Sakaćenje stoke koje se pripisuje izvanzemljanima i padovi NLO-a, kao i sukobi s njima, više su nego intrigantne teme. Posebice ako za sagovornika imate Lindu Moulton Howe, autoricu dokumentarca “Čudna žetva”, kao i koncepta “UFO Report: Sightings”- emisije koja se pretvorila u hit-seriju “Sightings”.

Svjetla su na nebu. Ne zvijezde, ne krijesnice, ne zrakoplovi – tajanstvena svjetla nepoznatih letjelica. Tko me još jednom upita vjerujem li u NLO-e – nek’ skoči u Savu. Ili neka se informira, knjiga i podataka ne nedostaje. NLO-e se viđalo na radarima, podizali su se lovački avioni da ih sruše, fotografiralo ih se nebrojeno puta, vidjelo još i puno više, i po danu i po noći.

Priroda NLO-a – to je već drugo pitanje. Pravo pitanje. Na njega ne postoji egzaktan niti jednoznačan odgovor. Čim se fenomen dublje istražuje, postaje sve čudniji. Na jelovniku je široka lepeza mogućnosti – od toga da su NLO-i letjelice ‘klasičnih’ izvanzemljana s nekog drugog planeta, do toga da nose vremenske putnike ili posjetitelje iz paralelnih dimenzija. Koliko god ovi odgovori zvučali fantastično, do nekih od njih su došli  temeljiti i stručni ljudi nakon što su se hrabro suočili s dostupnim podacima. Primjerice, američki psihijatar i dobitnik Pulitzerove nagrade John Mack, baveći se ljudima koji su imali iskustvo otmica, u knjizi „Otmica – susreti ljudi s izvanzemljanima“ zaključio je da odlike tog fenomena najviše podsjećaju na šamanska iskustva, dok slavnom astrofizičaru i ufologu Jasquesu Valleu, nakon više desetljeća proučavanja,  nije preostalo drugo nego da u knjizi „Putovnica za Magoniju“ ponudi mogućnost da su NLO-i možda oni isti međudimenzionalni posjetitelji koje se nekad nazivalo vilama, patuljcima i svakojakim drugim mitološkim bićima.

Ne zaboravimo  ‘tvrde’ priče, poput onih koje se moglo čuti u sklopu projekta i konferencije „Disclosure“, gdje su pravi NLO-i, nimalo nalik vilama, lebdjeli iznad silosa s nuklearnim projektilima, a projektili su jedan za drugim otkazivali. Isti projekt nudi priče o rušenjima NLO-a i nalaženju srušenih letjelica i mrtvih (i živih) izvanzemljana – u više navrata. Pukovnik Philip J. Corso je u knjizi „Dan nakon Roswella“ opisao kako je dobio i izvršio zadatak da tehnologiju sa letjelice srušene u Roswellu preda američkoj vojnoj industriji, ali tako da nitko ne zna otkuda ona potiče i da rezultate proučavanja te kompanije predstave kao svoje izume.

Neke stvari koje ćete pročitati u intervjuu koji slijedi možda će vam zvučati čudno, ali zato će neke druge biti jako čudne ili stvarno jako  čudne. Nema pomoći – tako je uvijek s NLO-ima, ne možete ih uhvatiti niti za glavu ni za rep.

 Tko je Linda Moulton Howe?

