Tradicija dalaj lame kao duhovnog vođe Tibeta i tibetanskog naroda potječe iz XVI. stoljeća kada dolazi do uspona budističke škole Gelug Pa1.

Tenzin Gyatso još je kao dvogodišnji dječak prepoznat kao tulku, utjelovljenje Buddhe Samilosti, u pokrajini Amdo na sjeveroistoku Tibeta. U dobi od 15 godina, 17. studenog 1950. g., i službeno je proglašen Četrnaestim Dalaj Lamom.

Izbjegavši u Indiju 1959. godine zbog kineske okupacije Tibeta, nastavio se nenasilno boriti za njegovu slobodu zbog čega je 1989. godine primio Nobelovu nagradu za mir.

Iako za sebe skromno kaže da je tek običan budistički svećenik – ni više ni manje, velika duhovna snaga i bogato osobno životno iskustvo učinili su ga autentičnim učiteljem tibetanskog naroda, ali i mnogobrojnih poklonika diljem svijeta. Danas njegove pouke s podjednakim poštovanjem primaju ne samo predstavnici svih vjeroispovijesti nego i ateisti. Čest je gost svjetskih državnika i najistaknutijih znanstvenika. Neumorno putujući, povezuje kontinente i narode ukazujući na probleme našeg doba i mogućnosti njihovog rješavanja.

SAVREMENO DRUŠTVO

U svojim tekstovima i predavanjima Njegova Svetost Dalaj Lama ističe kako ga susreti s ljudima iz čitavog svijeta podsjećaju na temeljnu jednakost svih ljudi: bez obzira na rasnu i religijsku pripadnost, obrazovanje, materijalno i imovinsko stanje, svi želimo biti sretni i ne patiti.

[lead]No, savremeni način života sve nas više udaljava od tog cilja. Dalaj Lama navodi dva osnovna razloga: pretjeranu težnju za materijalnim bogatstvima i međusobnu otuđenost. Mnogo je onih, kaže, koji sreću nastoje pronaći u stalnom materijalnom stjecanju. U svojoj zaokupljenosti, gube početni san o sreći i ostaju u začaranom krugu, rastrgani željom za daljnjim stjecanjem i sigurnom budućnosti. Ovakav način traganja za srećom i životnom sigurnosti često završava mentalnom i emotivnom patnjom pri čemu nezadovoljstvo, brige, nesigurnost, depresija i sebičnost postaju čovjekove prevladavajuće osobine.Suvremeni način života, naglašava Dalaj Lama, također vodi otuđenju jer se uslijed sve veće materijalne neovisnosti stvara osjećaj prividne neovisnosti članova obitelji, odnosno zajednice općenito. Kao primjer otuđenja Dalaj Lama navodi: “Nekad smo u vrijeme žetve u pomoć pozivali rodbinu, dok danas jednostavno pozovemo nekog poduzetnika.”Posljedica toga je, kaže Dalaj Lama, svijet u kojem umjesto osjećaja zajedništva i pripadnosti, nailazimo na visok stupanj osamljenosti i otuđenja koje rađa patnjom i samo nas udaljava od onog početnog cilja – sreće. Ali, za razliku od elementarnih nepogoda i prirodnih pojava poput starenja i smrti na koje ne možemo utjecati, negativne pojave suvremenog načina života koje nas udaljuju od istinske sreće moguće je ukloniti.[/lead]

Ako pažljivije pogledamo, kaže Dalaj Lama, vidjet ćemo da se uzroci ovih negativnosti nalaze u zanemarivanju onog što nazivamo svojom nutarnjom dimenzijom. “Što time želim reći?Postoji tendencija stvaranja stava da nam samo ono materijalno može osigurati zadovoljstva koja tražimo. No, pružena zadovoljstva bit će ograničena na razinu tjelesnih osjeta. Ako je točno da se mi ljudska bića ne razlikujemo od životinja, onda je takav stav ispravan. Međutim, budući da je naša vrsta vrlo kompleksna, osobito s obzirom na činjenicu da posjedujemo misli i osjećaje jednako kao što posjedujemo sposobnosti imaginacije i kritike, očito je da naše potrebe nadilaze čistu osjetilnost… Problemi koji dolaze izvana, poput ratova, zločina i nasilja, kao i oni koji dolaze iznutra poput duševne patnje, neće se riješiti sve dok zanemarujemo svoju nutarnju dimenziju.”

ISTINSKA SREĆA I UNUTARNJI MIR

Dakle, jedini mogući put do istinske sreće leži u nama samima. Ova činjenica objašnjava paradoks da postoje ljudi koji su nezadovoljni unatoč svom materijalnom blagostanju, kao i oni koji su sretni unatoč najtežim životnim okolnostima. Osnovno obilježje istinske sreće jest nutarnji mir, kaže Dalaj Lama, zahvaljujući kojemu, bez obzira na vanjske poteškoće, naš osjećaj sreće neće biti uzdrman.

Za nutarnji mir temeljan je naš stav prema vanjskim okolnostima. Naime, vanjske okolnosti ne možemo uvijek promijeniti ili prilagoditi sebi, ali možemo promijeniti naš stav prema njima.

