Ruski znanstveni timovi pokušavaju otkriti uzročnik „epidemije spavanja“ koja je pogodila, u tri navrata, dva mjesta na granici Rusije i Kazahstana. Riječ je o Kalachiju i Krasnogorsku. Prvi slučaj spavajuće bolesti se dogodio u svibnju 2013. nakon toga su se pojavili novi slučajevi početkom 2014., a zadnji i najžešći udar se dogodio početkom ovog mjeseca.

Sleep_EpidemicRuske vlasti su prvotno smatrale kako se glavni krivac treba tražiti u obližnjim rudnicima urana i podzemnim spremištima s različitim kemikalijama koje su se koristile za preradu i čišćenje ovog radioaktivnog elementa. Nakon više od 7000 testova na 60 ljudi koji su na mjestu zaspali dubokim komatoznim snom, nije se otkrio uzročnik neobične medicinske anomalije.

Pored ispitivanja zraka, vode i tla u neposrednom okolišu ova dva mjesta, znanstvenici su napravili testove na lokalnom stanovništvu, vjerujući da se „epidemija spavanja“ možda može objasniti kakvim halucinogenim plinom ili drogom koja je nekako dospjela do ljudi. Bez obzira na pokušaje razotkrivanja misterije, istraga se nije pomakla s mjesta.

Uplašeni stanovnici su nakon nekog vremena počeli „kampirati“ u obližnjim bolnicama zbog straha kako bi mogli završiti u grobu, jer je jedna od prvih i najstarijih žrtava bolesti spavanja pokopana iako je zapravo bila živa.

Najinteresantnija činjenica je da su od bolesti spavanja afektirane sporadične žrtve na različitim predjelima Kalachija i Krasnogorska, te je „bolest“ pogodila samo jednog jedinog člana obitelji, dok uopće nije dotakla najbliže članove obitelji.

Odrasli ljudi koje je pogodila epidemija spavanja tvrde da im se činilo kao da su se u trenutku isključili, te da bi se nakon „sekunde“ probudili u bolnici iako su između trenutka padanja u san, do trenutka buđenja prošli dani, gotovo i cijeli tjedan.

Djeca pogođena ovom bolešću imali su najjače simptome, halucinacije i noćne more u kojima im se činilo da im zmije i crvi jedu ruke i noge, dok su prije padanja u komatozni san imali vrtoglavice, slabost i gubitak memorije.

Iako se o ovim slučajevima nije pisalo i raspravljalo po medijima u Rusiji i Kazahstanu, The Siberian Times je omogućio da vijest dođe do zapadnjačkih medija koji su prvi posumnjali na trovanje s radioaktivnim elementima. Dr. Kabdrashit Almagembetov je na to izjavio sljedeće:

„Ljudi koji su pogođeni „epidemijom spavanja“ padaju u komatozni san dva do šest dana, mi ne možemo naći nikakav plin u zraku koji bi omogućio takvo stanje, osim toga kakav je to plin koji utječe na jednog člana obitelji, dok drugi članovi obitelji ostanu netaknuti?“

Prema najnovijim istraživanjima čini se da djeca puno teže padaju u komatozni san, dok odrasli ljudi jednostavno padu u neku vrstu kome. Nakon buđenja odrasle osobe pogođene „bolešću spavanja“ nemaju nikakva sjećanja o tome koliko su spavali i što im se zapravo dogodilo.

Pedesetogodišnja mljekarica Marina Felk je „zaspala“ za vrijeme mužnje krava na svojoj farmi, za Mail Online izjavila je sljedeće:

Muzla sam krave rano ujutro, kao što radim svakog dana, tada sam iz čista mira zaspala, ne sjećam se ničega za vrijeme sna, odjednom sam probudila u bolnici a jedna od sestara me je pozdravila prozivajući me „uspavanom ljepoticom,“ nisam ni slutila da sam spavala puna dva dana. Ničega drugoga se ne sjećam. Bolesnica na krevetu do moga mi je naknadno rekla kako sam se za vrijeme sna pokušavala probuditi mrmljajući da moram pomusti krave.“

Alexeya Goma tridesetogodišnjeg mladića je bolest spavanja pogodila neposredno nakon dolaska u posjet svojoj rodbini u Kalachiju. Zaspao je za kompjuterom čitajući neki tekst na Internetu:

„Došao sam u posjet rodbini moje žene kada me je pokosila „epidemija spavanja“. Sjedio sam gledajući u ekran svog laptopa i tada sam se isključio, pao sam kao pokošen i nakon toga sam se probudio u bolnici. Osjećao sam se kao da je netko pritisnuo dugme u mom mozgu i on se izgasio. Liječnici su na meni uradili brojne testove i nisu mogli pronaći uzročnik bolesti spavanja, iako sam spavao više od 30 sati.“

Iako je ovaj slučaj više nego li interesantan, znanstvenici su na koncu počeli gledati s podozrenjem na bolest spavanja, neki su čak zaključili da je riječ o mentalnom efektu potaknutom masovnom paranojom poput „Bin Laden sindroma“ kada su stanovnici gradova u SAD-u tvrdili da imaju svrab na koži jer su žrtve bakteriološkog napada na Ameriku.

Smatramo da ovakve izjave nimalo ne doprinose rješavanju misterije, ponajviše jer snimke mozga žrtava bolesti spavanja nisu pokazale anomalije poput ljudi afektiranih „Bin Laden sindromom.“

Dr. Kabdrashit Almagembetov je dodatno pojasnio slučajeve epidemije spavanja, tvrdeći da je brojka od 60 oboljelih na 820 stanovnika dva pogođena mjesta poprilično velika te da se ne smije zanemariti ili opravdati napadima masovne paranoje:

„Kada se pacijent probudi ničega se ne sjeća. Nakon buđenja svi imaju slabost, lošu i usporenu motoriku te izgleda da im treba nekoliko sati kako bi se u potpunosti probudili. Na žalost mi nemamo ideje zašto se sve to događa, napravili smo sve pretrage od toksikoloških testova do pregleda tekućine iz mozga, kako bismo vidjeli nije li u pitanju kakav nepoznat oblik encefalopatije no svi testovi su ostali negativni tako da se mi nismo makli s mrtve točke. S obzirom da sam specijalizirao anesteziologiju, voditelji istraživanja su me zamolili da provjerim je li plin radon uzročnik bolesti spavanja. Iznimno sam skeptičan na takvo stanovište. Iako se u anesteziji koriste plinovi sa sličnim učinkom na ljude, pacijenti se nakon operacija bude nakon sat vremena od prestanka same operacije i korištenja određenih plinova. Ljudi koji su tako iznenada i duboko zaspali u zadnja tri slučaja pojave bolesti spavanja spavali su gotovo tjedan dana, dok su ljudi u njihovom neposrednom okružju ostali budni i netaknuti. Kakav bi to plin trebao uzrokovati ovakve slučajeve?“

S obzirom da znanstvena zajednica nema odgovor na to što se događa u mjestima na granici Rusije i Kazahstana, nama ne preostaje ništa drugo već da čekamo rezultate dodatnih istraživanja koja bi nam mogla objasniti što se događa u Kalachiju i Krasnogorsku.

Izvor:

People In Kazakhstan Are Falling Asleep For Six Days At A Time And No One Knows Why

The town where Rip van Winkle is real: People who live near a Russian uranium mine doze off for up to SIX days at a time (and they may have buried an old man alive by mistake)

Siberian experts say they can solve the cause of mystery ‘sleeping disorder’

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.