EgyptLinda

Karijera Linde Moulton Howe prepuna je dokumentarnih filmova, televizije, radija, pisanja i izvještavanja o temama znanosti, medicine i okoliša. Dobitnica je brojnih  lokalnih, nacionalnih i međunarodnih nagrada, uključujući tri regionalna Emmyja i nominacije za nacionalni Emmy, kao i nagradu Station Peabody za emisije o medicini. Niz nagrada se nastavlja nagradom Udruge pisaca o zrakoplovnim i svemirskim temama, zlatnom plaketom na filmskom festivalu u Chicagu za fil ‘A Radioactive Water’, nagradom ‘Florence Sabin’ za “izvanredni doprinos javnom zdravlju”, ali popis tu uopće ne završava.  Da steknete bolji uvid u teme kojima se Linda bavila, spomenimo neke od njenih dokumentaraca:  ‘Poison in the Wind’ ‘ Sun Kissed Poison’ o temi zagađenja; ‘Fire In The Water’ (o vodiku kao alternativnom gorivu), ‘Radioactive Water’ (o kontaminaciji uranom pitke vode u predgrađu Denvera); ‘Prairie Dawn’ (koji se bavio treningom astronauta u Denveru), ali ono što mene, nas i vas na ovom mjestu zanima (bar sam si ja to tako zamislio) su dokumentarci  ‘Čudna žetva i ‘Čudne žetve 1993’, u kojima je istraživala svjetski raširen fenomen sakaćenje stoke.  Na tragu NLO-a ostala je u televizijskom dokumentarcu ‘Earth Mysteries: Alien Life Forms’ , a autorica je koncepta ‘UFO Report: Sightings’, emisije koja je prvi put emitirana 1991, a pretvorila se u hit-seriju ‘’Sightings’ .

Osim televizije, Linda je danas slavna po svojoj web –stranici koja se bavi novostima u znanosti, okolišu i svjetskim misterijima (http://www.Earthfiles.com). Earthfiles su također dobili niz nagrada (2001 – nagrada Encyclopaedia za novinarsku izvrsnost;2003. nagrada internetske udruge WebAward udruge; 2006. nagrada ‘W3 Silver’ u kategoriji vijesti.2003. godine  Linda se u Engleskoj bavila i likovima u usjevima i s njima povezanim malim, tajanstvenim svjetlima. Također je istraživala neobična svjetla na nebu u Brazilu, a još 2002. se u Norveškoj pridružila astronomima, fizičarima I inženjerima u proučavanju “toplinske plazme nepoznatog podrijetla” u dolini Hessdalen (u ufološkim krugovima slavna ‘svjetla iz  Hessdalena’).

Napisala je četiri knjige: ‘Mysterious Lights and Crop Circles’, o izvještajima svjedoka i znanstvenom istraživanju bofizičkih I biokemijskih promjena na usjevima žitarica na koje su utjecali kompleksni energijski sistemi – kako se naziva misterij koji se krije iza likova u usjevima; ‘Alien Harvest’ o svjetski raširenom fenomenu sakaćenja stoke; ‘Glimpses of Other Realities, Volumes I and II’ o svjedočenjima američkih vojnih, obavještajnih lica kao I civila  koje se tiču neidentificiranih fenomena koji imaju interakciju s životom na Zemlji.

Ono što slijedi je moj intervju (garniran slikama dokumenata koje mi je ona dala) s tom doista odlično informiranom gospođom, u kojem smo razgovarali uglavnom o dvije teme – sakaćenju stoke i srušenim NLO-ima.

Vanzemaljci sakate životinje

KREŠO:Već dvadeset godina istražujete slučajeve osakaćene stoke. Što nam možete reći o tome?

LINDA: Kada sam se ovime počela baviti u jesen 1979. godine,  pokušavala sam doznati što se događalo sa životinjama – prvo u saveznoj državi Colorado – koje su pronalažene osakaćene bez ikakvih tragova krvi. Nekima je bilo uklonjeno uho, nekima oko, nekima jezik odrezan duboko u grlu ili uklonjene genitalije. U 97 posto slučajeva bio je uklonjen rektalni i/ili vaginalni dio i sve to bez krvi i bez tragova. U mnogim su slučajevima životinje pronalažene na mokrim ili vrlo suhim mjestima, ili čak u snijegu, a da uokolo nije bilo nikakvih tragova, čak ni tragova tih životinja. Sada znamo da je policija pronalazila takve slučajeve sakaćenja životinja još pedesetih godina. Pogledavali su prema nebu jer – kako je moguće da su pronađene životinje bez tragova krvi oko tih rezova, da oko tijela životinja pronađenih u pijesku ili snijegu nije bilo nikakvih tragova? Kako je životinja došla na to mjesto ako nije bila položena odozgora? Kada sam započela istragu, policija mi je govorila, u početku samo neslužbeno, da su čak vidjeli zrake svjetla koje su se spuštale s neba i te su zrake povezivali s podizanjem i spuštanjem životinja.  No, nisu mi to htjeli reći službeno nego samo neslužbeno. Ja sam bila televizijski producent i bili su mi potrebni ljudi koji će mi te stvari reći u kameru.

