Poslije završetka Drugog svjetskog rata boja je postepeno počela da se vraća u naše živote
i da zauzima mjesto koje je imala u doba Regentstva pošto je pod Viktorijancima dugo
bila u sjenci.
Danas je boja smjela i svijetla, možda kao izazovan gest preplašenog svijeta koji strepi od
nuklearnog rata ili smo možda sada toliko neinhibirani. Što god da je u pitanju, nove boje
su tu: smjele, istinske boja su izbacile smeđe, sive i krem boje. Crvene su jarko crvene;
plave su predivne, u nijansama od vrlo blijedo-pastelne do indigo-plave; zelene nas čine
razdraganim i smiruju nas, a žute su sjajne, zračeći pomalo i sunčevom svjetlošću.
Boja izražava način na koji mislimo, a takođe vrši uticaj na nas iz sredine u kojoj se
nalazimo, bilo tako što nam podiže raspoloženje ili ga spušta. Očigledno je da bogatstvo i
raznovrsnost boja koje u današnje vrijeme vidimo svuda oko nas odražava mišljenje
jednog veselijeg, otvorenijeg i poštenijeg doba od onog koje je upravo prošlo.
Činjenica da se sada mnogo pažnje posvećuje tome da nam domovi budu ukusno uređeni a
ipak svijetli i prijatni za život, pokazuje da je dejstvo boje na ličnost postalo opšte
priznato. Ovo su sada shvatile i medicinske i bolničke ustanove, koje pokušavaju da
obodre pacijente koji su u depresiji upotrebom crvene, ružičaste ili narandžaste u sobnim
dekoracijama, kao i da smire one koji su pretjerano uzbuđeni, sa svim nijansama plave i
zelene.
Savremena arhitektura pomaže kao pozadina u ovom novom lijepom odnosu prema
bojama. Daleko je teže istaći ljepotu modernog namještaja u staromodnim prostorijama,
mada je u tom cilju upotrebljeno mnogo domišljatosti. Neugledne stare i mračne kuće koje
su Viktorijanci toliko voljeli, sada su transformisane zahvaljujući ovim novim idejama o
boji.
Boje u odijevanju su takođe pretrpjele pravu revoluciju. Dovoljno je samo da vidimo da
neki muškarci nose koloritnu odjeću, ako ne baš za svakodnevni posao u kancelarijama,
ono bar preko vikenda, oni stariji pomalo stidljivo, a mlađi kao da su tako rođeni. Što se
tiče ženske odjeće, ona je skoro uvijek svijetla. Treba samo da pogledate po šoping
centrima i vidite kako se žene u raznovrsnim bojama kreću po sivom okeanu muškaraca.
Psihološki, naravno, boja snažno utiče na nas. Žive boje nas čine razdraganim, dok prljave
boje u nama izazivaju odgovarajuća tmurna osjećanja. Crvena nas grije. Toplota otvorene
vatre je bez premca, jer iako možemo dobiti i više toplote nekim drugim načinima grijanja,
pogled na usijane crvene žeravice djeluje na nas psihološki, tako da dom uvijek asociramo
sa vatrom ognjišta koja tamo sija, spremno čekajući na naš povratak. Još prijateljskija je
vatra trupaca u kaminu, sa asocijacijama na selo, i mir i sigurnost od atmosferskih
elemenata.
Plava je hladna boja, koja podjednako blaži i oči i duh. Zelena unosi harmoniju u nas. Ako
želimo da se osvježimo, odlazimo u polje, gdje nam zelenilo prirode oporavlja nerve koje
nam je grad izmučio. Kao mentalni stimulant ništa ne može da se mjeri sa žutom, i svako
ko želi da u svom salonu vodi briljantne razgovore (a ko ne želi?), treba da zna da fina
nijansa svijetlo-žute koja se unese u sobu preko namještaja ili omalanih zidova ima
stimulativno dejstvo na intelektualne moći.
