Bili smo svjedoci smo  velike medijske fame o zbivanju u Libiji i pobunjenicima koji su se digli protiv diktatora  kako bi svrgnuli njegovu vlast, dali slobodu narodu te uspostavili demokraciju. Na putu ostvarenja pravde stoji prepreka;  odred Gadafijeve vojske naoružane do zubi, koja nemilosrdno straši narod paležima, klanjem nevinih civila, silovanjima, bombardiranjem gradova, itd. S obzirom da pobunjenici nisu mogli sami protiv ovakve nemilosrdne vojske, nastupio je NATO s svojom vojnom intervencijom, kako bi obuzdala krvoločnu Gadafijevu vojsku. To je priča koju vam prodaju mediji.

Al Kaida

Al kaida je opasnost za cijeli svijet.U brdima Afganistana je sjediste super moćne,super naoružane organizacije koja super modernim sredstvima iz afganistanskih pećina organizuje terorističke napade u cijelom svijetu.Amerika je bila prinuđena da pošalje svoje elitne trupe ,ali se to pokazalo nedovoljnim pa su pozvali svoje nato saveznike da im pomognu.

Afganistan,jadna,siromašna i opustošena zemlja decenijskim ratovima protiv najmočnijih zemalja, je najveći neprijatelj planete zemlje.NEVJERUJTE SVOJIM UŠIMA ,a pogotovu ne očima kada vam govore i prikažu slike suhonjavih,bosono0gih i kalašnjikovima naoružanih ratnika pakla,

Što vam to mediji ne govore?

Jedno je nezaobilazna istina; Libija je pod vodstvom Moamera el Gadafija “tiranina i luđaka”, kako ga prozivaju na zapadu (pa time i u našim guzičarskim pro-zapadnjačkim medijima), postala  najbogatija afrička država potpuno samostalna i spremna da uvede novu monetu u trgovini sa naftom– islamski zlatni dinar i beskamatne kredite (čemu MMF neće imati pristup). U Libiji je najstrože zabranjeno davati kredit sa kamatom. Islamski dinar bi zato bio veoma stabilna moneta, a beskamatni krediti bi bili veoma poticajni. Ovim novcem, kojeg je Libija zaradila od nafte, Gadafi  je  marljivo kupovao i zlato. Koliko točno ima zlata u Libiji niko ne zna. MMF procjenjuje da imaju oko 4,6 miliona unci, a to je blizu 144 tone.  To na tržištu trenutno vrijedi preko 6 milijardi dolara. I Libija ga najvećim dijelom čuva u svojim sefovima u Libiji, a ne u Švicarskoj, kao što to moraju ostale porobljene zemlje.

Osnutkom islamskog zlatnog dinara, svi koji žele afričku naftu morali bi prvo kupiti ovaj novac. Što bi se tada dogodilo? Ne sumnjivo bi Gadafi  preuzeo bankarski tron Rothschildima. Tako je Gadafi automatski prisvojio do sada već dva neprijatelja. To su SAD, koje su zadobile žestoki udar već samom idejom o stvaranju nove monete, jer time SAD više ne bi mogle kupovati naftu od afričkih zemalja špekulativnim novcem. Tu su i potom Rothschildi, koji su s svog bankarskog trona uvidjeli jakog konkurenta koji je veoma sposoban preuzeti njihov biznis. Isti je Gadafi Rothchildima već preuzeo Kinu koja je postala njegov strateški partner i veliko tržište.

Moemer el Gadafi je veoma ubrzo ujedinio i sva plemena, posebno dvije velike libijske etničke grupe zbog kojih je Libija uvijek morala biti podijeljena na dva administrativna dijela. Gadafi je napravio jaku unitarnu državu. Naftne ugovore sa stranim kompanijama je napravio tako da je najveći dio novca od nafte ostajao Libiji i to na korist narodu, tako što je glavna naftna kompanija bila 100 posto u vlasništvu države. Proizvodnju nafte sveo je na samo jedan dolar po barelu, dok je kod drugih zemalja cijena išla i preko 100 dolara.

Ogromnu zaradu od nafte Gadafi je koristio za kupovinu oružja i formiranje vojske, što su i drugi radili i u čemu im je Zapad obilato pomagao uzimajući im tako dobar dio novca od prodane nafte.

