Golema većina ljudi trenutno su Oni Koji Vide Grančicu i zbog toga smo se i uvalili u ovaj kaos. Šačica njih – premda im broj raste – su Ljudi Koji Vide Šumu.

Pritom mislim sljedeće: Ljudi Koji Vide Grančicu su žrtve vlastite kratkovidnosti i ne vide dalje od svoje rase, kulture, religije, profesije, političke preferencije, seksualne orijentacije i društvenog programiranja. Ljudima Koji Vide Šumu je sve navedeno tek nebitno odvraćanje od šireg problema globalne kontrole i izrabljivanja svih rasa, kultura, religija, profesija, političkih preferencija, seksualnih orijentacija i društvenih programa.

Šuma je opasnost svim vladajućima jer po definiciji znači da ljudi povezuju dijelove – grančice – i vide što one daju kad ih se posloži skupa. Jednom kada se dobije potpuna slika, svi dijelovi vlasti i sustava vjerovanja na kojima ona počiva urušavaju se uslijed naleta novih uvida koji mijenjaju čitav život.

Ako ste dio većega stroja, ali sebe i druge sebi slične vidite kao pojedince koji djeluju individualno, tada nikada nećete uvidjeti što se uistinu događa. Međutim, jednom kada ugledate stroj, vaša će se percepcija istoga trena promijeniti, a stvarna priroda vašega postojanja postati više nego očita.

„Hej, pa mi smo svi samo djelići istoga stroja.“

„Ma daj zašuti, jesu li te to ponovno podmazivali?“

POZNATO I NEPOZNATO

Ovo često viđam u alternativnim medijima kada kršćani odbacuju ono o čemu pišem jer ja ne vjerujem u Isusa. Oni ne žele prihvatiti da je netko tko s njima ne dijeli isti sustav vjerovanja kadar imati nešto za reći, jer od svoje grančice ne vide šumu.

Tijekom svih ovih godina mnogi su mi kršćani pisali kako bi mi rekli da se mole za mene da konačno „ugledam svjetlo”, što je tek drukčiji način da se kaže da su oni potpuno u pravu, a da su nekršćani, stoga, nedvojbeno u krivu. Ekstremno nastrojeni muslimani, hinduisti i Židovi ponašaju se na isti način i u tome nisu usamljeni. Njihova arogantna kratkovidnost priječi put otvaranju uma.

Ovoga tjedna imao sam zanimljiv razgovor sa svojim prijateljem Mikeom Lambertom u Klinici Shen na otoku Wightu, na temu poznatoga naspram nepoznatoga. Društvom dominira vjerovanje u poznato. Obrazovanje, znanost, medicina, politika i mediji se, svi odreda, zasnivaju na vjerovanju u poznato.

Poznato je ustvari holografska domena onoga što se naziva fizičkim svijetom, a nepoznato je nevidljivi beskraj valnih informacija i čiste svijesti, iz kojega se dekodira i manifestira holografska iluzija. Poznato je, zapravo, domena pet čula – može li se nešto vidjeti, čuti, opipati, okusiti i omirisati? Može? O, pa onda mora da i postoji.

Obrazovanje se svodi na podučavanje poznatoga sljedećem naraštaju programiranih ‘znalaca’, dok se na akademike, znanstvenike i liječnike gleda sa strahopoštovanjem jer ih se percipira kao osobe koje o poznatome znaju više od drugih.

Međutim, što je zapravo to ‘poznato’? To je ono što oni vjeruju da je poznato, ništa više od toga.

Slušam kako voditelji vijesti na televiziji govore: „Ono što znamo je…” prije nego što ponove neku službenu priču zakulisno smišljenu kako bi se manipuliralo percepcijom javnosti. Možda je ‘poznato’ ekipi u studiju, ali to ne mijenja činjenicu da se radi o hrpetini laži.

Znalo se i da je Zemlja ravna ploča, i to je znanje nametano brojnim generacijama u velikim središtima tobožnjeg ‘obrazovanja’, pa ipak je bila riječ o gomili gluposti. Poznato je samo ono za što „vjerujemo da je poznato”, a usprkos tome ugrađeno je u same temelje ljudskog društva.