Izreke “Zacrvenio se od gnjeva”, “Pomodrio od hladnoće”, “Pozelenio od zavisti”, odnose
se na stvarne promjene koje se dešavaju u bojama našeg elektromagnetnog polja zbog
promjene u našim emocijama. Ovo elektromagnetno polje koje okružuje sve, a ne samo
ljudska bića, često se naziva aura. Sasvim jednostavno se možete uvjeriti u istinitost ove
tvrdnje jednim malim eksperimentom. Zamolite nekog prijatelja da stane sa svjetlošću u
pozadini uz svijetlo obojen zid. Često je lakše vidjeti auru ako je ne posmatrate direktno,
nego se koncentrišete na neku tačku na tijelu te osobe, na primjer na vrh njegovog nosa, pa
ćete postepeno vidjeti slabi sjaj prvo oko njegove glave, a zatim oko cijelog tijela. Nekim
ljudima aura prvo izgleda bijela, ali sa praksom, pojaviće se i boje.
Ova aura, koja je obično vidljiva ekstrasensima (ljudima koji imaju ESP moći), često je
sredstvo pomoću kojeg iscjelitelj bojom vrši dijagnozu. Oboljeli organ ili dio tijela će
pokazati tamne ili izblijedjele mrlje u auri iznad mjesta gdje postoji disharmonija. Pošto
svaka boja ima drugačiju vibraciju, liječenje bojama se obavlja na sličan način kao i bilo
koji drugi oblik iscjeljenja. Kao i ljekar koji se nada da će njegove pilule ukloniti
disharmoniju u frekvenciji vibracija, tako se i hromoterapeut nada istom efektu. Hemijska
neravnoteža u tijelu – koja se ispoljava kao bolest – može se ispraviti hemijskim sredstvima
ili pomoću finih zraka upotrebljenih u hromoterapiji.
Pošto je izvršio dijagnozu, iscjelitelj bojama će primijeniti one ljekovite boje u kojima
postoji deficijencija, ili suprotne boje, ako postoji suvišak. To može uraditi tako što će
primijeniti zrake različitih kolor lampica ili tako što će vizualizacijom usmjeriti nevidljive
zrake koje trepere oko nas danju i noću. On djeluje kao selektor i prenosilac moći, koju
prenosi na pacijenta. Neki pacijenti osjećaju kada su na njih usmjereni zraci, drugi ne
osjećaju ništa, ali dejstvo postoji na sve, mada na neke manje, a na neke više.
Sve u svemu, boja je integralan dio našeg života. Ona nam donosi radost, veselje i – kada
nam je potrebno – izlječenje. Vidljiva i nevidljiva, ona snažno utiče na nas, jer u njoj
živimo i u njoj postojimo.
1. Naučno tumačenje značenja boje
Na sve nas utiče boja u svakodnevnom životu; ali šta je boja? Najkraća definicija koju
daje rječnik je da je to svojstvo svjetlosti. U svakodnevnom smislu riječi mi prihvatamo
činjenicu da ovo svojstvo svjetlosti podliježe fluktuacijama u sredini u kojoj se nalazimo,
da dan može biti sunčan, ili siv i vlažan, i da između ova dva pola postoje mnoge
varijacije. Ovo potiče zbog toga što su zraci ili vibracije stalno oko nas i prožimaju svaku
stvar u svijetu, mada u većini slučajeva ne možemo da ih vidimo fizičkim vidom.
Međutim, iza spoljašnje predstave postoji unutrašnje značenje kako za okultiste tako i za
mnoge one koji iscjeljuju bojom; postoji drevno vjerovanje da je u suštinskom smislu boja
život i da je igra boje koja se manifestuje kao svjetlost izraz Božanskog uma, jedinstvenog
životnog principa u formi svjetlosnih talasa.
Stari Egipćani su znali za moć i uticaj boje i u njihovim velikim hramovima, kao što su
Karnak i Teba, postojale su dvorane boja gdje su vođena istraživanja o upotrebi boje i
gdje je praktikovano liječenje bojama.
