Kolektivne karmičke obrasce čine brojni modeli čiji zajednički nazivnik leži u utjecaju na veće grupe ljudi –na određenu zajednicu (kolektiv) ili na sva bića koja sačinjavaju ljudski rod, odnosno tvore specifičnu vrstu. Kad je riječ o sistemskim utjecajima, individualni karmički obrasci završavaju s ograničavajućim obiteljskim modelima, bilo da je riječ o specifičnim oblicima toksičnih povezanosti s pojedinom osobom, ili s obitelji kao cjelinom. U individualne obrasce također spadaju i povezanosti sa sferama nižeg astrala, nastale kao posljedice traumatskih iskustava ili svjesne namjere određene osobe, odnosno utjecaji prošlih života. Tako je individualne utjecaje na određen način moguće birati ili izbjeći jer nastaju kao posljedice našeindividualne karme. Međutim, kolektivne utjecaje nije lako izbjećiukoliko ih unaprijed ne poznajemo. Znanje je ovdje od presudne važnosti jer ako

ne upoznamo teritorij kojim se krećemo, teško ćemo se u njemu
snaći. Ista je stvar i s bilo kojom drugom pojavom koja pripada svijetu u
kojem živimo, bilo da je riječ o nepoznatoj zemlji, vrsti ili prirodnoj
pojavi. Zato i postoji znanost koja ima za cilj istražiti nepoznato i time
steći određen stupanj kontrole nad njime, zaštititi se od njegovog
utjecaja ili čak iskoristiti novo znanje u vlastitu korist. Kolektivni
karmički obrasci stoga pripadaju svijetu koji nas okružuje, ali
prvenstveno onom manje vidljivom (energetskom, psihološkom i spiritualnom)
aspektu njegovog utjecaja.
 

Svaka je individualna ljudska svijest pod utjecajem kolektivnih
ograničavajućih modela jer ljudsko rođenje automatski aktivira
kolektivne obrasce. Međutim ne samo rođenje, već i sam ulazak u
Zemljino energetsko polje, a u konačnici i ulazak u manifestirani
univerzum. Zato je naša duša podložna kolektivnoj karmi već od trenutka
donošenja odluke o inkarniranju, dakle davno prije samog začeća, a
kamoli rođenja. Time kolektivni ograničavajući utjecaji
čine svojevrsni „reket“ ili danak koji određeni aspekti
manifestiranog univerzuma neminovno uzimaju za ulazak u njega. Takvi aspekti
mogu biti Zemljino energetsko polje, ali i svako specifično polje nižeg
tipa, kao što je polje određenog naroda, države, grada ili sela, radne
organizacije ili obitelji. Iako ovakva specifična polja ne utječu
nužno na čitav ljudski rod, već samo na neku od grupacija koje se
unutar njega nalaze, i ona spadaju u kolektivne utjecaje.  Zato izraz
„polje“ u ovom kontekstu predstavlja onaj manje vidljivi, energetski predložak
za svaki kolektivni utjecaj. Naime, svaka grupacija posjeduje i specifično
energetsko polje koje se ponaša kao
 zaseban
i neovisan entitet s vlastitom sviješću
.
Pripadnost svakoj takvoj zajednici može biti uvjetovana odustajanjem od nekog
aspekta svjesnosti, odnosno dijela osobnosti.
 

 

