Američka vlada je 1948. godine pokrenula nekoliko istraga povodom prijava da je primijećen NLO koje su, po mnogima, bile posljedica “hladnoratovske paranoje”. U okviru tzv. projekta “Plava knjiga”, Američko ratno zrakoplovstvo analiziralo je više od 12.000 susreta s neidentificiranim letećim objektima.

Mikrofilmovi, koji su se ranije mogli vidjeti samo u Nacionalnom arhivu u Washingtonu, sada su besplatno dostupni na internetu tako da se svima pruža prilika analizirati dokaze o postojanju vanzemaljaca.

Prema podacima Američkog ratnog zrakoplovstva, “Plava knjiga” sadrži izvještaje o 12.618 viđenih objekata, od kojih 701 (5,5 posto) nije identificirano.

– Mnogo je posla za istražitelje amatere kojima se pruža prilika da objasne pojave koje ranije nisu imali vremena razmatrati i istraživati – kazao je za Daily Mail Nigel Watson, autor “Priručnika za istraživanje NLO-a”.

Jedan slučaj posebno intrigira Watsona, i to ponajprije iz povijesnih razloga.

Čovjek po imenu Kenneth Arnold je, naime, prijavio susret s NLO-om, koji je doveo do nastanka popularnog naziva “leteći tanjir”.

Arnold je 24. juna 1947. primijetio čak devet NLO-a iznad planine Reineri obavještajne službe američke vlade veoma su se zainteresirale za ovaj slučaj.

Manje od mjesec dana kasnije, 12. jula 1947., slični objekti primijećeni su iznad Tulse u Oklahomi.

– Letjeli su u dijagonalnoj formaciji koja je od prve do posljednje letjelice bila duga oko 8 kilometara i na trenutke su skakutali – objašnjava Watson.

– Procijenio je da su se kretali brzinom većom od 1600 km/h dok su letjeli od Mount Reinera do Mount Reinera – dodao je on.

Opisujući novinarima prizor, Arnold je rekao da je izgledalo kao “tanjir koji ste bacili pa skakuće po površini vode”.

Watson tvrdi da je pojam “leteći tanjir” nastao na temelju načina na koji se letjelica kreće, a ne prema njezinom izgledu.

Dokumente iz projekta “Plava knjiga” možete pogledati OVDJE .

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.