Sveučilišta diljem svijeta su priznati centri ‘učenosti’, ali na njima se uči samo ono poznato – ono za što se vjeruje da je poznato – a, kao što je rekao Mike Lambert, istinski se može učiti isključivo razotkrivanjem nepoznatoga. Sve ostalo je puko ponavljanje.

Kada vaš posao, status, pa čak i osjećaj osobnosti i sigurnosti proizlaze iz poznatoga, tada je prirodan poriv za ignoriranjem i odbacivanjem nepoznatoga. Poznato strahuje od nepoznatoga, kao što se i grančice boje šume; jer što se više razotkriva ono nepoznato, poznato tim više gubi svoju svemoć i prevlast u percepciji.

Smiješno je da je ono što se percipira kao poznato tek dekodirani proizvod mašte nepoznatoga. San je zapravo onaj koji sanja, ali uspijeva vidjeti samo svoj san. Poznato je nepoznato, ali vidi samo poznato.

Ono ‘poznato’, ta holografska iluzija, prostor je u kojem ljudi smišljaju i štuju svoje grančice, dok su prostori valnih oblika i čiste svijesti šuma koja povezuje sve u Jedno. Kako bi se uopće održao na životu, Sustav kontrole zahtijeva da se mentalitet grančica stalno održava i upravo zbog toga na meti aktualnih vlasti su takozvani ‘vizionari’.

NOĆNA MORA U OBLIKU KVANTNE FIZIKE

Istinski vizionari su Ljudi Koji Vide Šumu, a samim time predstavljaju veliku prijetnju vladajućem poretku i njegovoj potrebi da zauzdava ljudsku percepciju i veže je za hologram.

Većina alternativnih medija ne vidi šumu od grančica jer s jedne strane uzimaju Bibliju za svog posrednika istine i mogućnosti, a s druge je strane njihova Biblija konvencionalna ‘znanost’. Sve više jača alternativa toj alternativi, koja vidi dalje od oboje, ali ovi sustavi percepcije danas su, ipak, još uvijek dominantni.

Mene odbacuje i jedna i draga strana jer se protivim religiji i znanosti, a ova potonja je  ionako jedva nešto više od još jedne religije – čast iznimkama. U tome ne vidim problem jer su i jedna i druga manifestacije poznatoga, ili percepcija poznatoga, a ja želim istraživati dalje od toga. Ako je posljedica toga odbacivanje i poruga, nije mi žao.

Religija priča lijepu priču o „drugom svijetu”, ali u njezinom fokusu je velikim dijelom hologram sa svojim pravilima, odredbama, strukturom i hijerarhijom, tako da je svakako riječ o religiji scijentizma. Znanost se temelji na činjenici da je svijet stabilan i kada to ne može biti.

Konvencionalna znanost pati od masovne shizofrenije i kognitivne disonance još od pojave njezine najgore noćne more u obliku kvantne fizike. Život je prije njene pojave bio jednostavan. Svijet je bio stabilan – sav utvrđen, pospremljen i ispoliran. Kada je kvantna fizika srušila taj mit i prerasla u konvencionalnu ‘disciplinu’, grančicama je zaprijetila opasnost da će morati obuhvatiti šumu.

Shizofrenija i kognitivna disonanca pomogle su im tako što su im omogućile ili da prihvate postojanje kvantne fizike, istovremeno ignorirajući činjenicu da ona postoji; ili da vjeruju da bez obzira na to što kvantna fizika dokazuje da je svijet iluzija u smislu stabilnosti, to ništa ne mijenja u smislu njihovog vjerovanja u tu stabilnost.

To je izjavio i profesor Richard  Dawkins, magistar grančica s Oksfordskog sveučilišta, koji je rekao da stvarnost nije promjenjiva, istodobno priznavši da je njegovo znanje o kvantnoj fizici ‘slabašno’. Ne dopustite svome umu da u njega uđe išta što bi zaprijetilo grančici i samo tako nastavite.

Ono poznato koje percipiramo može opstati sve dok u priču odbijamo uključiti kvantnu fiziku. Kada to učinimo, ‘poznato’ postaje besmislica. To nije nikakva intelektualna apstrakcija, već temelj svega što se događa u ljudskom društvu.

