Sve što nalazimo u kozmosu, može se naci unutar
svake individue i svi principi koji važe za Svemir, važe i za pojedinca. Kundalini je
božanska, kozmicka energija, cije budenje i stapanje s aktivnim principom, Shakti,
dovodi do uvida u Realnost, krajnju Istinu oko nas, koja u “normalnom” stanju svijesti
krije svoju tajnu, vješto nas vežuci uz prolazne želje svijeta koji neminovno moramo
napustiti.
Prema tantrickoj je filozofiji cijeli Svemir manifestacija ciste svijesti. Kako kaže Swami
Rama, ta se svijest dijeli na dva aspekta. Jedan zadržava staticku kvalitetu i ostaje
identificiran s nemanifestiranom sviješcu. U Tantri se ta kvaliteta zove Shiva, muški
princip. Drugi je dio ovog polariteta dinamican, energican i kreativni aspekt kojeg zovu
Shakti, velika Majka Svemira, jer su od nje svi oblici rodeni.
Sri Siddheshwar Baba jedan je od, po meni, autenticnih indijskih gurua koji je prošao sve
faze do Prosvjetljenja na osobito dramatican nacin, što do u detalje opisuje u svojim
knjigama. Nekada, dok je još radio na svojoj magistarskog tezi iz podrucja edukacije
zvao se B. S. Goel, a kasnije je uzeo duhovno ime, Sri Siddheshwar Baba.
“… Još 1964. godine imao sam težak napad depresije. Potpuno me obuzela. Sjetio sam
se da sam ranije radio neke joga vježbe i pranajamu (osobite tehnike disanja u jogi
op.a.) i tada osjetio navalu vrucine koja je krenula od dna kicme i završila na tjemenu.

Sada su odnekuda došli strahovi i moj je život postao istinski
Pakao. Takva je iskustva jednostavno nemoguce pretociti u
rijeci. Nije mi odgovaralo ni društvo ni osama, ni gladovanje ni
hrana, ni spavanje ni budenje. Mnome je cijelo vrijeme vladao
osjecaj depresije i nemira…”. Time je kod kasnijeg doktora
humanistickih znanosti i tadašnjeg poklonika marksizma i Freuda
zapoceo proces podizanja spomenute životne sile kundalini, koja,
po indijskoj tradiciji, treba, da bismo završili svoju duhovnu
evoluciju na Zemlji, putovati kroz sedam energetskih tocaka na
tijelu, nazvanih cakrama. Neki te cakre opisuju kao svojevrsne
vrtloge energije koji se uspinjanjem sile kundalini po centralnom
kanalu ubrzavaju i iz svijesti eliminiraju samskare, utiske prošlih
života i, opcenito, sve one tragove u ljudskoj svijesti koje
Maharishi podrazumijeva kada govori o stresu. Kad su cakre
blokirane i energija u njima stagnira, vrtloženje se poremeti ili cak uzme smjer obrnuto
od kazaljke na satu, dok kod težih bolesti dolazi do težeg iskrivljenja vrtloga. Svaka od
cakri, kad ju sila na svom uzlaznom putu aktivira, reagira na razlicite nacine. Ako se u
potpunosti “otvori”, praktikant obicno ima iskustvo nekih neuobicajenih sposobnosti ili
moci, a ako je takav proces zbog kriva prakticiranja neke tehnike nepotpun, to rezultira
sasvim odredenim problemima. Prije no što nastavim opisivati put kojim je do zadnje
stanice, Sahasrar cakre, dospio Sri Siddheshwar Baba, evo ukratko prikaza cakri i
simptoma po kojima možemo vidjeti je li se neka od njih aktivirala i u nas.

