Prirodna filozofija nam koristi i pomaže u religijskom okruženju u kojem smo odrasli, samo u racionalnijem obliku. Mnogi su se na krilima razuma i intuicije iz slijepog vjerovanja uspeli k slobodi i plemenitijem mentalnom životu viših razina postojanja, osjećajući da tokom tog sjajnog postignuća nešto gube, da su napuštajući vjerovanja iz djetinjstva odbacili mnogo ljepote i životnog pjesništva.Ukoliko su njihovi dosadašnji životi bili dovoljno ispunjeni, omogućujući im dobrostiv utjecaj prirodne filozofije, otkrivaju u naročitosti tog nauka veliku dobit.Slava, ljepota i pjesništvo razvijaju se u daleko većoj mjeri nego što bi se isprva moglo uočiti. Nema više jednostavnog i ugodnog sna iz kojeg ih svjetlo javnog mnijenja može u bilo kojem trenutku probuditi; postoji samo istina prirode koja nalaže istraživanje i traganje postajući svjetlija, potpunija i savršenija, ujedno pridonoseći boljem i ispravnijem razumijevanju tematike.Izražena želja ili, bolje rečeno, molba za dobrohotnim djelovanjem prirodne filozofije predstavlja put kojim se nevidljivi svijet (koji se povlači pred velikim valom materijalizma iako ga uglavnom smatraju porijeklom svih živih bića) može pretvoriti u moderan život.Ovo učenje pokazuje da čudesne narodne tradicije  i predaje o elfima, dobrim kućnim duhovima, gnomima,duhovima zraka i vode, duhovima šuma, planina i rudnika nisu besmisleno praznovjerje, već da su zasnovanena stvarnim i znanstvenim činjenicama. Ovdje nalazimo odgovor na temeljno životno pitanje: “Da li čovjek živi nakon smrti?” Učenja o prirodi i životu nakon smrti bacaju snop svjetla na neprobojnu tamu kojom se zapadnjački svijet već otprije okružio.Nije potrebno posebno naglasiti da u učenju o besmrtnosti duše prirodna filozofija zastupa potpuno drugačije stajalište od religije, ne postavljajući velike istine samo na temelju autoriteta svete knjige iz davnina. Govoriti o ovakvim temama ne znači razmjenjivati pobožna razmišljanja ili metafizičke spekulacije, već čvrste i određene činjenice, stvarne i neposredne poput zraka koji udišemo ili mjesta u kojem živimo. O ovim činjenicama mnogi od nas imaju postojano iskustvo, uključujući i svakodnevan rad nekih naših izučavatelja što ću ga u ovoj knjizi predočiti.
Moi qui vous parle – pišem ove riječi ukazujući vam na stvari koje su mi poznate više od četrdeset godina, a sada su mi mnogo stvarnijei važnije od onih na fizičkoj razini.Pretpostavljam daje jedan dio čitatelja već upoznats općom koncepcijom svijeta s one strane groba: da sene nalazi daleko i da nije bitno različit od ovog svijeta, već je njegov nastavak. Život u njemu nije opterećen postojanjem fizičkog tijela. Onima koji posjeduju intelektualne ili umjetničke sposobnosti taj je život viši odovoga, a onima koji nisu duhovno, intelektualno i umjetnički razvijeni ponekad se može doimati jednolično i dosadno.
U tom svijetu, kao i u ovom, postoje ljudi kojima jepotrebna pomoć, i treba im je pružiti; mnogo se togamože učiniti, mnogo je različitih smjerova djelovanja.Moram napomenuti također da ideja pomaganja nije
isključivo vezana za teozofsku ideju. Mrtvi uvijek pomažu mrtvima; oni često pokušavaju utješiti žive. Vjerojatno nekoliko živih ljudi radi u samom astralnom svijetu,što nikada nije razmatrano znanstveno, na određen iorganiziran način.
 Veliki je broj živih ljudi uvijek radio indirektno, npr.moleći za umrle. No, taj je napor nekako neodređen,jer oni koji ga čine obično ne znaju mnogo o zbivanjimas one strane groba. U Rimokatoličkoj crkvi ljudi su seuvijek molili u Božjoj vjeri i strahu za one koji su napustili ovaj život. Njihova molitva ni u kom slučaju nijeprazna forma, ali vjerojatno nije potpuna u obliku ukojem je molitelji upućuju. Nije potrebno reći Bogušto bismo htjeli da učini za nas, što ne znači da molitvane daje nikakav rezultat. Ona za posljedicu ima snažno
izlijevanje energija na višim razinama- velik mentalan i emotivan napor. U svijetu kojim upravlja zakon nema napora koji ne stvaraju određenu vrstu rezultata. Akcija i reakcija međusobno su isprepletene. Svaki napor, bezobzira da li je fizički, emotivan ili mentalan, mora stvoriti nešto u prirodi djelovanja ili reakcije. Nepobitno jestoga utvrditi da molitva za mrtve jako djeluje na njih,a pritom se oslobađa velika količina duhovne snage.Oni koji mole pomažu u evoluciji onih kojima je molitvaupućena, čak i bez poznavanja mogućnosti izravnograda na višim razinama. Živi su oduvijek utjecali na umrle.