Sistem nauke o boji
Rukopisi iz tih drevnih vremena pokazuju da su u Indiji, Kini i Egiptu, svešteniciiscjelitelji
posjedovali cjelovit sistem nauke o boji, baziran na zakonu korespondencije
između sedmostruke prirode čovjeka i sedmostruke podjele sunčevog spektra. Dakle,
fundamentalni zakoni i principi koji vladaju kosmičkom energijom koju poznajemo kao
boju su oduvijek bili prisutni u učenjima drevnih mudrosti za učitelje i iscjelitelje svih
vremena. Međutim, savremena istraživanja, fizika i metafizika sve više otkrivaju, kao i u
mnogim drugim poljima, mudrost starih o upotrebi boje u iscjeljenju, koju ćemo ovdje
prvo prikazati iz ortodoksnijeg ugla, gdje su se ljekari i naučnici zainteresovali za
istraživanja o korišćenju finijih sila prirode u cilju efikasnijeg liječenja mnogih oboljenja,
pa su čak i koristili boju terapijski sa velikim uspjehom.
Ako prihvatimo činjenicu da je bolest nedostatak harmonije u sistemu, ideja na kojoj
počiva iscjeljenje bojom ili hromoterapija, sastoji se u tome da se povrati tjelesna
ravnoteža primjenom zraka obojene svjetlosti na tijelo.
Mada iscjeljenje bojom, kao i mnoge druge nauke koje danas doživljavaju svoj preporod,
ima svoje korijene u prošlosti, u moderno vrijeme stvarno interesovanje za hromoterapiju
počelo je sa eksperimentima koje je Robert Hant radio na biljkama. Njegova knjiga
“Istraživanja hemijskih odnosa svjetlosti” opisuje uticaj odabranih zraka svjetlosti na rast
biljaka. Prva knjiga koja je pisana o upotrebi boje u terapeutske svrhe je “Plava i crvena
svjetlost, ili svjetlost i njeni zraci kao medicina” Dr-a S. Pankoasta objavljena 1877.
godine. U suštini, ona je tretirala upotrebu stimulišućih crvenih i blagotvornih plavih zraka
na ljudsko tijelo.
Sljedeće godine, Dr E. D. Bebit je objavio svoje monumentalno djelo koje opisuje dejstvo
različitih boja spektra i njihovo korišćenje kao sredstva za liječenje. Međutim, tek je
indijski naučnik, po imenu D. P. Gadiali, otkrio naučne principe koji objašnjavaju zašto i
kako različiti zraci boja imaju različita terapeutska dejstva na organizam. 1933. godine
poslije višegodišnjih istraživanja, Gadiali je objavio “Spektro-hronometrijska
enciklopedija” remek-djelo o kolor terapiji. On je radio i predavao u SAD i izumio je više
tipova kolor lampica.
Gadialieve teorije
Teorije koje su korišćene u ovoj knjizi nastale su na osnovu Gadialijevog rada. On tvrdi
da boje predstavljaju hemijske potencijale u višim oktavama vibracije.
Za svaki organizam i sistem tijela postoji posebna boja koja stimuliše i druga boja koja
inhibira rad tog organa ili sistema.
Upoznavanje sa djelovanjem različitih boja na različite organe omogućava čovjeku da
primijeni ispravnu boju koja će pomoći da dođe do uravnoteženosti rada svakog organa ili
sistema koji je došao u abnormalno stanje ili počeo pogrešno da funkcioniše.
Proces življenja u zdravom stanju podrazumijeva pravilnu ravnotežu energija svih boja
unutar tijela. Kada je ova ravnoteža poremećena dolazi do bolesti, a ako je neravnoteža
4
suviše velika, nastaje smrt. Cilj nauke o iscjeljenju bojama je borba sa bolešću
uspostavljanjem normalne ravnoteže energija boje unutar tijela.
Zemlja i svi njeni stanovnici dobijaju energiju od sunčevih zraka – svi elementi koji su
poznati na zemlji nalaze se u suncu, što se može vidjeti pomoću spektroskopske analize.