Velik izvor nutarnjeg mira, a time i izvorne sreće, naše je djelovanje. Dalaj Lama napominje kako u želji za posjedovanjem predmeta ili uživanjem u životu nema ničeg izrazito lošeg. To je dio čovjekove prirode koja želi vidjeti, dodirnuti, posjedovati. Problem, kaže Dalaj Lama, nije u materijalizmu, nego u prihvaćenoj pretpostavci da potpuno zadovoljstvo nastaje iz osjetilnih zadovoljstava. Važno je prepoznati da zadovoljavanje želja koje se rađaju iz osjetilne ugode samo rađa novim željama. Također, otkrivamo da su ova zadovoljstva kratkotrajna i traju sve dok se ne rodi neka nova želja ili se osjećaji jednostavno ne istroše. Analizirajući svoje želje i nastojanja te djelovanje potrebno da bi se one zadovoljile, zaključujemo da ih je nužno vrednovati i razmotriti njihove posljedice po nas i druge. U tom procesu spontano se, kaže Dalaj Lama, postavlja pitanje naše etičnosti. Moralno djelovanje je, objašnjava, ono pri kojem se suzdržavamo nanijeti bilo kakvu štetu tuđem doživljavanju ili očekivanju sreće. Zašto je to važno? Budući da svako naše djelovanje ima univerzalnu dimenziju, a time i mogućnost utjecaja na tuđu sreću, etičnost je ona koja osigurava da nećemo naškoditi drugima. Etičnost omogućuje istinsku sreću i nas i drugih. Nasuprot tome, nastojeći udovoljiti isključivo vlastitim željama i zacrtanim životnim ciljevima bez osvrtanja na sreću onih koji nas okružuju, mi zapravo onemogućavamo vlastito dostizanje trajne sreće. Jer, …unutrašnji mir i istinska sreća o kojoj govorim kaže Dalaj Lama, uključuju brigu za druga bića i velikuosjetljivost na njihovu patnju.“

Da bismo ostvarili svoje etično djelovanje, potrebni su nying – suosjećanje koje podrazumijeva ljubaznost, blagost, velikodušnost i toplinu srca, te sò pa, što se najčešće prevodi kao “strpljivost”, ali doslovno znači “sposoban oduprijeti se”. To je sredstvo kojim vježbamo istinsku nenasilnost. Sò pa je odlučna suzdržanost, drugim riječima, onaj tko nastoji na strpljivoj suzdržanosti odlučan je ne popustiti negativnim impulsima koji se manifestiraju kao razorne emocije u obliku srdžbe, mržnje, želje za osvetom, protivi se želji za povređivanjem, te na zlo ne uzvraća zlim. Ova strpljivost se ne smije poistovjetiti s pasivnošću, nego upravo suprotno. Onaj tko aktivno nastoji na strpljivoj suzdržanosti u stanju je bolje i ispravnije prosuditi, i dati odgovarajući nenasilan odgovor, od onoga koji se prepušta negativnim emocijama i mislima. Iz toga vidimo da se radi o nečemu suprotnom od plašljivosti koja nastaje kad zbog straha izgubimo samopouzdanje ili razboritost.

Zato, ističe Dalaj Lama, želimo li doista biti sretni postoji samo jedan put – put vrline. Temelj vrline je moralna disciplina. Na Tibetu postoji izreka da je koračanje putem vrline teško poput vođenja magarca uzbrdo. Zadatak nije lak, jer vrlina se izgrađuje malo po malo, kao što se kuća gradi ciglu po ciglu. Dalaj Lama savjetuje: “Njegujući naviku brige za dobrobit drugih te provodeći nekoliko minuta svakog jutra u šetnji razmišljajući o vrijednosti vođenja naših života na moralan i discipliniran način, dobar je početak dana… Isto se može primijeniti na kraju dana kada ispitujemo koliko smo u tome bili uspješni. Takvom disciplinom učvršćujemo svoju odlučnost u nepopustljivosti prema samima sebi.”

Ukoliko zaista želimo pridonijeti istinskoj sreći samih sebe i bića kojima smo okruženi, moramo ustrajati u dobrim djelima. Jednostavno rečeno, najvažnije od svega je biti dobro ljudsko biće. Jer, kaže Dalaj Lama, Znate, pozitivna djela se ne događaju sama od sebe. Da se ostvare moramo uložiti napor. Mi moramo uložiti napor. To ne može nitko drugiumjesto nas… To je odgovornost svakoga od nas…“

MOLBA

U konačnici, odluku o vlastitoj istinskoj sreći i njezinom dijeljenju s bližnjima uvijek donosimo sami. Ni bogovi, ni sudbina, ni bilo tko od ljudi ne mogu nas na to primorati. Postoje tek primjeri velikih ljudi koji nam, poput zvijezda u noći, ukazuju na put. Zato Dalaj Lama savjetuje:“Sklapajući svoje ruke obraćam se čitatelju s molbom da svoj život proživi što smislenije. Uzmognete li, učinite to vezujući se uz ono duhovnoŽivite to iskreno i bez oklijevanja, i malopomalo, korak po korak bit ćete sposobni promijeniti svoje navike i sklonosti te ćete manje misliti na vlastite uskogrudne ciljeve, a više na druge. Čineći to, otkrit ćete da doista uživate mir i sreću.

Napustite svoju zavist, odbacite želju za pobjedom i likovanjem nad drugima. Umjesto toga, pokušajte činiti dobroBudite jednostavni, otvoreni i pokušajte biti bez predrasudaNe govorim to kao osoba s posebnim moćima i sposobnostima. Nemam ih. Govorim kao ljudsko biće: ono koje, kao i vi, želi biti sretno i ne patiti.“

_____________________

1 Gelug Pa (“Žute kape“) je jedna od škola budizma koju je osnovao Tsongkhapa (1357. – 1419.), veliki učitelj i reformator tibetanskog budizma. Tsongkhapa uvodi strog moralni kodeks i celibat čime sprečava nasljedno upravljanje samostanima, a između ostalog uvodi žuto-crvene redovničke odore sa žutim kapama po kojima je škola i dobila ime. Škola Gelug Pa polazi od izvornog Buddhinog učenja čije je osnovno načelo univerzalna samilost.

Iz: časopisa Nova Akropola

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.