Neko bi se mogao zapitati: “Je li prije pojave teozofske ideje bila raširena ideja o ‘Velikom bijelom bratstvu’
i Adeptima? Zar Adepti i njihovi učenici nisu pružalitakvu vrstu pomoći?”Naša predodžba o važnosti izuzetno je relativna.Mi smatramo da je od primarne važnosti ono što j eizravno povezano s nama, ne shvaćajući da energijekoje oblikuju evoluciju djeluju na čovječanstvo, a nena individue; ne na desetine, stotine, već na tisuće imilijune. Adepti ne posvećuju svoje vrijeme takvomradu, ali to rade njihovi učenici. U prošlosti su mnogiod njih bili Indijci. Svatko tko zna nešto o indijskoj religiji uvidjet će da ideja pomaganja mrtvima nije uvri ježena među njenim poklonicima.
Njihova ideja o stanju nakon smrti počiva na apsorpciji u nekom obličju kojim se predstavlja božanstvo, atime i na postizanju značajnog napretka. Bez ikakvedvojbe mogu biti od velike koristi čovječanstvu kadauznapreduju, ali teško to mogu ostvariti u sadašnjem međustanju. Hinduistička religija svoje sljedbenike uči o stanjima nakon smrti pa stoga ne postoji velika potreba za pomaganjem mrtvima; nakon smrti Indijac nikako ne smije biti uznemiren ili ometen. Misao damrtvi trebaju pomoć nakon izvođenja
Shraddha ceremonije potpuno je strana indijskom umu. Nama ostajedojam o vrlo slabo organiziranom radu. Postoji velik djelokrug aktivnosti u kojem svaka osoba koja neštozna o stanjima u tom svijetu može biti od koristi. Stogase oni ubacuju u taj svijet i čine što mogu.I druge su religije u svojim zapisima detaljno učileo stanjima nakon smrti. Egipatska je religija jedna odnjih, ali je njihov pristup atlantiđanski. Egipćani nisuimali ideju uopćavanja. Iako se radi o mnoštvu slučajeva, izgleda da iz njih nisu izvodili neko opće pravilo. U”Knjizi mrtvih” pronalazimo ogromnu količinu detaljakoji su pažljivo zapisani i vremenski određeni. No, činise da Egipćani nisu poklanjali mnogo pažnje činjenicida je to očitovanje ljudske volje; jaka volja može nositičovjeka i bez detaljnog znanja pa se može reći da su utom slučaju čarolije i recitacije nepotrebne.
Dok teozofija nije započela s obrađivanjem ove materije, na Zapadu nismo imali nikakav zapis ni tvrdnjuo svijetu u koji se ulazi nakon smrti. Spiritizam je daozbirnu informaciju, ali su mu metode bile sporadične.Osim toga, nije mnogo govorio o drugom svijetu. Teo-zofija je učinila daleko više. Približila je suvremen znanstveni duh problemu nevidljivog svijeta tabelirajućisvoja promatranja i izgradivši suvisao sustav. Ipak, činjenica je da nemamo isključivo pravo u svim stvarima.