Iako mnogi ljudi misle da na njihove živote utječu samo
njihova individualna stanja – svjesna i nesvjesna – niti takvi utjecaji nisu u
potpunosti individualni. No, oni su barem bili privatni i nisu nužno imali veze
s izravnim utjecajem zajednice. Tako na percepciju, ponašanje i zdravlje
individue primarno utječu međuljudski odnosi, pogotovo njihov
nesvjesni aspekt. Utemeljeni na ljudskoj potrebi za bezuvjetnom ljubavlju –
njenom primanju i davanju – individualni karmički obrasci nastaju primarno
kao posljedica
 uvjetovane ljubavi. Ako ljubav koja teče između dvoje ili više
članova obitelji nije bezuvjetna, tada se odnos između bliskih osoba
pretvara u izvor mnogobrojnih štetnih utjecaja. Suptilne energetske povezanosti
koje jesu neposredno sredstvo preko kojeg se izražava bezuvjetna ljubav
pretvaraju se u ograničavajuće ili „toksične“ jer sada postoji
 uvjet za povezanost koji obično čini neko nepoželjno emotivno stanje,
ograničavajuće vjerovanje i zamjenski (lažni) identitet. Jedan ili
više izvornih aspekata naše duše tada napušta našu svijest, odcjepljuje se, i
mi gubimo kontakt s nekom važnom unutarnjom kvalitetom ili potencijalom. I sve
se ovo događa samo da bismo ostali povezani s bliskom osobom koja nas nije
u stanju voljeti bezuvjetno.
 

Ista se stvar događa i s kolektivnim karmičkim
obrascima. Naime, pored ljubavi i kreativnosti kao dva primarna ljudska
pokretača, čovjek također ima potrebu biti dijelom zajednice.
Stoga se on na razne načine s njome povezuje – primarno energetski, a
zatim i kroz konkretnu interakciju. No, ako zajednica postavlja krute uvjete za
pripadnost, tada će se i takva povezanost transformirati u
ograničavajuću. S obzirom da je potreba za povezanošću sa
zajednicom ipak prirodna, odnosno utemeljena na vrlo važnim lekcijama koje duša
kroz takvu interakciju uči, čovjek je spreman na sve kako bio dijelom
zajednice. Ne mislim ovdje prvenstveno na svjesnu potrebu, već na daleko
snažniju nesvjesnu i nadsvjesnu potrebu, onu koju je većina ljudi sklona
zanemariti ili previdjeti. Ovu su činjenicu dobro poznavale drevne
plemenske zajednice koje su najtežom kaznom za prijestupnike smatrale doživotno
izopćenje iz plemena. Ne mučenje ili smrt – izopćenje. Ono je
obično proizvelo toliki osobni slom da izopćena osoba često nije
dugo živjela – najčešće bi umrla od depresije. Ako je najkraći
put u duševnu bolest „kidanje veza“ s članovima obitelji, tada je
najkraći put do tjelesne smrti prekid veza sa zajednicom. Postoje,
naravno, i iznimke ovom pravilu, a riječ je o ljudima posvećenim
spiritualnom razvoju koji su pripadnost ljudskoj zajednici zamijenili s
pripadnošću kozmičkoj zajednici, ali i ovdje je riječ o
pripadnosti nečemu, a ne ničemu.
 

Što odražava potreba za pripadnošću zajednici?
Činjenicu da u konačnici ne postoji nikakva odvojenost između
bića koja nastanjuju materijalni univerzum.
Bog je jedan, odnosno sve je Jedno. Svi smo dio cjeline, a
odvojenost je iluzija. Zato nas ova težnja podsjeća na navedenu
činjenicu i upravo u njoj leži snaga potrebe za pripadnošću
zajednici. Princip univerzalne ljubavi ovdje se u pravom smislu riječi
izražava univerzalno – biti dijelom kolektivne svijesti čitave rase, zatim
i planete te konačno i univerzuma, jednako je duboka ljudska potreba kao i
ona za bliskošću i intimnošću s članovima obitelji. Ona nije
primarna, ali slijedi čim je naša primarna potreba za ljubavlju s bliskim
osobama zadovoljena. Ova je potreba većini ljudi manje poznata, odnosno
osviještena, ali je svejedno prisutna i samo je pitanje vremena kad će
postati prepoznata. Za sada je nešto više prepoznajemo kroz
ograničavajuće aspekte kolektivnih utjecaja kao što su bolesti
društva ili mediokritetski svjetonazor, no kolektivna svijest kao takva nipošto
ne može biti odbačena samo zato što je zajednica bolesna, jednako kao što
ne odbacujemo tjelesni organ koji je bolestan, već radimo svim silama na
njegovom ozdravljenju. Dubok osjećaj pripadnosti i povezanosti sa
zajednicom je stoga prirodna ljudska potreba koju možemo priznati i prihvatiti
ili je negirati do daljnjeg, ali nipošto relativizirati.
 