Da bi shvatili način Gadafijeve vladavine, moramo nešto reći o robovlasničkom sistemu. Danas u školama, dječica na satu povijesti uče, da je zlokobno robovlasničko društvo odavno iskorijenjeno. Nasuprot tome, to je potpuna laž (o čemu sam i pisao u postu ´Moderno ropstvo– cijena korporatističkog društva´). Da se razumijemo, ja ne podržavam niti jedan oblik hijerarhijskog sistema, pa pogotovo robovlasničko, no ovdje smo da ustanovimo u kojem su sve obliku robovlasnički sistemu postojali i u kakvima postoje danas. Činjenica jest da su u povijesti postojali feudalci, koji su svojim´robovima´omogućavali bogat život u izobilju. Oni su brinuli za svoju radnu snagu i osiguravali im siguran dom, sigurnost za njihovu obitelj pa i besplatnu hranu za cijeli život – a to je ono što su mnogi ljudi tada željeli.

Današnje”slobodarsko” i “demokratsko” društvo je nastalo u trenutku kada se jedan generalni vlastelinski kartel odlučio skloniti iz javnog života kako njegovi robovi više ne bi morali gledati u kakvoj raskoši on živi. Takva hijerarhija je bila ne prihvatljiva u modernom svijetu, i to je inzistiralo na tome da se ona prikrije, te da ljudi ostanu robovi koji žive u iluziji da su slobodni.  Ista moderna vlastela, modernih feudalaca, koje možemo nazivati bankarskim obiteljima (nekoć trgovcima) i poznatim elitistima, sebi je omogućila špekulativnu trgovinu – zamijenila je zlato za papirne priznanice, i nije vezana ni za jednu zemlju. Danas tako živimo. Njihov teritorij su sve zemlje i svi posijedi na kojima trguju, a to je praktički cijeli svijet. Još jedna verzija korporatizma. Ljudi misle da se robovlasništvo iskorijenilo, no svi smo još uvijek vlasništvo feudalaca.

Ovaj trgovački kartel formiran od venecijanskih srednjevjekovnih trgovaca  uspio je u periodu od nekoliko stotina godina najmoćnijim ekonomijama svijeta nametnuti kao legalno sredstvo plaćanja svoje papirne priznanice, odnosno novac koji oni plasiraju i iza koga odavno ne stoji ni zlato niti bilo koje druge vrijednosti. Prodajom ove izmišljene vrijednosti (spekulativnog novca) oni su milijarde ljudi širom svijeta teško zadužili i praktično porobili.

Mnogima je jasno da je SAD najveća robovlasnička plantaža. Ova zemlja je i na ivici bankrota, jer ima takozvani nacionalni dug preko 14 trilijuna dolara i nije u stanju plaćati robu koju uvozi iz drugih zemalja. Iako imaju i sirovine, tehnologiju i radnu snagu, u posljednjih 60 godina konstantno ratuju po čitavom svijetu, od toga nisu ostvarile nikakvu dobit. Sva dobit je otišla privatnim korporacijama. Nakon što su SAD početkom 70tih godina već jednom bankrotirale, dolar je postao vezan za naftu, a “američko” zlato koje je nakon 2. svjetskog rata izliveno iz čitavog sveta, posebno od poražene Njemačke, postepeno je odlazilo u švicarske banke gdje ga sada katolička crkva, najveći dilerski kartel zlata u svijetu, kontrolira i prodaje kome hoće.

Već i prosječno inteligentni ljudi shvaćaju da su samo obično roblje, te da su političke priče o  “ljudskim pravima”, “slobodama” i “demokraciji”najobičnija farsa. Tako se i SAD kao najveća robovlasnička kolonija medijski prikazuje kao “najdemokratskija zemlja na svijetu“. Ona to i jest, jer “Demokracija”je u praksi postala paravan za pljačku i teror.

Kako bi zaokružili priču, sve se vraća na Gadafija, koji je stvarni vlastelin države Libije. To da je on vlastelin se ne skriva, već je to opće poznata stvar. On je u praksu sproveo one načine funkcioniranja feudalnih vlastela kakve su postojale u povijesti. Njegov kartel mudro upravlja državnim resursima, i sve vraća nazad u državu i bogatiti ju, od čega najveću dobit ima sam narod. Onako kako to moderno vlastelinstvo ne čini.

Stoga je pala odluka da se Gadafija ´upozori´, da se  da se skloni iz biznisa i da  izbaci iz glave ideju sa pravljenjem novog monetarnog fonda. Takav način vlastelinstva se ne uklapa u globalnu slagalicu robovlasničkog sistema, tim više jer Afrika mora ostati zemlja porobljena na moderan način. A Gadafi, umjesto da je pokleknuo prijetnjama, nametnuo je sebe kao revolucionara i lidera čitave Afrike!

Ovakvih priča ima u nedogled… A one prolaze zahvaljujući visokom standardu malog broja bogatih zemalja čiji se sretni stanovnici zadovoljno ljuljuškaju u blagostanju, većinski,siromašni dio planete samo su njihovi robovi čija im patnja i stradanja omogućavaju takvo blagostanje.

Zato,ne vjerujte svojim ušima,a o očima,

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.