Sunčevi zraci nam donose energiju svakog poznatog elementa od kojih se prave hemijske
kombinacije. Bijela svjetlost sadrži energiju svih elemenata i hemikalija koje se nalaze u
suncu. Sunce neprestano zrači energiju bijele svjetlosti u atmosferu, i na taj način “puni”
atmosferu sa različitim tipovima energije koji su potrebni za održanje života.
Aursko tijelo
Čovjek ima aursko tijelo koje okružuje i prožima njegovo fizičko tijelo. Jedna od funkcija
aure je apsorbovanje energije bijele svjetlosti iz atmosfere i razlaganje na energije
pojedinačnih boja od kojih se ona sastoji, koje zatim teku u različite dijelove tijela i
vitalizuju ih. Istraživanja pokazuju da je vrlo vjerovatno da efekti koji su primijećeni u
korišćenju terapije bojom nastaju djelovanjem zraka boja na aursko tijelo, koje sa svoje
strane utiče na fizičko tijelo.
Kod ljudskih jedinki postoje dva osnovna procesa koja funkcionišu sve vrijeme, naime
anabolizam i katabolizam. Anabolizam je proces građenja i oporavljanja, a katabolizam je
suprotan tome – on je zadužen za eliminaciju toksičnih ili nepotrebnih materija iz tijela.
Dobro zdravlje se može održavati samo ako se održava pravilna ravnoteža između ova dva
procesa anabolizma i katabolizma, koji zajedno predstavljaju metabolizam.
Primarne boje u hromoterapiji
Gadiali je otkrio da je crveni zrak boja građenja, to jest, da on održava broj crvenih krvnih
zrnaca u tijelu i stimuliše jetru, dok je ljubičasti zrak, koji aktivira slezinu, boja
razgrađivanja ili katabolizma. On je utvrdio da slezina uništava starija crvena krvna zrnca i
da proizvodi bijela krvna zrnca koja napadaju bakterije.
U spektru, crvena – koja stimuliše aktivnost jetre – je na jednom kraju vidljivog dijela
spektra svjetlosti, dok je ljubičasta – koja stimuliše aktivnost slezine – na drugom kraju
vidljivog spektra svjetlosti. Centralna ili uravnotežujuća boja u spektru vidljive svjetlosti
je zelena; to je boja koja aktivira pituitarnu žlijezdu, za koju se odavno zna da je glavna
žlijezda i kontrolor ostalih žlijezda, i na taj način utiče na akciju svakog dijela tijela.
Gadiali kaže: “Prešli smo dug put, ali smo sada našli boju koja reguliše ravnotežu u tijelu,
i to je zelena boja, centralni element vidljivog spektra svjetlosti koji upravlja balansom u
tijelu između suprotnih djelovanja jetre i slezine, između anabolizma i katabolizma, a to se
postiže pomoću pituitarne žlijezde.”
Na osnovu gore navedenog, jasno je da je Gadiali otkrio da su crvena, zelena i ljubičasta
primarne boje u hromoterapiji. Za crvenu, žutu i plavu kaže da su primarne boje kad se
radi sa pigmentima, ali svjetlosni zraci podliježu drugačijim zakonima od onih koji važe
za miješanje pigmenata. Gadiali je tokom više decenija ispitivao raznorazne teorije o boji,
ali ovo su jedine čija je ispravnost potvrđena mnogobrojnim eksperimentima.
Možda ćete se upitati: zašto liječenje bojom, kada ima toliko drugih metoda? Odgovor je
da hromoterapija ima višestruke prednosti. Sam Gadiali izjavljuje: “Hiljade lijekova se
koristi u ljekarskoj praksi,” a zatim pita: “Da li je mudro kljukati tijelo tolikim lijekovima
kada oni nisu uključeni u prirodni sastav tijela?” Takođe kaže: “Hemikalije su životne sile;
5
njihovi atomi posjeduju osobine privlačenja i odbijanja, i truditi se da se u organsko tijelo
unesu rizični neorganski metali je isto što i hraniti odojče čeličnim ekserima da bi postalo
jače.”