Kao i kod veza s bliskim osobama ili obitelji, i ovakav oblik
povezanosti može biti bezuvjetan ili uvjetovan. Najčešći je uvjet za
povezanost sa zajednicom odustajanje od nekog aspekta vlastite individualnosti.
Zanimljivo da upravo takav uvjet stvara nezdravu zajednicu jer bi zdrava
zajednica morala inzistirati na neovisnosti i individualnosti svojih
članova. Naime, kako smo svi istovremeno i potpune individue, tako cjelini
najbolje doprinosimo kao samostalna bića s pravom na raznolikost i
unikatnost. Ne može ovdje biti riječ ni o kakvoj uniformnosti, „borgovskoj
asimilaciji“ ili paradi kolektivizma nalik nacističkim ili
komunističkim skupovima, odnosno današnjoj Obama-maniji. Svatko najbolje
doprinosi zajednici kao cjelovita individua koja ni u kom pogledu ne odustaje
od svojeg izvornog identiteta. Kvalitetno funkcioniranje zajednice stoga
nipošto ne isključuje individualizam – dapače, zdravlje zajednice
nije moguće bez ostvarenosti svake pojedine individue.
 

 

Međutim, ovu je činjenicu u potpunosti degradiralo
gotovo svako društvo poznato iz pisane povijesti pa mnogi ljudi zajednicu kao
takvu smatraju nezdravom. Oni inzistiraju na vlastitom individualizmu i štite
sebe od destruktivnog utjecaja nezdravog društva potpunim nesudjelovanjem u
društvenom životu, smatrajući da je svako društvo u pravilu bolesno. Pa
ipak, ovakav odmak u konačnici nije moguć. Svi imamo potrebu i za
ovom vrstom povezanosti i ona će pronaći svoj izraz na ovaj ili onaj
način. Naravno, za kreiranje zdravog društva potrebno je u potpunosti
promijeniti temelj na kojem zajednice funkcioniraju. Na primjer, umjesto da
budu izgrađene na piramidalnom modelu kod kojeg manjina sredstvima prinude
i kontrole vlada većinom, struktura zajednice trebala bi za početak
biti kružna, s potpunom transparentnošću djelovanja svakog društvenog
segmenta. Vladari zdrave zajednice trebale bi biti najetičnije osobe, one
koje posjeduju spremnost na preuzimanje velikih odgovornosti, a ne lobisti
internacionalnih korporacija prerušeni u „najveće patriote“. Piramidalna
struktura odraz je sustava utemeljenog na predatorskom instinktu, na tretiranju
većine članova zajednice kao radne snage ili čak hrane. Kao što
je lijepo prikazano u filmovima
 The Matrix trilogije, suštinu
nezdravog društva čini podjela na radnike i one koji vladaju, pri
čemu je takozvani „običan čovjek“ sveden samo na izvor energije,
odnosno „bateriju“.
 