1

Na kraju mi se sve otvorilo kada sam sjedila preko puta glavnog istražitelja u slučajevima sakaćenja životinja pri ureda javnog tužitelja u gradu Trinidad u Coloradu. Pitala sam ga isto što sam pitala i druge policajce, novinare, farmere – pitala sam ga tko, po njegovu mišljenju, sakati te životinje? On je rekao da je zajedno s ostalim istražiteljima došao do zaključka da je riječ o bićima koja nisu s ovog planeta. Rekao je to u kameru i ja sam taj materijal uvrstila u svoj dokumentarni film, koji je emitiran kao posebna dvosatna televizijska emisija. Predstavnik zakona prvi je put rekao da je riječ o prisustvu izvanzemljana. Mislim da je zbog toga moj film «Neobična žetva» («Strange harvest») odjeknuo poput bombe. To je bilo 25. svibnja, 1980. godine. I prije filma bilo je rasprava u novinama koje su upućivale na to da su ljudi na nebu vidjeli nešto što su povezivali sa sakaćenjem životinja. No, u filmu je prvi put službena osoba rekla da su u pitanju bića s drugog planeta. Danas je  veza izvanzemaljske biološke jedinice sa fenomenom sakaćenja životinja u cijelome svijetu jača je nego kada sam snimila film. To je zato što su na uzorcima zemlje, biljaka i tkiva pronađenim na poljima biofizičari i veterinari patolozi našli mnogo anomalija. Jedno od najvažnijih otkrića do kojega je došlo u zadnjih deset godina je pronalazak čestica čistog goveđeg hemoglobina kod tri životinje. Ne postoji način da se dobije čisti hemoglobin, ljudski ili životinjski, na bilo koji drugi način osim centrifugalnim postupkom u laboratoriju. Kako bi centrifugalni laboratorijski postupak mogao biti primijenjen na pašnjacima ili u planinama? Nitko ne misli da je to moguće.

2

 Onda dolazite do svjedoka koji su vidjeli bića kako izlaze iz kružnih diskova, ljudi su vidjeli kako su životinje podizane ili spuštane zrakama. Ti ljudi, na žalost, ne žele doći pred kamere. No, kad usporedite njihova svjedočenja s čvrstim fizičkim dokazima o čistom goveđem hemoglobinu pronađenom kod osakaćenih životinja, dolazite do zaključka da je morao postojati postupak kojim su životinje podizane sa pašnjaka, a čisti goveđi hemoglobin je ostatak tog postupka. Taj fizički dokaz vrlo je važan i udopunjuje s jedne strane svjedočenja svjedoka koji su vidjeli kako iz lebdećih letjelica pomoću zraka spuštaju i dižu životinje, a s druge strane predstavnike zakona koji govore da je riječ o bićima s druge planete. KREŠO: Možete li nam reći nešto o tehnologiji koja se koristi prilikom rezanja mesa, neki su smatrali da je u pitanju možda laser?

3

LINDA: Jedna od najzanimljivijih zagonetki u svim istragama koje se bave sakaćenjem životinja upravo je pitanje  kojim su instrumentom životinje rezane. Ti su rezovi isti kod životinja svih vrsta, svih veličina, na obje zemljine polutke. Nakon mikroskopskih analiza u laboratorijima veterinari patolozi napisali su u svojim izvješćima da se koristila visoka temperatura. Na spomen visoke temperature ljudi odmah pomisle na laser. Kod rezova, međutim, nije bilo tragova ugljika. Razgovarala sam s veterinarima, hematolozima i ginekolozima koji su rekli da se kod nama poznatih laserskih operacija pod mikroskopom nađu crni tragovi ugljika. Kod osakaćenih životinja tih tragova nije bilo, što upućuje na to da je instrument bio sasvim druge vrste, no mi ne znamo koji.

