Početkom decembra 1939. u središnjim pokrajinama Kine, vladalo je panično
rasulo odstupajućih vojski sa mnoštvom izbjeglica. Japanci su osvojili Nanking,
pljačkajući i raznoseći sve što se moglo iz napuštenog grada. Trebalo
ih je tu, pod svaku cijenu, što dulje zadržati, kako bi se prikupile vojske u
rasulu i organizirao otpor u daljnjem napredovanju. Iznad Nankinga bila su valovita brda prepuna izbjeglica i raspršenih vojnih jedinica. Pukovnik Li Fu Sien ih je na brzinu prikupio i ustrojio jedinicu od 3100 vojnika. Sa tom vojnom grupom, utvrdio se u brdima duž glavnog puta, stvarajući tako privremenu frontu u dužini od dvije milje. Smatrao je da će žilavim
otporom zaustaviti napredovanje Japanaca na sjever. Zadnju inspekciju cijele crte fronta izvršio je oko četiri sata, prije zore. Dogovorio se sa zapovjednicima
o taktici ratovanja i otišao u vojni vagon, koji mu je služio kao stožer,
da se malo odmori. Ispružio se i zaspao snom premorenog ratnika.
U sedam sati, probudio ga je uznemireni pobočnik, koji nikako nije
uspijevao stupiti u kontakt s crtom fronte, iako su telefonske veze funkcionirale
sve do prije pola sata. Što im se moglo dogoditi? Da ih nisu nenadano
napali Japanci i sve poubijali. U to je bilo teško povjerovati, jer bi se čula
pucnjava. Li Fu Sien se na brzinu umio hladnom vodom i krenuo sa pratnjom
prema svojim ukopanim vojnicima. No tamo nisu nikoga našli! U cijeloj
dužini od dvije milje rovovi su bili prazni, oružje ostavljeno po zemljanim
podovima bunkera i na brzinu iskopanih rovova. Pukovnik je u panici produžio
do jedinog mosta preko rijeke, gdje su on i njegovi pratioci konačno
pronašli jednu živu i zdravu poveću jedinicu.
Da li su oni bilo što primjetili? Ni traga. Li Fu Sien je posumnjao, da se
cijela vojska predala Japancima tijekom noći. Ali, jedinica je cijele noći
budno motrila na jedini prijelaz preko rijeke, i svakako bi takvo što primjetila.
U planine nisu mogli neprimjećeno pobjeći zbog više razloga, od kojih ćemo
navesti samo dva: primjetila bi ih pozadinska vojska ili bi se tome usprotivili
bar neki časnici, pa bi došlo do pucnjave, koja bi se čula! Možda su tijekom
noći preplivali rijeku na nekom nižem mjestu? I to je malo vjerojatno, jer u
kasnije zapljenjenim japanskim vojnim spisima, nije bilo niti riječi o nekakvoj
predaji, niti se više ikada i jedan pripadnik te nestale vojske igdje pojavio!
Kamo je i kako iznenada nestalo 2 9 8 8 kineskih vojnika ??
Za samo pola sata, jer je samo toliko telefonska veza bila prekinuta!.
Tijekom španjolskog građanskog rata za prijestol 1701.-1714 – cijela jedna
vojska od 4000 potpuno opremljenih vojnika u pohodu, stigla je do
samog podnožja Pirineja. Onako umorni, ulogorili su se pokraj jednog potoka
i tu prenoćili. Rano ujutro, pokupili su svoje šatore i opremu, te nastavili u
brda. Tu im se ubrzo izgubio svaki trag, i unatoč svim potragama, nikada ih
nitko više nije vidio. Da li su i oni možda odmarširali u nepoznate nam
dimenzije i predjele »paralelnog svijeta«?!
Na sličan način nestala je i jedna kolona francuskih legionara u Indokini.
Krenuli su 1858. uvesti red u pobunjenom Saigonu. Koloni od 550
legionara, pridružila se i dobro uvježbana jedinica domaćih boraca. Zadnji
put su primjećeni 15-ak milja od Saigona, kada su u dugoj koloni prelazili
preko rižinih polja! Zatim su, poput svoje španjolske braće po oružju, nekuda
nestali! Nikada se nisu pojavili u Saigonu, niti su se ikada vratili u svoju
bazu! Po jednoj zanimljivoj teoriji, svi ti »nestali« vojnici, u stvari, još uvijek
marširaju i postoji mogućnost da se opet »pojave«.

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.