FENOMENI, SEKTE I MISTERIJE: MISTIČNA BOSNA

Često se previdja kako BiH nije samo konglomerat različitih kultura, historijskih naslijeđa i religija. U njenoj različitosti značajan uticaj imaju i osobeni običaji, vjerovanja i narodna predanja: na istom prostoru žive plešući derviši i masoni, Jehovini svjedoci i sljedbenici Hare Krishne, oni koji uče dove u Ajvatovici i čude se Ibret-vodi kod Bužima

Priče o djelovanju sotonističkih sekti na području Hercegovine kruže godinama. Navodno su zabilježena skrnavljenja grobova i izvođenje različitih rituala mada glasnogovornici MUP-a Hercegovačko-neretvanskog i Zapadno-hercegovačkog kantona tvrde kako nemaju podatke o njihovom djelovanju. Priče se najčešće vežu uz Međugorje, svetište koje godišnje hodočasti više od pola miliona ljudi. Darko Juka, novinar Večernjeg lista, otkrio je prije godinu dana u Međugorju krunice sa obilježjima koja su karakteristična za neke sekte i masone. Na njima se nalazila zmija omotana oko križa te tri sunca u krajnjim dijelovima križa oblikovanim u sedmokutu, nacrtano je bilo i oko te pentagram što nije uobičajeno za katoličke krunice. „Doznao sam od svećenika da su već davno prije dobili upozorenje iz Irske i drugih zemalja da te krunice postoje u Hercegovini. Zanimljivo je da se ove krunice pojavljuju od kraja 1980-ih, a crkva još nije ništa poduzela i dan danas ih upravo Crkva dijeli svojim vjernicima, jer su najjeftinije“, rekao je Juka. Iako je otkriće uzbudilo katoličku javnost, ne samo u BiH nego i u Hrvatskoj, krunice nisu povučene iz prodaje i danas se mogu kupiti u međugorskim suvenirnicama po cijeni od 0.50KM. „Podigla se nepotrebna prašina oko tih krunica. One su sredstvo za molitvu i ako su blagoslovljene ne mogu uzrokovati nikakvo zlo“, napomenuo je fra Tomislav Pervan iz župnog ureda u Međugorju. Dodao je kako ni on nema saznanja o djelovanju sekti ovakvoga tipa na području Hercegovine i da, „ukoliko netko štuje sotonu, to radi bez znanja službene Crkve.“

Svećenici u Međugorju tokom pričesti na misama paze da pričesnici hostiju, odnosno beskvasni kruh, uzmu u usta, kako to vjera i nalaže, a ne stave u ruke ili u džep. Naime, obred pričešćivanja, simbolizira pretvaranje ovog kruha u tijelo Isusovo, te je na svakoj kršćanskoj misi vrhunac bogoslužja.Vjernici uzimaju u usta hostiju i skrušeno mole. Fra Pervan naglašava kako se time sprječava njeno iznošenje iz crkve. No, mnogi ne žele primiti hostiju direktno iz ruke svećenika nego je uzimaju u svoju ruku i potom sami stavljaju u usta. Obzirom kako su ovakve hostije poželjne pri obredima na crnim sotonističkim misama, postoji osnovana sumnja kako su se iznosile iz crkve upravo preko uzimanja u ruku tokom mise.

 

U BiH postoji još niz kršćanskih svetišta, manje poznatih ali ne i manje vrijednih, uz koje se još nikad nisu povezale slične priče. Jedno od njih je svetište u Olovu, koje je najstarije svetište na Balkanu. I dok Međugorje broji minimalno pola miliona posjetitelja godišnje, u Olovo hodočasnici dolaze najčešće oko Velike Gospe, 15.8. u maksimalnom broju od nekoliko stotina. Hodočasnici su uglavnom iz Bosne, dok je 70% međugorskih turista iz drugih država. Turizam u Olovu nije razvijen, a uopće ne postoje ni smještajni kapaciteti za hodočasnike. Nasuprot tome, Međugorje ima oko 15.000 ležajeva. Da se zaključiti kako velika količina novca koja se konstantno vrti u Međugorju zasigurno ima uticaja na nastanak raznih priča, povezivanja sa različitim skandalima pa i djelovanjem sekti. Neobični fenomeni ne postoje samo u Hercegovini. Ima ih i Krajina.

 

Ibret-voda i Ajvatovica

Iz Ibret izvora voda je, zaista, potekla tačno u podne i dva minuta. Masa se gurala da vidi „fenomen“ ometajući TV kamere i fotoaparate kojima se htjelo ovjekovječiti najavljeno izbijanje vode. Stari i bolesni, mještani i radoznali gurali su se da se umiju i napiju vode, vjerujući da slijepi mogu progledati, bolesni ozdraviti. Nisu svi posjetioci mogli doći do izvora zbog velike strmine koja vodi do njega. Jedan od njih, 74-godišnji Ibrahim Atajić kaže: „Došao sam ovdje da se umijem i klanjam podne. Teško sam se popeo na ovo mjesto, a bojim se da ću još teže sići.“ Nekoliko stotina posjetilaca je šestog maja, dana kad se tradicionalno posjećuje izvor, iskazalo posebno raspoloženje zabavljajući se vožnjom na ringišpilu, okrećući janjce na ražnju i posmatrajući sportske igre.

Karavan je na putu za Gvozdensko, nekad davno, kaže legenda, zastao na ovom mjestu. Dok su se odmarali, jedna djevojka je čula huk vode iz zemlje. Bila je slijepa, ali kad se napila vode i umila, progledala je. Prirodni fenomen se pomiješao sa ljudskim nadama. Mještani izvor nazivaju Ibret izvorom, najvjerovatnije jer je ista riječ sinonim za čuđenje, a mjesto gdje se nalazi Svetinja. Izvor je udaljen par kilometara od mjesta Čava u bužimskoj općini do kojeg vodi makadamski put. Mještanin Jusuf Salkić kaže kako je prošle godine na ovom mjestu bilo svega nekoliko automobila. „Kako vidite ove godine ima zasigurno oko 500 posjetilaca i svake godine će ih biti sve više“, objašnjava. Zasigurno će trebati vremena da taj broj bude barem približan onom u Ajvatovici, najstarijem dovište bosanskih muslimana, smještenom 6 km daleko od Prusca, koje u zadnjim danima juna posjeti i do 50.000 ljudi.

 

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.