Kolektivni karmički obrasci, jednako kao i individualni,
utječu na naša unutarnja stanja, na naše emocije, misli i identitete koje
preuzimamo. A kako čovjekovu realnost izravno oblikuju upravo njegova
unutarnja stanja, tako nije teško zaključiti da će sve što ima
utjecaja na takva stanja određivati stupanj njegove ostvarenosti, odnosno
oblikovati njegov svakodnevni život. To konkretno znači da će i ovi
obrasci određivati stupanj naše kreativne ostvarenosti, utjecati na
odnose, ali i na zdravstveno stanje jer sudjeluju u oblikovanju
 programa utisnutih u našu DNK. Ne utječe na DNK samo informacija proizvedena genetskim
nasljeđem – svi sadržaji podsvjesnog uma, individualnog ili kolektivnog,
automatski programiraju čovjekovu DNK jer su stanice vrsta biočipa u
ljudskom tijelu koji skladišti informaciju. Podsvijest je svakako povezana i s
energetskim tijelima koje je moguće pronaći u našem energetskom
omotaču, u ljudskoj
 auri, svjetlosnom i zvjezdanom tijelu, ali nije samo u energetskim tijelima jer naša DNK automatski
reagira na informacije iz energetskih tijela. Ona biva programirana takvim
informacijama, a da čovjek uglavnom niti ne zna koje su one i koje je
njihovo porijeklo. I obratno, naše energetsko tijelo reagira na stanične
programe i automatski se oblikuje prema njima. Stoga i kolektivni utjecaji
imaju individualnu manifestaciju te ugrožavaju ljudsko biće, njegovu
svijest i tijelo, u ništa manjoj mjeri negoli individualni.

STRUKTURA KOLEKTIVNIH KARMIČKIH
OBRAZACA

 

Iza kolektivnih karmičkih obrazaca leži čitav niz
utjecaja – od psiho-spiritualnih pa sve do društveno-političkih, od
vidljivih do nevidljivih, od praktičnih do apstraktnih, od materijalnih pa
do energetskih. Svi oni počivaju na raznim vrstama čovjekovih
emotivnih potreba. Takve potrebe čine unutarnji aspekt kolektivnih
obrazaca, a društveni nesklad vanjski. Teško je oduprijeti se vanjskima ako ne
rastvorimo unutarnje. Zato se ovaj tekst i bavi unutarnjim aspektom, ali do određene
mjere zahvaća i vanjski. Rješenja za unutarnje postoje – čine ih
metode koje je moguće naučiti na tečajevima
 Transformacije karmičkih obrazaca. Rješenja za vanjske nisu primarno područje mog rada, ali
ću svejedno ukazati na moguće smjernice. Mnoge od njih, naime,
spadaju u domenu zdravog razuma i nije ih teško uočiti. No, kvalitetnom
razradom modela kojima će i vanjski aspekti kolektivnih ograničenja
moći biti nadvladani morat će se pozabaviti stručnjaci za svako
od područja koje ih čini – riječ je uglavnom o znanstvenicima
specijaliziranim za specifične aspekte znanja te političarima i
društvenim aktivistima. Moj doprinos sastoji se u ništa manje bitnom
razotkrivanju strukture unutarnjeg aspekta kolektivnih karmičkih obrazaca
te metodologije njihovog rastvaranja.
 

Kolektivni karmički obrasci imaju istu temeljnu strukturu
kao i individualni – čine je
simptomi,
uzroci i smisao
 problema. No, njihovu manifestaciju, iako su temeljnom
strukturom identični individualnim obrascima, u ovom slučaju
čini primarno utjecaj raznih vrsta kolektivnih
 energetskih polja svojom konzistencijom, karakterom i namjenom. Vidjeli smo u
prvoj knjizi da temelj čovjekovog postojanja čini njegov
odnos prema sebi, životu, drugim ljudima i sveopćem duhu. Zato
sam i uveo novu paradigmu kad je o sustavima iscjeljivanja riječ, a ona
kaže da
 primarno treba
iscjeljivati upravo odnos
 
– u ovom
slučaju prema svijetu oko sebe, odnosno raznim vrstama kolektivnih polja.
Stoga je za ispravno razumijevanje kolektivnih karmičkih obrazaca nužno u
temeljnu terminologiju kojom ćemo se koristiti odmah uvesti i razjasniti
pojam „polja“ – ono je u principu i jedina stvar koju treba poznavati kako bismo
se uspješno pozabavili rastvaranjem kolektivne karme. Pored polja kao takvog,
kolektivne obrasce čine i specifični elementi polja, odnosno njegovi
sadržaji pa utjecaj polja zajedno tvore tri osnovna čimbenika:
 

1.      Polje kao takvo 

2.      Specifični programi
upisani u polje
 

3.      Entiteti koji se nalaze u polju

Svako je polje, naime, riznica različitih utjecaja i zato
takve utjecaje treba poznavati i dobro raščlaniti. Svi takvi utjecaji
spadaju u lekcije koje čovjek koji sebe želi do kraja ostvariti mora
upoznati i nadvladati.
 