Sve obavijesti o astralnom svijetu može zamijetiti i prenijeti svaki inteligentan stanovnik tog svijeta. Često se do informacija dolazi drugim kanalima. One bi zasigurno bile učestalije da veći broj umrlih ima izražene osobine znanstvenih promatrača. Oni opisuju samo ono što vide u neposrednoj okolini, ne pokušavajući uočitiastralni svijet kao cjelinu.Kada smo počeli proučavati tijek sna, ubrzo smospoznali da postoji više smjerova među živima i mrtvima koji traže pomoć. Riječi živi i mrtvi rabim u uobičajenom značenju, iako to vjerojatno ne bih trebao činiti.
Mrtvi su više živi od nas samih, što nam uporno i stalno
priopćavaju. Oni o nama govore kao o mrtvima, jer smo zakopani u grobove od krvi i mesa, zatvoreni za više utjecaje. Nikada se ne žale na svoje stanje već, naprotiv, prema nama iskazuju žaljenje. O njima ćemorazmišljati kasnije, a sada pogledajmo na koji načinmožemo pomoći živim ljudima.Pokušajte se, svaki put prije odlaska na spavanje,sjetiti da ulaskom u stanje sna napuštate tijelo. Tadapotpuno slobodno živite u astralnom svijetu kao umrlaosoba, iako zadržavate sposobnost vraćanja u fizičkotijelo ili fizički nosač. S vremena na vrijeme susrećetestalnije astralne stanovnike te s nekima možete razgo
varati licem u lice, jednako kao što to činite svakodnevno s poznanicima i prijateljima na materijalnoj razini.Na astralnoj razini, kao i na ovoj, možete utješiti one koji pate. Čak i onima koji još uvijek žive na daleko materijalnijoj razini zemlje možete pomoći svojim dobrohotnim osjećajima. U pravilu se ne možete prikazati nijednoj budnoj osobi. Da biste to učinili, potrebna jematerijalizacija, odnosno astralno tijelo morate oviti velom fizičke materije. Naravno, to umijeće nije lakopostići. Određenoj osobi možete iskazivati ljubav i simpatije bilo kada, ali za razgovor ili prikazivanje bolje jepričekati vrijeme sna. Čak i iz astralnog tijela možeteposlati umirujuće i spokojne vibracije koje će osloboditiprenapregnute živce tijela te omogućiti san nekometko ga ne može postići. Također možete ublažiti nečiju mentalnu zabrinutost polažući u njegov um vedre i vesele misli, pokazujući mu bez riječi da njegov slučajmože biti mnogo gori nego što jest.Često možete pomoći zabrinutim i uzbuđenim ljudima. Postoji na tisuće onih koji nikada nisu upoznalistanje oslobođenosti od briga, a uglavnom ih uzrokujuneki događaji koji uopće nisu bitni. Takvi su ljudi mentalno bolesni; ozbiljno bolesni u odnosu spram svojih viših nosača. Postoje ljudi koji uvijek u nešto sumnjaju,što je pak druga vrsta mentalnog oboljenja. Postoje joši materijalisti koji tvrde da je njihova doktrina u skladus općim mišljenjem (javnim mnijenjem); no može setumačiti da teorija koja se uzima u razmatranje nije fizički čimbenik pa je na astralnoj razini lakša demonstracija tih činjenica nego na ovoj.Onima koje volimo možemo pomoći dajući im kvalitete koje im nedostaju. Plahom i nervoznom prijateljumožemo poslati misli ohrabrenja, snage i povjerenja.
 Ako je netko grub i netolerantan u prosuđivanju, možemo ga okružiti oblacima ljubavi i nježnosti. Takav sepothvat mora provoditi vrlo pažljivo, uvijek pomoćuneznatnih sugestija, a nikako pokušajima dominiranja.Iz višeg svijeta nije teško čovjeku utisnuti snažnu misao. Prosječnom osobom možemo dominirati i praktički je misaono prisiliti da prihvati određen smjer djelovanja, što u potpunosti držim neprihvatljivim. Postojiteorija o velikim i korisnim posrednicima “Prirode”. Vjerovanje u njih potječe još od najdavnijih vremena,a rašireno je i dan-danas usprkos osporavanju određenih dogmatičkih krugova koji nastoje osporiti pravednu i istinitu ideju o posrednicima. Oni sve nastoje reducirati na dvoje: božanstvo i čovjeka, degradirajućikoncepciju božanskog te čineći čovjeka bespomoćnim. Već i trenutna misao pokazuje da uobičajena predodžba “providnosti” – koncepcije nejednakog miješanja posredovanjem “središnje snage” univerzuma kaorezultata “njegove” vlastite naredbe – uključuje uvođenje djelomičnosti u shemu, a dosljedno tomu i čitav slijed “zala” koja prate ovaj trag. Teozofski nauk čovjekupomaže na ovaj neobičan način samo ako je on svojimdjelima zaslužio pomoć, koja se čak i u tom slučaju da je posredovanjem onih u blizini njegove razine. On nam približava staru i važnu koncepciju o neprekinutomslijedu živih bića što se proteže od samog Logosa dozemlje pod našim nogama.Na Istoku od pamtivijeka znaju za nevidljive pomagače, iako su im imena i pridružene karakteristike različiti od zemlje do zemlje. U Europi postoje stare grčkepriče o utjecaju bogova na događaje među ljudima.Rimska legenda o Kastoru i Poluksu vodi legije mlade republike u bitku kod jezera Religus. Takve koncepcije ne izumiru završetkom klasičnog razdoblja te imajusvoje legitimno naslijeđe u srednjovjekovnim pričamao svecima. One se pojavljuju u kritičnim razdobljima,okrećući ratnu sreću u korist kršćanskih vojski. Znako vite su priče o anđelima čuvarima koji se katkad pojavljuju i spašavaju pobožne putnike od nesreća i nezgoda.

Leadbeater

Nevidljivi Pomagaci

[aesop_document type=”pdf” src=”http://www.ivantic.net/Ostale_knjiige/Charles_W_Leadbeater_Nevidljivi_pomagaci.pdf” caption=”Nevidljivi Pomagaci”]

 

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.