Obzirom da postoje stanovite, manje razlike u opisima tih iskustava, ovdje napominjem
da je rijec o opisima koje mi je dao veliki indijski mistik Sri Shivabalayogi Maharaj, kad
sam koju godinu prije no što je napustio tijelo, bio u njegovu hramu nadomak grada
Bangalorea. Treba napomenuti da ovdje govorimo o kundalini aspektu sile Kundalini
Shakti, onom dijelu koji je, kako to jogiji kažu, tri i pola puta omotan oko donjeg dijela
kralješnice. Dakako, nije rijec o fizickome tijelu, vec drugim, energetskim tijelima, koja
lokacijom odgovaraju dijelovima fizickog tijela, koje cemo u opisima spominjati. Um
obicna covjeka, kako je to govorio Shivabalayogi, “boravi” u tri prva, donja energetska centra i u nacelu ne pokazuje duhovne aspiracije, vec je sasvim zaokupljen

materijalistickim, svjetovnim željama. Medutim, kad se jednom iz najniže cakre pokrene
uspavana kundalini, dakle aktivira se prva, tzv. Muladhara cakra, obicno u covjeku naglo
raste jaka želja za intenziviranjem sadhane, duhovne prakse. Cesto se dogada da za
vrijeme vježbi koncentracije ima vizije božanstva kome je osobito sklon ili ciju mantru
koristi. Muladhara cakra se inace nalazi izmedu analnog otvora i testisa, dakako kad je u
pitanju muškarac.
“Kundalini je božanska, kozmicka energija, cije budenje i stapanje s aktivnim principom,
Shakti, dovodi do uvida u Realnost, krajnju Istinu oko nas, koja u “normalnom” stanju
svijesti krije svoju tajnu, vješto nas vežuci uz prolazne želje svijeta koji neminovno
moramo napustiti”.
Kundalini se budi spontano (kod žena katkada za vrijeme poroda, op.a.), predanošcu
Bogu, ponavljanjem mantri i razlicitim tehnikama joge, te shaktipatom, dodirom gurua.
Zgodna, a manje poznata praksa, vezana je uz ljudski jezik. S jedne strane, jezik je
zanimljiv jer svaku misao popratimo nesvjesnim micanjem mišica u ovom organu, kojeg
je najteže opustiti. Teoretski, potpunom relaksacijom jezika došli bismo do stanja bez
misli, koje je od bitne važnosti na putu joge. Koncentriramo li se, pak, na razne dijelove
jezika, to ce se odraziti na našu svijest. Sažimanje pažnje na korijen jezika dovodi do
budenja kundalini, ali i sposobnosti slušanja “božanskog zvuka”. Koncentracija na vrh
jezika dovodi do iskustva okusa “božanskog nektara”, koji Kirpal Singh poistovjecuje s
manom iz Biblije, dok savršeno svodenje pažnje na sredinu jezika razvija u praktikanta
moc “božanskog dodira”. Usput receno, koncentracija na vrh nosa razvija “božanski njuh”
i naziva se varta siddhi.

Swadhisthana cakra se nalazi na kicmenom stubu, otprilike u visini genitalija. Znak da se
probudila ova cakra, najcešce je osjecaj stalnog nemira i želje da se lunja od mjesta do
mjesta, odnosno da se bude u stalnom “movingu”. Ponekad se javlja neutaživa glad, a
nerijetko nastupa depresija, jer se ugodna i zanimljiva iskustva, koja je praktikant imao
ranije, mogu izgubiti. Nemoc smirivanja uma se može prevladati jedino redovitom
praksom, koja katkada podrazumijeva produljivanje dnevne prakse koncentracije.
Kad se upornim prakticiranjem aktivira Manipura cakra, jogi pocinje imati iskustva
savršene koncentracije, odnosno samadhija. Nalazi se na kicmenom stubu, u visini
pupka. Uskoro mu za postizanje ovog stanja bez misli, dakle potpuna umirenja duha,
treba svega par trenutaka. Prvi se puta pocinju manifestirati neobicne moci poput,
recimo, mogucnosti materijalizacije na daljinu. Prepreka daljnjem razvoju je osjecaj
ponosa i taštine, koji se kod jogija javlja. On osjeca potrebu pokazivati drugima što
može, a to dovodi do smanjenja njegove predanosti i poniznosti, pa tako može zaglaviti u
svom duhovnom razvoju prema višim nivoima svijesti. Jedini nacin da se taj razvoj
nastavi, jest odricanje od svake moci koja se na putu javi. Ova cakra, kao i prethodna,
Swadhisthana, prema nekim autorima igra presudnu ulogu u onome što zovemo
duševnim zdravljem. Neugodni sadržaji iz nesvjesnog mogu se, ako ih imamo tamo
pohranjene u prevelikim kolicinama, probuditi takvom silinom da mogu dovesti do ludila.
Sri Siddheshwar Baba upozorava na misli koje se tijekom meditacije javljaju, a ne mogu
se kontrolirati, ma kako bile abnormalne ili neugodne. U jogi postoje tehnike disanja i
položaji tijela, tzv. asane, koji pomažu procišcavanju energetskih kanalica na ljudskom
tijelu, zvanih nadi, cime se olakšavaju tegobe koje moramo iskusiti na putu duhovna
razvoja. No, ništa ne pruža garanciju da necemo pasti kao žrtve iluzija koje stvara naš
um, a one ce biti osobito realne ako se kundalini nece podizati prema višim centrima u
cjelini, vec ce to biti, kao što sam to saznao iz usta Swami Narayananade, parcijalno.