Drugo upozorenje koje je iznio Gadiali u ovom pogledu, je da je odstupanje u tijelu naviše
ili naniže od njegovog normalnog procenta glavni uzrok bolesti, ali ljekari često i nehotice
povećavaju tu neravnotežu, ili je svojim lijekovima prebacuju na suprotnu stranu: otuda su
mnoge bolesti prouzrokovane lijekovima.
Nepouzdani lijekovi
Lijekovi mogu biti nepouzdani pošto ljudi različito reaguju na različite lijekove. Sjetite se
samo koliko je ljudi alergično na penicilin i slične antibiotike. Nasuprot tome,
hromoterapija ne ostavlja nikakve štetne otpatke koje tijelo s mukom može da eliminiše.
Hromoterapija ne liječi simptome, ona zadire u samu srž neravnoteže. Mnoge od bolesti
kojima čovjek podliježe imaju svoj korijen u aurskom tijelu, a ono se može ozbiljno
oštetiti uzimanjem jakih lijekova. Hromoterapija koristi takav tip liječenja koji najbliže
odgovara sastavnim elementima aurskog tijela. Premisa hromoterapije je da se primjenom
zraka boja u liječenju umjesto uzimanjem lijekova, mogu dobiti konstruktivni rezultati bez
ikakvih pratećih destruktivnih efekata.
U tom pogledu interesantno je napomenuti da iz nekog razloga ljekarska profesija koristi
vibracioni spektar svjetlosti tik ispod i tik iznad frekvencija vidljive svjetlosti, i da sporo
priznaje ljekovita svojstva spektra vidljive svjetlosti. U stvari, infracrveni i ultraljubičasti
zraci prouzrokuju oštećenje tkiva ako se koriste u iole znatnom obimu, dok najgore što se
može desiti zbog upotrebe neke pogrešne boje iz spektra vidljive svjetlosti ili kao
posljedica predugog izlaganja, je privremeno naglašavanje nekog funkcionalnog
poremećaja.
U stvari, u slučajevima kada su i laici i medicinski stručnjaci primjenjivali liječenje
bojama, i jedni i drugi su bili veoma zadovoljni rezultatima.
2. Aura, čakre i suptilna tijela
U uvodu je bilo pomena o elektromagnetskom polju koje sve okružuje i koje je poznato
kao aura, i njegovom odnosu prema iscjeljenju i dijagnozi.
Mada je postojanje aure oduvijek bilo poznato okultistima i vidovitim ljudima, tek kada je
dr V. Dž. Kilner, iz londonske bolnice Sv. Tome, prihvatio njeno postojanje i počeo da
eksperimentiše kako bi je učinio vidljivom ljudskom oku, tek onda su obični ljudi mogli
da je vide. On je izumio “dicijaninski filter”, sočivo premazano bojom katrana. Ovo je
imalo izuzetno dejstvo na vid i omogućavalo je oku da zapaža ultraljubičasti dio spektra.
Medicina je bila u uzbudljivom i progresivnom periodu kada se mladi dr Kilner pridružio
osoblju bolnice Sv. Tome. Njegovi savremenici su bili profesor V. K. fon Rentgen,
otkrivač rentgenskih zraka, dr Brejd, čiji je rad na upotrebi hipnoze dobro poznat, i
njemački naučnik Karl fon Rajhenbah, koji je objavljivao svoja otkrića o onome što je
nazivao “odska sila”, svjetlosna emanacija koja okružuje tijelo. U isto vrijeme u SAD Dr
Edvin Bebit je bio angažovan na svom monumentalnom djelu “Principi svjetlosti i boje”.
Velike snage su donosile progres u metodama liječenja otkrivanjem do tada zaboravljenih
metoda, izuzev nekolicine koji su naslijedili mudrost iščezlih epoha.