GRANČICE U MEDICINI

Ovo konvencionalno odbijanje da se percepcija proširi izvan sfere poznatoga znači da svake godine ogroman broj ljudi umire i pati od bolesti i neimaštine, a da za to nema potrebe. Tjelesni sustavi unutar holograma samo su projicirani izrazi polja auričke energije tijela i konstrukta valnih informacija.

Na primjer, akupunktura je tretiranje i balansiranje energetskog polja i usklađivanje energetskih tokova (informacija) koji se zovu meridijani. Ako su energetsko polje i tokovi u ravnoteži, tada to i hologram mora odražavati, budući da je jedno tek dekodirana projekcija drugoga. Ovo znanje vezano uz tijelo još je jedan primjer šume.

Međutim, konvencionalna medicina, koja je pod utjecajem farmaceutske mafije, pardon farmaceutske industrije (Big Pharme) te je izdanak konvencionalne ‘znanosti’, ne priznaje postojanje ovih temeljnih informacijskih polja u tijelu i vidi samo hologram, a da pritom nema pojma kako se radi o hologramu.

Konvencionalnim liječnicima riječ je o krutom fizičkom tijelu, što utječe na njihovo razumijevanje i rezultira ograničenjima u potencijalnim oblicima ‘liječenja’, koje se stoga u pravilu svodi na skalpel i lijekove.

Oni svjesniji kritiziraju konvencionalnu medicinu zato što liječi samo simptome, a ne i uzroke, ali kada nastojite liječiti hologram (vjerujući da se radi o nečemu ‘stvarnom’), što uopće i možete učiniti nego liječiti simptome u hologramu, čiji je uzrok poremećaj u energetskom polju, a čije postojanje ni ne priznajete?

Ako ponovno uspostavite ravnotežu u energetskom informacijskom polju, to slijedi i hologram jer je, da ponovimo, jedno projekcija drugoga. To je način na koji inteligentni iscjelitelji liječe uzrok ne bi li uklonili simptom – posve suprotno od konvencionalnog pristupa… koji vidi samo grančice, a ne šumu.

Teror mentaliteta grančice stoji iza napada na alternativne metode liječenja zasnovane na ideji šume. Pacijentima kojima je život ugrožen, kao i roditeljima kojima je život djeteta u opasnosti, govori se kako ih se može i ne može liječiti u sklopu ‘zdravstvenog’ sustava koji oni financiraju.

Znam za situacije kada su liječnici rekli da kritično bolesni pacijenti moraju napustiti bolnicu prije negoli prime bilo kakav alternativni oblik liječenja koji su zatražili u zadnjem očajničkom pokušaju preživljavanja.

Mentalitet koji raspoznaje samo grančice toliko je kratkovidan da se pitanja koja bi trebala biti ključna nikada ne postavljaju: Ima li liječenje učinka i koristi li pacijentu? Šokantno je u kolikoj je mjeri takav način razmišljanja raširen u konvencionalnoj medicini i koliko se dobrobit pacijenta podređuje sustavu vjerovanja.

Pravi iscjelitelji, za razliku od liječnika, i pravo zdravstvo, za razliku od farmaceutske industrije, uzeli bi u obzir sve moguće oblike liječenja i odlučili se za onaj koji će se najizglednije pokazati učinkovitim; ali to bi značilo otvaranje uma i opažanje šume, a to je za sustav najgora noćna mora.

Umjesto toga, liječnicima se govori što smiju i ne smiju raditi i, eto, baš ispada da je ono što mogu poduzeti ‘liječenje’ koje promiče farmaceutsku industriju.

GRANČICE U POLITICI

U politici je također vidljiva opreka između grančica i šume. Grančica u politici je vlast – ili percipirana vlast – a ne ono što donosi najviše dobrobiti narodu (šuma). To dovodi do toga da je borba za vlast i pobjedu na izborima fokus gotovo svega onoga što se u politici zbiva.

Daleko od toga da se nastoji iznaći najbolje rješenje za narod kojeg političari predstavljaju; cilj je ustvari potkopati političke protivnike na sve moguće načine ne bi li se osvojila ili zadržala ‘vlast’. To se događa diljem svijeta – oni se prepiru tko će se dokopati grančice, dok šuma za to vrijeme gori i nestaje.