Javlja se nešto tipicno, što opisuje i Sri Siddheshwar Baba. Covjek pocinje vjerovati da
je duhovno napredovao vrlo visoko i pocinje izigravati gurua, spiritualnog ucitelja,
tvrdeci da ima osobite moci, putuje po “višim nivoima”, mentalno kontaktira majstore s

viših razina egzistencije, vidovit je, jer mu je “… otvoreno trece oko…”, te može
iscjeljivati, koristeci spiritualne ili, kako neki to kažu, “božanske” energije.
“Neugodni sadržaji iz nesvjesnog mogu se, ako ih imamo tamo pohranjene u prevelikim
kolicinama, probuditi takvom silinom da mogu dovesti do ludila”.
Živimo u vremenu za koje neki mistici tvrde da je karakterizirano pojacanom aktivnosti u
nižim cakrama. Prema Siddheshwar Babi, vecina je današnjih ljudi predominantno u
Manipura cakri, dok Satyananda Saraswati tvrdi da se u ovom vremenu kod ljudi
spontano razvija Anahata cakra, bez obzira je li se oni bave nekom duhovnom praksom
ili ne. Dakle, parcijalno podizanje Kundalini Shakti može biti spontano i kod osoba koje se
ne bave nikakvom meditacijom. Kod osobe s koja dode u takvu situaciju dolazi do vrlo
opasnog fantaziranja, kojim se u zabludu dovodi one koji traže autenticno duhovno
ucenje, koje može prenijeti samo netko tko je došao do kraja tog puta. A takvi su
izuzetno rijetki. Oni kojima je “trece oko”, odnosno šesti centar ili Ajna cakra, otvorena,
nikada drugima ne govore o njihovoj buducnosti niti se bave drugim vrstama vradžbina.
Osobe koje pate od ovakva poremecaja u duhovnu razvoju, nerijetko imaju snažan
osjecaj vlastite velicine i važnosti, uvjeravaju ljude oko sebe u svoju karizmu, osnivaju
sekte i izmišljaju rituale koji su katkada samo izraz njihove seksualne frustracije i taštine,
zasnovane na iluziji i gluposti drugih.

Prava egomanija koja kulminira u bolesnoj želji za društvenim priznanjima baziranim na
materijalnim postignucima, snovi prosjecna covjeka o slavi i divljenju okoline i opsesivni
strah od gubljenja statusa u društvu, zapravo se svode na poremecaje u tri niže cakre u
covjeka. Pornografija, poplava erotskih filmova i svi oblici seksualnih perverzija samo
razdražuju Kundalini Shakti, koja se pokrece prije no što joj je vrijeme, a epidemija
psihickih problema, poput teških anksioznosti i depresija, te samoubilackih ideja
potvrduje tezu da je ova vitalna energija, koju treba kanalizirati vrlo, vrlo oprezno, u
svom nekontroliranom obliku izuzetno opasna.