KREŠO: U nekim tekstovima spominjete srušeno NLO u kojem su nađeni životinjski dijelovi.

LINDA: Jedan od najvažnijih događaja devedesetih godina bilo je objavljivanje niza dokumenata koje su Bob i Ryan Wood, koji vode vrlo važnu web stranicu www.majesticdocuments.com.

5

Jedan  od dokumenata se zvao «Procjena jedinice za istraživanje interplanetarnih fenomena». Taj dokument sadrži sažetak onoga što je pronađeno 1947. godine na tri mjesta rušenja NLO-a. Jedno je Corona – Roswell, mjesto za koje su svi čuli, drugo je mjesto područje baze White Sands u blizini mjesta Trinity, gdje je bačena prva eksperimentalna atomska bomba, a treće 30 milja istočno od mjesta Alamogordo. U dokumentu stoji da su u Zoni slijetanja 1 između Corone i Roswella pronađena tijela koja su secirana na način na koji bi se seciralo žabu. U Zoni slijetanja 2, dakle na području White Sands u blizini Trinityja, u spremištima unutar letjelica pronađeni su životinjski dijelovi. To su dva važna dijela dokumenta američke obavještajne službe s datumima, u kojima se govori o 1947. godini. U dokumentu još stoji da su u Zone slijetanja 1 i 2 poslani pripadnici službe sigurnosti iz Los Alamosa.

Vlada sakrila uzrok smrti pripadnika Službe sigurnosti

Ta četvorica muškaraca koji su bili u zaštitnim odijelima u Zoni 2 pronašli su tijela i iznijeli ih iz letjelice u kojoj su pronađeni životinjski dijelovi. U sljedećih nekoliko sati sva su se četvorica muškaraca ozbiljno razboljela i iskrvarili su do smrti. U dokumentima stoji da je uzrok bio virus izvanzemaljske prirode za koji nema protulijeka. To su izuzetno uzmemirujući podaci i kad ih pogledate u kontekstu svega što se tada saznalo, zaključujete da bi svaka vlada koja bi 1947. godine došla do tih podataka vjerojatno učinila isto ono što je učinila američka vlada. A to je bilo da se u interesu nacionalne sigurnosti provede politika poricanja – ništa se od ovoga nije dogodilo.

KREŠO: Tijekom četrdesetih i pedesetih godina 20. Stoljeća  bilo je pokušaja gađanja i rušenja NLO-a. Kad je to započelo, kada je prestalo i jesu li srušeni NLO-i bili pogođeni sa zemlje?

7

LINDA: 1983. godine, dakle tri ili četiri godine nakon mog filma «Čudna žetva», potpisala sam ugovor s kućom HBO za jednosatnu emisiju radnog naziva «UFO – the ET factor». Dok sam radila na scenariju razgovarala sam s čovjekom koji se zvao Len Stringfiled. On je napisao važnu knjigu «Situation Red», radio je u zrakoplovstvo u Cincinnatiju pedesetih godina. Rekao mi je da je postojala stalna naredba da se letjelice napadaju i da ih se pokuša srušiti kako bi se došlo do njihove tehnologije. No, izgubili su toliko pilota i toliko aviona da je naredba ukinuta. Danas vjerujem da su 1954. godine Sjedinjene Države zaista ukinule naredbu rušenja letjelica. Također smatram da je bivši Sovjetski Savez pokušao napadati izvanzemaljske letjelice.

KREŠO: Kako su leteći tanjuri odgovorili na napade?

LINDA: Pitanje odmazde prvi je put postavio 1990-tih godina čovjek koji je radio u državnoj vladi u Novom Meksiku, živio je u mjestu Las Cruces koje je u blizini White Sandsa, kandidirao se za politički položaj i počeo slušati o tome što se zaista događalo na području White Sands i Roswella četrdesetih i pedesetih godina.  Zvao se Andrew Kisner. Rekao mi je da je bio zapanjen kad je od svojih izvora u White Sandsu neslužbeno doznao da je naša vlada koristila artiljeriju i rakete zemlja-zrak protiv tih letjelica. Smatralo ih se neprijateljskim oružjem.