6
Viđenje aure
Kada je Dr Kilner objavio svoju knjigu “Ljudska atmosfera”, ortodoksalna nauka je nije
najbolje primila, i on je bio smijenjen i diskreditovan. Međutim, on nije napustio svoje
eksperimente sa dicijaninskim filterom i tako je nastavio sve do Prvog svjetskog rata, kada
je prekinuta isporuka dicijanina koji se proizvodio u Njemačkoj. Korištenjem Kilnerovog
filtera u opsegu ultraljubičastih zraka, aura se može vidjeti kao unutrašnji pojas zračenja
koje okružuje obrise tijela, dok se jedan drugi pojas zračenja gotovo magličaste svijetlosti
širi od tijela u svim pravcima.
Pomoću Kilnerovog filtera oči postaju osjetljive tako da mogu vidjeti auru kao sivo-plavo
zračenje. I najortodoksniji doktor bi mogao da koristi ovaj filter i da pomoću njega ispita
stanje pacijenta, jer aura pokazuje tamne ili izblijedjele mrlje na oboljelim mjestima.
Ezoterična nauka pripisuje čovjeku sedmostruku prirodu suptilnih tijela i aura je izraz te
prirode. Po tom učenju, čovjek nema samo fizičko tijelo, već je takoreći jednom nogom
oslonjen na vanfizičke dimenzije. Malo ko će osporiti da čovjek posjeduje intelektualnu i
emocionalnu prirodu te tako može, kao i sva druga bića, operisati na ovim nivoima, isto
toliko koliko i putem fizičkog tijela.
Ovih sedam aspekata čovjeka nisu neka posebna stanja koja se razlikuju jedna od drugih,
već su strujanja misli i osjećanja unutar cijelog okeana svijesti, i često se uzajamno
prepliću. Čovjek je, dakle, složenije stvorenje nego što ortodoksnija nauka može da prizna
ili zna. On potencijalno ima ovih sedam aspekata koji sačinjavaju njegovo cjelokupno
biće, mada naravno mnogi ljudi na sadašnjem nivou doživljavaju veoma malo razvoja na
višim planovima.
Podjela sedmostruke podjele čovjeka se obično klasifikuje na sljedeće nivoe svijesti:
1. Fizičko-eterički plan
2. Astralni plan
3. Niži mentalni plan
4. Viši mentalni plan
5. Spiritualno-kauzalni plan
6. Intuicionalni plan
7. Božanski ili apsolutni plan
Iskusnom vidovnjaku ili onom ko koristi Kilnerov filter, aura će otkriti čovjekov pravi
karakter, njegovu emocionalnu i mentalnu prirodu, njegovo zdravstveno stanje i njegov
spiritualni razvoj.
Pošto je čovjek sedmostruko biće – kako je oduvijek tvrdila drevna mudrost – emanacije
aure se sastoje od sedam različitih jedinica ili talasa svjetlosti, koje subjekta okružuju u
jajolikom obliku. Širina i snaga aure znatno varira od osobe do osobe, zavisno od
njegovog zdravstvenog stanja, mentalnog i emocionalnog stanja, i evolucionog statusa.
Čovjekovih sedam suptilnih tijela
Prva aura je ona koja zrači iz fizičko-eteričnog tijela i upravo je ova formacija u vidu
oblaka ono što većina ljudi vidi prvo kada praktikuje gledanje aure. Njena osnova je u
središtu kičme. Eterično tijelo, vitalni pandan fizičkom, je važno jer iz atmosfere usisava
pranu ili životnu energiju i raspoređuje je po sistemu.
7
U zdravom tijelu prva aura zrači ka spolja u pravim i pravilnim linijama iz središta tijela.
U bolesti, vidi se da ove linije padaju nadolje, slično savijenim gromobranima.
Druga aura zrači iz astralnog ili emocionalnog centra u slezini i okružuje astralno tijelo,
pružajući se oko 30 cm do 40 cm od tijela. Svaka promjena misli ili emocija prouzrokuje
odgovarajuću promjenu u ovoj auri. Ona se neprestano mijenja i vibrira. U harmoniji,
treba da bude svijetla i zračeća i da pokazuje emocionalnu uravnoteženost.
