Mogu li se cvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu ?

Neki slucajevi to potvrduju, ali je pitanje kako ih objasniti.
U jutro 06. Maja, 1878. Johan Celnar, profesor astronomije i fizike na univerzitetu u
Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, americkim medijem, u sobi za eksperimente iz
parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je
držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolic koji je stajao u blizini poceo
je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili,
zatim je okrugli stolic polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo
ispod njega. Sljedecih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da
konsultuje svoje “duhovne kontrolore” o tome šta treba da ocekuju, kad je Celner bacio
pogled ispod veceg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolic netragom nestao.
Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolic nisu našli ! Kao da je u zemlju propao.
ZACUDUJUCA POJAVA
Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije
mogao napraviti nikakav neprijmijecen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti
u vazduhu, kao što se to obicno dešavalo prije nego što su mu se dogadali paranoramlni
fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili
prisutni sesijama sa Slejdom. “Dok sam okretao glavu, slijedeci Slejdov pogled prema
plafonu iza mojih leda”, sjeca se Celner, “iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra
onaj okrugli stolic kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo
sjedili…” Ovo nevjerovatno svjedocanstvo opisuje teleportaciju – išcezavanje materije i
njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko
povezan sa ostalim slicnim fenomenima – prolaskom jedne materije kroz drugu i
vezivanjem cvorova bez ljudske pomoci, o cemu izvještavaju mnoga svjedocanstva iz
prošlosti. I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su
“nemogucim” kretanjima predmeta; u nekim slucajevima sami od sebe su se vezivali
cvorovi na vrpci, koži ili cak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno
samo posmatrao. Jedna seansa cija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije
uspjela – ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala “na memoguc
nacin” na središnjoj nozi okruglog stolica ciju smo teleportaciju vec opisali. Kad se taj
dogadaj zbio, stolic je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na
nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti !
CUDESNE MOCI SAI BABE
Celnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali
je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj
objavljen 1932. godine, u casopisu “Journal” americkog Udruženja za parapsihološka
istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik
Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Mardžeri
Kandon. U tim eksperimentima duh Mardžerinog umrlog brata,
Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih
vrsta kutija, najcešce kartonskih, zatvorenih samoljepljivom
trakom, te cvrsto zakljucanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je
radeno više puta, a za to vrijeme Mardžeri Kandon je bila vezana
za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo
je lako provjeriti tu cinjenicu. Godinama kasnije, Uri Geler je
tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego
cak i ljude i životinje, ali to nikada nije i naucno potvrdeno. Ipak, mnogi uglednici bi se
zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja
Andrije Puharica u Osining, u državi Njujork, nakon što je trenutak prije šetao

INTELIGENTNI PROJEKTILI
Primjeri ociglednih teleportacij, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao
“slucajevi kucnih duhova” u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerovatne
pojave, najcešce kamenje ili drugi predmeti pristižu iz – niotkuda. Ponekad nisu vidljivi
sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slucaj ove vrste dogodio 1903.
Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjernja na Sumatri. Jedne noci dok je
spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišca, odjednom ga je probudilla “kiša”
kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega. To se ponovilo i sljedece noci dok je
ležao budan. Ocito, kamenice su dolazile s krova ali on nije mogao naci rupe u lišcu kroz
koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je trecu noc pokušavao da uhvati poneki
kamen, on bi istog casa promijenio pravac ! To se ponovilo nekoliko puta. “Inteligentni
projektili” ove vrste nisu neobicni u “slucajevima kucnih duhova”. Ali, u velikom broju
slucajeva dešavalo se da odredeni predmeti misteriozno išcezavaju, mada postoji samo
jedan kratki naucno obradeni izvještaj koji potvrduje istinski nestanak nekih predmeta.
NEPOZNATE DIMENZIJE
Dogodilo se to nekoj gospodi Kogelnik u Londonu 1922. godine cije je kucanstvo
mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima “kucnog duha”. Ali jednoga dana desilo se
nešto krajnje nevjerovatno. Njen muž prica : “Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira
nestaje pred ocima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva.”
Može se navesti znatan broj prilicno uvjerljivih slucajeva teleportiranja – išcezavanja i
ponovnog pojavljivanja – razlicitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to
dešava u svakodnevnom životu. Telepatija se javlja mnogo cešce, ali ni teleportacije
zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled. Šta sve ovo
znaci ? Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u cinjenici da prostor ima i cetvrtu
dimenziju, ili cak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijecima kad se predmeti
pojavljuju ili išcezavaju, oni se tada krecu cetvrtom ili jednom od tih dimenzija.
Ovo je savršeno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna
hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da
objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije – jedno drugo
cesto ponudeno objašnjenje – ne mogu objašnjavati slucajeve u kojima se odvija trajna
strukturalna promjena – kao što su cvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je
materija prošla kroz drugu materiju u obicnom trodimenzionalnom prostoru, ona je
možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda
doticni atomi ucinjeni “pasivnima” i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge
dok su prolazili jedan kroz drugi ?!
PARALELNI SVJETOVI
Neki naucnici teleportaciju objašnjavaju “kvantnim provodenjem”, u kojem jedna
atomska cestica na “nemoguc” nacin prodire kroz barijeru energije : cestica se vidi kao
da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskocila. Možda bi se
moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen “kvantnog provodenja”
ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne
odgovore. Ako cetvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujucu mogucnost postojanja beskonacnog broja drugih dimenzija – koje cine neogranicen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to vec prelazi u – naucnu fantastiku !

 

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.