Vanzemaljci skrenuli rakete V-2 s kursa

Kad su lansirane V-2 rakete, te su se letjelice osvetile tako da su skrenule naše rakete V-2 s kursa. Jedna je skrenula 180 stupnjeva, što znači da se počela vraćati na mjesto s kojeg je bila lansirana i srušila se blizu mjesta Juarez u Meksiku. U sljedećih 48 sati nakon tog rušenja u Juarezu, to je bilo 29. svibnja 1947. godine, dakle prije srpnja te iste godine, jedna V-2 raketa koja je skrenula s kursa za 180 stupnjeva pala je vrlo blizu naseljenog dijela u blizini Juareza. Kad su ekipe iz Meksika i SAD-a krenule u potragu za našim V-2 raketama i za neidentificiranim objektima uočenim na radarima, nisu našli ništa. Sve je nestalo. A to je bila velika raketa! Kao što je Andrew Kisner rekao, to je bio početak osvete na našim testiranjima V-2 raketa. U sljedećih 24 do 48 sati nakon toga, u New Yorku su se srušila dva zrakoplova. Ljudi su rekli da su u blizini tih zrakoplova vidjeli snažno bijelo svjetlo. Sljedećih šest do dvanaest mjeseci nakon osvete i pada V-2 rakete u blizu Juarez, srušilo se 600 američkih vojnih i civilnih zrakoplova i u jednom razdoblju od 84 dana u prosjeku je srušeno sedam zrakoplova dnevno. Andrew Kisner je rekao da je uvjeren da su mnoga rušenja rezultat osvete.

KREŠO: Koliko se daleko došlo u reproduciranju izvanzemaljskih letjelica? Bilo je pokušaja da se naprave iste takve, ali očito je da nešto nedostaje, možda kakav parapsihološki element, jer još uvijek nemamo tako naprednih ‘letećih tanjura’. Ili možda imamo?

8

LINDA: Mnogo je ljudi iz vojnih obavještajnih službi govorilo službeno o tome, poput Phillipa J. Corsa u svojoj vrlo važnoj knjizi o Roswellu, u kojoj je rekao da je cilj američke vlade bio da sastavi što više tehnologije oduzete neprijateljima i patentira je u američkim korporacijama kao američku tehnologiju. Rekao je da smo u sastavljanju neke izvanzemaljske tehnologije uspjeli. Jedan inženjer, Bill Uhouse, javno je rekao da je pedesetih godina radio na simulatoru pomoću kojeg se pilote učilo upravljati diskovima. Javno je rekao da Sjedinjene Države nisu napravile letjelicu, nego simulator pomoću kojeg se američke pilote uči upravljati izvanzemaljskim letjelicama. Mogli smo sastaviti neke stvari poput laserske tehnologije, poluvodiča ili neke stvari vezane uz računala. Ali jesmo li uspjeli proizvesti cijelu letjelicu koja bi se koristila zrakama i imala mogućnost otići u neki drugi sunčev sustav, to još nitko nije rekao. Mogli smo napraviti nešto u obliku diska, ali to bi svejedno bio američki proizvod kojim bi upravljali piloti.

KREŠO: Je li ikada neki izvanzemljanin uhvaćen živ?