Treća aura je izraz čovjekove intelektualne građe njena snaga zavisi od razvijenosti
njegovih osobina, koje sa svoje strane zavise od obrazovanja koje je primio. Ona je ovalna
i emituje zračeću blijedu žutu boju dok se razvija. Kod inteligentne, uravnotežene osobe,
ova aura je svijetla i sjajna, ali kada je um izopačen, postoje tamne mrlje koje zamračuju
njenu svjetlinu.
Četvrta aura je zračenje čovjekovog višeg uma ili duše. Boja njenog tona je zelena. Ovdje
imamo carstvo imaginacije, inspiracije i intuicije, kreativnosti u umjetnosti i književnosti.
Peta aura prožima sve prethodne aure. Ova aura manifestuje suštinu duha u čovjeku.
Okultna nauka nas uči da su stanja u nižim formama svijesti rezultat sila unutar
spiritualnog tijela. Ona je prijemna stanica za sve akcije nižih aspekata i bilježi utiske koje
oni primaju. Peta aura je najvažnija, jer je ona tačka spoja između kosmosa i pojedinca.
Ona je delikatan pojas između pojedinačnog života i okeana svijesti koji svi dijelimo.
Šesta i sedma aura su više aure koje prije pripadaju kosmičkim aspektima nego
pojedinačnim osobama. Prosječni čovjek se još nije razvio toliko visoko, i ove aure mogu
da se vide samo oko tijela inicijanata i učitelja.
Čakre (centri moći)
Dakle, svi mi imamo sedam suptilnih tijela ili nivoa svijesti, u rasponu od najgrubljeg,
fizičkog, do najspiritualnijeg ili najfinijeg. Ovih sedam tijela se međusobno prožimaju i
ona su vezana za fizičko tijelo na mjestu sedam energetskih centara ili čakri u kičmi. Preko
ovih centara ili zraka koje oni privlače mi smo u dodiru sa svih sedam planova svijesti,
koji tako na nas utiču. Svaka čakra privlači k sebi dominantni zrak boje koji je potreban za
harmoniju cijele individue.
Stanje disharmonije znači da je prisutno ili previše ili premalo vibracija odgovarajuće
boje. Ovo se može desiti pomoću nekog agensa koji utiče na nas spolja, kao što je na
primjer nesrećni slučaj ili epidemija, ili iznutra, ako um sadrži suviše negativnih misli, pa
na taj način mijenja vibracije.
Jedan mali dječak, kada su ga upitali kako bi opisao Boga, rekao je jednostavno:
“Zamišljam Ga kao Svjetlost.” Gledano iz ovog ugla boje i njenog mjesta u našem životu,
ovo je vrlo podesan opis, jer je sav život energija koja vibrira različitim frekvencijama.
Svaka vibracija ima odgovarajuću boju i svi zraci boja zrače iz centralnog izvora, Velike
bijele svjetlosti ili Logosa, kako su nas naučila drevna učenja. U stvari, kao i u svemu
drugom u životu, postoji spoljašnja forma koju zapažaju naša čula i unutrašnje ili skriveno
značenje koje treba otkriti. Zbog toga i govorimo o čakrama, kroz koje se primalna
energija u formi bijele svjetlosti, crpi u tijelo kroz centre moći. Svaka čakra apsorbuje
posebni tok vitalne energije iz fizičke sredine i iz višeg nivoa svijesti pomoću svog
specijalnog zraka boje.
U potpuno zdravom tijelu, ova energija utiče harmonično i apsorbuje se pomoću čakri.
Međutim, suprotno se dešava kada postoji nekakva blokada u jednom od sedam tijela.
8
Ako bi kosmička energija bila zaustavljena, recimo, na četvrtom nivou, onda bi došlo do
iskrivljenog funkcionisanja u načinu mišljenja i ova iskrivljenost bi se prenijela i na
astralno i fizičko/eteričko tijelo i doživjela kao neki oblik bolesti ili disharmonije u
fizičkom tijelu. Viša tijela utiču na niža, ali ne i obrnuto.
2. dio

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.