Sve oko mene bilo je zeleno. Stajala sam na vrhu velikog brijega, na kojem je bila samo jedna krošnja stabla. U jednom trenutku krajičkom oka opazila sam potok, koji je tiho, sporo i bez žubora tekao. Drvena ćuprija u dolini bila je stara.

Ovo je početak ispovijesti kojom nas je Sajda Krlješ (68), penzionerka iz Sarajeva, uvela u svoje iskustvo proživljene kličničke smrti. Ona je u decembru 2004. godine završila na hirurškom stolu zbog operacije štitne žlijezde, ali je dobila anafilaktički šok i, kaže, doživjela nevjerovatan “susret”.

Stvarnije od ičega

– Bio je to miran prostor, bez zvukova, sa jednim stablom. Niz brijeg je tekao potok, voda je bila mirna, nije se talasala ni žuborila. Opazila sam u dolini jednu staru drvenu ćupriju sa dva kolca. Odjednom sam vidjela dva čovjeka koja su stajala s druge strane potoka. To su bili moj otac i brat. Stajali su i mahali mi. Pošla sam prema njima, sva sretna što ih vidim. Htjela sam potrčati, ali olovne noge teško su me nosile. Tata je bio u odijelu, a brat u trenirci. Svjetlo iza njih bilo je toliko jako i da se to desilo na ovom svijetu, vjerovatno bi me progutalo. Nisam mogla odvojiti pogled s njih – prisjeća se Krlješ, čiji je otac umro 1971. godine, a brat 1997.

Nevjerovatno je, kaže, ono što je vidjela, kao i osjećaj ulaska u novo i drugačije postojanje.

– Bilo je to stvarnije od bilo čega u mom životu. Osjećala sam se sretno i ničega me nije bilo strah. Bez imalo razmišljanja, krenula sam preko ćuprije iako su daske bile stare, trošne. No, na pola ćuprije daske su pukle i ja sam pala u vodu. U tom momentu čula sam kako neko govori: “Imamo je, dobro je” – tvrdi Sajda Krlješ, ističući da je to nešto najbolje što joj se u životu desilo.

Kao balon se rasprsnulo njeno “putovanje izvan tijela”. Otvorila je oči i zadržala ih na doktorici koja ju je budila.

Oduzeto tijelo

– “Hvala Bogu da ste se vratili. Doživjeli ste kliničku smrt”, govorila mi je. Onda sam vidjela doktore, medicinske sestre, ali nisam mogla da se pomjerim. Htjela sam da im kažem da sam živa, ali nisam mogla upravljati svojim tijelom. Jedna od doktorica govorila mi je da pomjerim prstom ako je čujem, ja to nisam mogla uraditi. Tijelo mi je još bilo oduzeto. Kada sam došla sebi, pitala sam gdje je onaj čovjek, moj otac, koji me je čekao da idemo zajedno. Doktori su mi rekli da je otišao. I sada kada se toga sjetim, mogu da plačem – priča Krlješ.

Od doktora je Krlješ saznala da je njeno srce za vrijeme operacije prestalo kucati i taj zastoj potrajao je tačno dvije minute i 80 sekundi.

Nakon ovog iskustva, koje je bilo stvarnije od bilo kojeg sna, tvrdi ona, naučila je da se “ništa u životu ne mora”.

– Poslije tog iskustva, skroz sam se promijenila kao čovjek. Sada više vodim računa o sebi i zdravlju. Prije mi je sve bilo malo, samo sam radila. Novac je upravljao mojim životom, a ne ja njim. Time sam naštetila svom zdravlju. Sada shvatam da sam heroj. Učevniji ljudi rekli su mi da se, da sam prešla ćupriju, ne bih više ni vratila. Ta ćuprija bila mi je crta između života i smrti, ovog i onog svijeta. Od tada se više ne bojim smrti – kaže Krlješ.

Smrt nam je bliža nego što mislimo 

Poslije operacije štitne žlijezde Sajda Krlješ morala je i na operaciju žuči.

– Pitala sam se hoće li mi srce izdržati. Ali, tješilo me je to što znam da smrt nije boljela. Kada sam se probudila poslije te operacije, rekla sam: Vidi, ja živa. Ne znam je li to bio glas moje savjesti. To iskustvo ostavilo je dubok trag na mene. Sada se trudim da uvijek budem vesela, jer sam vidjela da nam je smrt bliža nego što mislimo – kaže Krlješ.

Iskustva hirurga: Nema boli, nema tijela, postoji samo energija

Mnogo je ljudi koji su svoja iskustva o doživljaju kliničke smrti objavili u knjigama. Neurohirurg Eben Aleksander (Alexander) pao je 2008. godine u komu na sedam dana nakon što se zarazio meningitisom. Za to vrijeme dio mozga, za koji dr. Aleksander tvrdi da kontrolira misli i osjećaje, bio je isključen, a on je potom doživio iskustvo “toliko duboko da mu je dalo naučni razlog da vjeruje u svijest nakon smrti”. Svoje iskustvo opisao je u knjizi “Dokaz raja”, u kojoj tvrdi kako se susreo sa prekrasnom plavookom ženom na mjestu na kojem su bili “oblaci, veliki paperjasti bijeli oblaci i svjetleća bića”.

Kako je nedavno objavio “Jutarnji list”, iskustvo, kako kaže, “blaženstva” u trenutku kliničke smrti prije skoro 20 godina doživjela je i hrvatska hirurginja dr. Nela Sršen.

– Imala sam osjećaj blaženstva, koji se može nazvati rajem, doživjela sam tu situaciju u kojoj ne postoji vrijeme, gdje nema boli i nema tijela nego postoji samo energija. Ne mogu dobro ni opisati taj osjećaj blaženstva. Kada pokušavam evocirati te trenutke, i sada u tijelu osjećam čudnu energiju koja me obuzima – sažima dr. Sršen.

About The Author

Urednik

Related Posts