LINDA: Kada sam radila emisiju za HBO, 9. travnja 1983. godine je dogovoren sastanak u zrakoplovnoj bazi Kirtland, u uredu za posebne istrage, s posebnim agentom Richardom Dotyjem. On mi je pokazao dokument na kojem je pisalo da je to izvješće za predsjednika SAD-a o neidentificiranim vozilima. To je bilo prvi put da sam čitala u navodnom vladinom dokumentu da ne samo da smo aktivno uključeni u pronalaženje srušenih letjelica, nego da skupljamo humanoidna bića koja su u tom dokumentu bila opisana kao izvanzemljani. Za njih je pisalo «mrtva i živa». U jednom je odlomku pisalo o pronalasku bića 1949. godine, ne 1947. nego 1949. godine. To je biće odneseno u Los Alamos gdje je živjelo do 18. lipnja 1952. godine kada je umrlo od nepoznatog uzroka. To je vrlo konkretan opis bića odnesenog u Los Alamos, s kojim se komuniciralo i koga se proučavalo i tretiralo kao «posjetitelja» sve dok nije umrlo. Mnogi ljudi govorili su da su se izravno susreli sa bićima ili da znaju za bića na Području 51, na istočnoj obali, na Floridi. U Los Alamosu vlada navodno drži bića, možda i različite vrste, nisu sigurni, i oni su tamo već neko vrijeme. Neki čak govore o tome da su to jedinke koje će nam pomoći u našem programu vezanom uz svemir.

KREŠO: U kontekstu NLO-a uglavnom se govori o SAD-u i Velikoj  Britaniji. No, što je s drugim silama, poput Rusije i Kine? To su velike zemlje, pa su i one morale naći srušene letjelice.

LINDA: Jedan od najzanimljivijih razgovora koje sam vodila  bio je sa Stanom Friedmanom, fizičarom iz Kanade, koji je mnogo radio na Roswellu. Rekao mi je da su nakon raspada Sovjetskog Saveza otkriveni dokumenti u kojima stoji da je i Sovjetski Savez vodio politiku rušenja letjelica sve do ranih sedamdesetih godina. Ako se u Americi navodno prestalo s politikom rušenja letjelica 1954. godine, zašto bi Sovjetski Savez nastavio s agresijom do ranih sedamdesetih godina? Tu se postavlja zanimljivo pitanje: što bivši Sovjetski Savez, tj. Rusija, tj. Putin, imaju kao čvrst fizički dokaz?

ufo_china

Kina navodno također ima čvrste fizičke dokaze. Amerikanac Scott Jones, bivši mornarički obavještajac, bio je poslan Kinu kako bi ispitao što konkretno Kinezi znaju o NLO-ima. Rekao je da su mu pokazali materijale koji se mogu smatrati čvrstim dokazima. Pitao ih je zašto materijale ne objave svijetu, a oni su mu odgovorili da čekaju da Sjedinjene Države prve djeluju. Možda bivši Sovjetski Savez i Sjedinjene Države već desetljećima imaju dogovor, koji je možda trajao i tijekom Hladnog rata, da će surađivati ako se javi problem sa prisustvom izvanzemljana. To bi značilo da te zemlje na nekoj razini, kroz male skupine, dijele podatke o prisustvu izvanzemljana.

KREŠO: Tko, po vama,  kontrolira znanje? U prošlosti je bilo puno koordiniranih akcija, političke stranke i predsjednici dolaze i odlaze, no netko mora kontinuirano kontrolirati znanje.

LINDA: Kinezi su Scottu Jonesu rekli da čekaju da Sjedinjene Države djeluju. Mora postojati nešto između starih dogovora, da Sjedinjene Države sada mašu repom, da što god Sjedinjene Države imaju od dokaza i što god znaju, čini se da Velika Britanija, Kanada, Australija i druge zemlje oklijevaju, kako bi vidjeli koja će biti politika Sjedinjenih Država.

KREŠO: Koje su to strukture u Sjedinjenim Državama?

LINDA: Koliko ja znam, to je od svog osnutka 1947. godine pa do danas Vijeće nacionalne sigurnosti, kontrolno tijelo nad grupom Majestic-12.

About The Author

Krešimir Mišak (Zagreb, 1972. -) je hrvatski novinar znanosti, rock glazbenik i pisac znanstvene fantastike. Poznat je kao voditelj emisije Na rubu znanosti koja se emitira na HRT-u. Pisac 1999. je počeo pisati znanstvenu fantastiku. Odtad je napisao desetak kratkih SF priča. 2000. i 2005. je dobio SFERA nagradu za najbolju SF priču. 2005. godine objavljena mu je zbirka SF-priča Zvjezdani riffovi, a u 2006. je izdao knjigu Telepatija i telekineza.

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.