba u Knegincu ako je pokopana u Pragu?

Naravno, malo je vjerojatno da je Bourreu bio taj koji je Barbaru digao iz lijesa, već je sasvim izvjesno da je tu informaciju dobio iz ‘dvadeset i druge ruke’ od ovdašnjih ljudi, što jesamo potvrda koliko je dubok trag ta žena ostavila u našim krajevima, ali potom i svijetu.

Naime, Barbara Celjska je poslužila kao inspiracija Josephu Sheridanu Le Fanuprilikom pisanja vampirske novele Carmilla (1872.), a neki će reći da je ujedno time i zaslužna što je Dracula (1897.) u noveli Abrahama Stokera ispao tako kako je ispao.

About The Author

Urednik

Related Posts

2 Responses

  1. natalia

    Barbara Celjska(CRNA KRALJICA) jako me podsjeća na Elizabetu Bathory(KRVAVA GROFICA) od prekrasnog izgleda,okrutnog kažnjavanja,zlobe,pa sve do okultizma….

    Pitanje nevezano za članak,zanima me, tko je slikar gore priložene slike?

    Komentariši

Leave a Reply

Your email address will not be published.