Politika i vlast također se zasnivaju na vjerovanju isključivo u ono što vidimo kao poznato. Odluke o ‘zdravstvenoj’ skrbi donose se uz premisu da je medicina koja se oslanja na farmaceutsku industriju jedini legitimni izvor znanja, kao i konvencionalna ‘znanost’. Obrazovni sustav koji stoji iza ovog mentaliteta koji vidi samo grančice dolazi iz istog smjera.

Još jedna ozbiljna i iznimno destruktivna ‘grančica’ je opsjednutost svojim „ja, ja i samo ja”. To se može vidjeti među političarima, ali u širem smislu ta grančica se odnosi na osobni interes, ogorčenost i ljubomoru, a šuma označava više dobro. Toliko sam već puta čuo ljude kako govore kako snažno podržavaju moj rad, sve dok ne iskrsne nešto što žele ili im se ne sviđa, pri čemu se na više dobro zaboravlja i sve se svodi na „ja, ja i samo ja”.

Ukratko, Ljudi Koji Vide Grančicu vladaju svijetom.

NORMALNO I NENORMALNO

Kada se sve ovo skupi na hrpu, eto vam Onih Koji Vide Grančicu širom svijeta. Razmislite, nije li posrijedi gubitak kontakta sa stvarnošću i nesposobnost racionalnog rasuđivanja kada se govori da stvarnost nije promjenjiva, a istodobno napominje da je vaše znanje o kvantnoj fizici slabašno?

Dominacija Onih Koji Vide Grančicu globalnim društvom izvrnula je osjećaj za ono što je ‘normalno’. Oh, da, ‘normalno’. Vrlo zanimljivo i poučno. Evo nekih definicija ‘normalnog’:

• Ono što se prilagođava, ne odstupa od ili tvori neku normu, standard, obrazac, razinu ili tip; tipično.

• Ono što je u vezi sa ili obilježeno prosječnom inteligencijom ili stupnjem razvoja.

• Mentalno zdravo; ubrojivo.

‘Normalno’ je, dakle, ono što je u skladu s nekim standardom ili tipičnim obrascem. Međutim, što je to što određuje i tvori „standardno i tipično”? Odgovor je: ponašanje većine. Budući da većinu tvore Ljudi Koji Vide Grančicu, njihovo ponašanje je ono koje prerasta u standard i ono što se smatra tipičnim i ‘normalnim’.

Ovaj izraz podrazumijeva i „prosječnu inteligenciju i stupanj razvoja”, tako da vas iznadprosječna inteligencija čini abnormalnima. A najbolje u čitavoj priči: biti normalan znači „ne biti mentalno bolestan, biti ubrojiv”.

Kao i obično, sve se izvrće naopačke. Biti ubrojiv i ne biti mentalno bolestan znači: biti u skladu s nekom normom, standardom, obrascem, razinom ili tipom, biti tipičan te biti određen prosječnom inteligencijom i stupnjem razvoja.

Kako se, međutim, definira prosječna inteligencija ili stupanj razvoja? Riječ je o prosjeku u usporedbi sa svima drugima koji vjeruju samo u poznato koje vide.

Oni koji vide dalje od ‘poznatoga’ su po definiciji suviše inteligentni da bi ih se smatralo ‘normalnima’, ali nedovoljno normalni da bi ih se smatralo ‘ubrojivima’, odnosno „mentalno zdravima”. Da umreš od smijeha.

Ako ste rođeni u ludnici i ne znate za drukčije, ludilo je za vas nešto normalno. Još uvijek je ludilo, ali normalno ludilo pod maskom ubrojivosti. Dobrodošli na planet Zemlju – primjer tipične, normalne ludnice.

Da bismo shvatili što je ovdje uistinu posrijedi, moramo razlučiti izraze ‘ubrojivo’ i ‘normalno’ jer oni nisu istoznačni, i moramo shvatiti da je ono što se naziva ‘normalnim’ napredniji oblik neubrojivosti.

Jednom kada to ljudi shvate, sve ima smisla i sve sjeda na svoje mjesto.

Izvor: nexus-svjetlost.com

About The Author

Dejvid Ajk (David Icke) je postao vrlo tražen predavač širom svjeta, a nije ni nikakvo čudo. Njegove su knjige zadnjih godina obuhvatile cijeli niz predmeta na temu tzv. “elite”, tj. svjetskih upravljača i njihovog smrtonosnog zagrljaja oko vrata narodnih masa.

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.