Ego se grcevito bori za afirmaciju, priznanje i prepoznavanje okoline, potvrdu vrijednosti
i važnosti tijela u kojem se krece po ovom svijetu. Biti netko, imati prepoznatljiv “image”,
ostavljati dojam uspješnosti, siguran je znak podsvjesna panicnog straha od nestajanja,
raspršivanja ega. Dok zapadna psihijatrija preporuca sredstva za jacanje ega,
pokušavajuci izbjeci psihicku krizu koja se manifestira strahovima, depresijama i
osjecajem vlastite bezvrijednosti, joga ima za cilj proširenje ega na cijeli pojavni svijet.
Da bi se to postiglo, treba u odredenom smislu žrtvovati onaj mali, individualni ego, što
je strahovito teško, jer je evolucijom um izgradio obrambeni sustav neugodnih psihickih
doživljaja koji brzo covjeka natjera na odustajanje od borbe protiv vlastita ega. A tu je i
nagrada u obliku ugode i zadovoljstva, koju dobiva onaj koji svoj ego pothranjuje
prolaznim i iluzornim vrijednostima materijalnog svijeta. Staza ka konacnoj spoznaji
pravog smisla postojanja ne ide putem koji zaobilazi neugodne emocije, vec se kroz krizu
koju pred nas postavi naš niži ego treba probiti intenziviranjem duhovne prakse. Vježbom
se Kundalini Shakti postupno podiže prema višim cakrama, a ona koja povezuje niže s
onim višima jest Anahata cakra i nalazi se na kicmenom stubu, otprilike u visini
srca. Znak da je netko dospio do ove cakre jest stjecanje moci koja se zove vachan
siddhi. Sve ono što kaže jogi koji je ovladao tom, cetvrtom cakrom, postaje istinom.
On se može kretati kuda želi, koristeci “Sukshuma Sharir”, svoje astralno tijelo, dok mu
fizicko tijelo ostaje na istom mjestu. Ova je faza posljednji test vezan uz materijalni
Univerzum, jer se javlja ponos u svom maksimalnom intenzitetu. Covjek pocinje
vjerovati da je u spiritualnom smislu nadišao razinu vlastita gurua i nerijetko se od njega
odvaja i pocinje propovijedati ucenje na svoju ruku. Jogiji kažu da “ponos dolazi prije
pada”, jer ce onaj koji je podlegao ovoj zadnjoj zamci materijalnog ega doista u evoluciji
nazadovati.
“Pornografija, poplava erotskih filmova i svi oblici seksualnih perverzija samo razdražuju

Kundalini Shakti.

Sri Siddheshwar Baba je, kad je zapao u psihicku krizu ciji sam opis dao ranije, potražio
pomoc psihijatara, ajurvedskih lijecnika, mistika i mnogih drugih, koji mu, medutim,
kako mi je rekao, nisu mogli pomoci. Njegova
je paranoja postajala sve jezivija iz dana u dan,
pa se, ne bi li si olakšao muke, poceo baviti
psihoanalizom. Dok je sjedio u naslonjacu, u
praznoj dvorani svog ashrama koji se nalazi
medu zelenim poljima Haryane, promatrao me
kroz debela stakla svojih naocala, podsjecajuci
me neodoljivo na Raya Charlesa. Bilo mu je tada
60 godina, nosio je tipicnu indijsku narancastu
odoru i rekao mi: “Ne biste vjerovali, koliko sam
jogija velike reputacije obišao. Nitko od njih me
nije posavjetovao što tocno treba raditi. Kad se
Kundalini Shakti pokrenula, ostao sam prepušten sam sebi. Toliko je onih razvikanih, a
tako malo onih koji doista nešto znaju…”.
Njegov susret s jogom, koja ce ga još godinama nositi kroz užasne emocionalne krize do
Prosvjetljenja, uslijedio je gotovo slucajno, u jednom hostelu. Prenocio je tamo u pauzi
putovanja kroz Indiju i nabasao na mladog swamija, kojem se požalio na tegobe od kojih
pati. Ovaj mu je savjetovao da pokuša s tehnikom koncentracije na prostor izmedu ociju,
uz ponavljanje mantre “Om Soham” i osobitom vizualizacijom, vezanom na disajni
proces. Koliko sam ga shvatio, tog covjeka više nikada nije sreo. Ali, metode se držao.
“Kad se jednom citav proces pokrene, ne treba vježbati satima dnevno”, objasnio mi je.
“Koji puta je dovoljno pola sata vježbe u jednom danu, a da efekti budu dramaticni do te
mjere da vam se cini da necete to moci izdržati…”.
Zanimljivo je da neki jogiji, poput recimo Swami Maheshwaranande, koji veci dio godine
provodi u Becu, a ima i veliki centar u Rajasthanu, smatraju da podizanje Kundalini
Shakti do najviše cakre može proteci bez svih tih neugodnih psihickih doživljaja.
Pod uvjetom da se tijelo i psiha za to pripreme kroz niz raznih joga vježbi.