Tako je rad na rastvaranju kolektivnih karmičkih utjecaja
samo jednim dijelom povezan s unutarnjim aspektom, dok je za sređivanje
vanjskog aspekta nužan određen društveni aktivizam. Slična je stvar
bila i s individualnim obrascima – preduvjet za njihovo rastvaranje činila
je spremnost na preuzimanje odgovornosti za nastanak problema te svjesno
suočavanje s njegovim uzrokom. No, takvu je vrst rada nužno morala pratiti
i spremnost na preuzimanje nove vrste discipline i odgovornosti – one na koje
je ukazivalo rješenje problema. U tome slučaju nova disciplina ticala se
primarno osobe same, njenog privatnog života i osobnog životnog stila. Kod
kolektivnih karmičkih obrazaca nova će vrsta discipline i odgovornosti
nužno usmjeriti osobu prema društvenom aktivizmu, odnosno radu za opće
dobro i kreiranju skladne zajednice. Kako kolektivni obrasci sprječavaju
manifestaciju izvorne strukture Kreacije, tako će njihovo rastvaranje
morati pratiti doprinos ostvarenju nečega o čemu se do nedavno
govorilo kao „raju na Zemlji“ ili „Zlatnom dobu“. U članku
 Raj ili pakao ?!? vidjeli smo kako izgleda
takva struktura, a sada ćemo se baviti s detaljnom analizom utjecaja
specifičnih kolektivnih energetskih polja te prezentacijom metodologije
njihovog rastvaranja.
 

UTJECAJ KOLEKTIVNIH ENERGETSKIH POLJA 

 

Bilo koji aspekt manifestiranog univerzuma može se ponašati
podržavajuće prema biću koje s njime dolazi u dodir, ali i
ograničavajuće – ovisno o stupnju svijesti samoga bića. Jedino
čisti izvorni duh, nemanifestiran i bezobličan, neće
ograničiti biće jer je duh izvor apsolutne slobode. Međutim,
unutar manifestacije sloboda je obično ograničena, ali uglavnom ne
objektivno, već subjektivno. Biće koje nije samo energetsko ili
„duhovno“, nego ima i materijalno tijelo, ograničeno je materijom u onoj
mjeri u kojoj ne poznaje prirodne zakone („zakone fizike“) pa tako većina
nas mora poštovati činjenicu da postoje drugi materijalni objekti koji nas
mogu ugroziti ako se nepažljivo izložimo njihovom utjecaju. Na primjer, prelaziti
cestu dok je na semaforu crveno svjetlo može dovesti do ozbiljnih tjelesnih
ozljeda ili smrti – zato moramo poštovati zakone materijalnog univerzuma i kroz
njega se kretati svjesno i pažljivo jer ćemo u suprotnome ugroziti ili
izgubiti vlastiti tjelesni nosač. Njegovom smrću ne umire i naša
svijest ili „duša“, ali je gubitak materijalnog tijela ipak velik gubitak
ukoliko je do njega došlo prerano, odnosno zbog nepotrebne neobazrivosti.
 