Dr. Goel je poceo pomalo shvacati mehanizam vlastite duhovne evolucije, koji je bio
bolan, ali je jednog dana donio neocekivanog saveznika. Nakon sedam godina meditacije,
buduci je guru usnio neobican san. “Sanjao sam Sathya Sai Babu koji me u snu
blagoslovio i rekao mi da moram uporno nastaviti s meditacijom, jer sve što cinim ima
svrhu. Takoder mi je rekao da je on uvijek samnom. To je bilo presudno, jer sam tek
tada shvatio da ono što cinim nije puka terapija za moje probleme. Poceo sam osjecati
da se moja svijest i pažnja automatski krecu prema tocci malo niže od tjemena,
na stražnjem dijelu lubanje. Ta se tocka zove brahma randra i odjednom sam osjetio da
je tamo ili blizu te tocke kraj mog puta. U meditaciji sam sve cešce osjecao neko
peckanje ili grebanje na tom mjestu. Ustvari sam shvatio da je kraj puta izmedu tocke
medu obrvama i te brahma randre. Imao sam osjecaj da se ispod te tocke na lubanji
nalaze neki živci koji moraju igrati presudnu ulogu u probijanju barijere koju nazivamo
Oslobodenjem…”.
Val intenzivnih vizija u kojima je dr. Goel na unutarnjem ekranu izmedu obrva sretao
simbole, ali i božanstva od Krishne i Shive do Isusa Krista, dovodili su ga u stanje
ekstaze ispunjene neizrecivim blaženstvom. Kad je vec povjerovao da se njegov ego
predao univerzalnoj kozmickoj ljubavi, nastupile su zastrašujuce krize ispunjene
beznadem, crnim mislima i strahovima, koje je njegov um konstruirao, ne bi li ga omeo
na putu s kojeg više nije bilo povratka. “To vam je kao kad plivate od jedne obale na
drugu”, objašnjavao mi je dok smo šetali medu gredicama sa cvijecem, unutar njegova
ashrama. “U jednom ste trenutku na pola puta i cini vam se da necete nikada dospjeti do
druge obale. Jedino što vam preostaje jest da stisnete zube i plivate dalje. Ono što je
mene nosilo u tim najtežim trenucima, kad sam imao osjecaj da se nepovratno gubim u
ludilu, bilo je pojavljivanje Sai Babe na tom mom unutarnjem ekranu. Nekako sam znao

da me on vodi, iako ga nisam nikada u životu kontaktirao. Uvijek bi mi nakon takvih
vizija laknulo, dolazio je neki predah od užasa koji sam proživljavao i ja sam nastavljao
dalje. Znate, vi dolazite iz kršcanskog svijeta, koji u svojoj povijesti bilježi mnogo
svetaca. Kad citate o patnjama kroz koje su ti ljudi na putu procišcenja prolazili, vi samo
mislite da znate kako je to izgledalo. Cijena je duhovne iluminacije potpuna predaja i taj
princip važi jednako za sve, bez obzira na tradiciju kojoj pripadate. A kad se netko želi
predati toj sveobuhvatnoj, apsolutnoj Istini, isprijeci se njegov mali ljudski um i kreira
sve moguce prepreke, ne bi li ga natjerao na odustajanje…”

Piše : Mr. Sci. Drago Plecko

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.