Pa ipak, na Zemlji i u ostatku svemira postojala su i postoje
bića koja posjeduju takav stupanj svijesti i znanja koji im omogućuje
nadvladavanje svih ograničenja koja nameće manifestirani univerzum.
Takva bića vladaju temeljnim aspektima manifestacije –
 energijom, prostorom, vremenom i materijom – te su u stanju kretati se slobodno kroz manifestirani svemir,
poštujući jedino zakon karme. Riječ je o prosvijetljenim ljudima
poput avatara ili vanzemaljskih bića koja sustavno posjećuju našu
planetu i dokazuju da je konačni cilj čovjekove evolucije svjesno
upravljati energijom, prostorom, vremenom i materijom. Isus je navodno rekao da
će i svi drugi ljudi moći činiti isto što i on, ukazujući
time na činjenicu da svaki čovjek posjeduje jednake potencijale.
Međutim, što je čovjekova moć veća, istovremeno se mora
uvećati i njegov stupanj odgovornosti i discipline. Upravo zato
čovječanstvo kao zajednica još uvijek ne posjeduje ovakve
sposobnosti. Emocionalna i duhovna zrelost čovječanstva na nivou je
kamenog doba, a svemir ne otkriva baš sve svoje tajne onima koji bi ih
zloupotrijebili. No, da je mogućnost neograničene slobode dana i
biću u materijalnom tijelu, to je činjenica. I Biblija i Upanišade te
mnogi drugi drevni duhovni spisi prepuni su opisa „čovjeka starine“ koji
je živio i po 900 godina, mogao je letjeti, materijalizirati i dematerijalizirati
te se kretati i u vremenu (u prošlost i budućnost). Zašto je ovakva
sposobnost izgubljena možemo samo nagađati, no to ne umanjuje
činjenicu da ona potencijalno postoji i da će jednoga dana biti
ponovo vraćena.
 

 

Kad je o karmičkim obrascima
riječ, u ograničavajuće utjecaje koji čine unutarnji aspekt
karme spadaju uglavnom razni modeli čija je temeljna priroda energetska,
premda imaju i konkretnu manifestaciju kroz najrazličitije vrste
nepoželjnih simptoma.
Vidjeli smo da takvi
modeli mogu imati svoj izvor u ljudskom energetskom polju – njegovoj
konfiguraciji te programima koji su u njega upisani. No, kako postoji i
kolektivna karma, ona će se svojim najvećim dijelom izraziti kroz
najrazličitije vrste
energetskih
polja
. I ona mogu na individuu
djelovati podržavajuće ili ograničavajuće. Njihov je utjecaj
prvenstveno psihološkog karaktera, ali prema snazi nije ništa manji od
individualnih utjecaja. Kolektivna energetska polja mogu predstavljati
nevidljive izvore problema koji nam ponekad mogu u potpunosti upropastiti
osobnu ostvarenost, ali je i ovakve utjecaje moguće rastvarati na
način gotovo identičan radu s individualnima.
 

Naime, i drevni i suvremeni istraživači kolektivnih
utjecaja slažu se da postoji univerzalno energetsko polje koje obuhvaća
sav manifestirani svemir. Danas već postoji i brojna literatura na ovu
temu – prisjetimo se samo knjige
 Polje (The Field)novinarke Lynn McTaggart ili ideje „morfogenetskih polja“ biologa Ruperta Sheldrakea koje donose brojne
dokaze ovoj tvrdnji. No, bez obzira na nastojanja današnjih znanstvenika,
vjerojatno najkvalitetnije tumačenje ideje polja, izneseno u kontekstu
temeljite analize cjelokupne prirode realnosti, daje drevna indijska filozofska
škola
Sankhya čije je postavke na
izvanredno praktičan i jasan način u novije vrijeme rastumačio
srpski autor
 Ivan Antić. Stoga preporučujem čitaocima s hrvatsko-srpskog
govornog područja da prouče njegov rad i time steknu uvid u drevno
znanje koje suvremena znanost u današnje vrijeme ponovo otkriva. Tako je
struktura Kreacije odavno poznata i u detalje rastumačena, a čine je
i čulima vidljivi (materijalni) aspekti, i čulima nevidljivi
(energetski) aspekti. Nevidljivim aspektima bave se, u kontekstu karmičkih
utjecaja, i moje dvije knjige, s namjerom da podignu svijest o utjecaju
energetskih obrazaca na čovjekov život znanjem o njihovom porijeklu,
smislu i metodama nadvladavanja.
 

 

Univerzalno polje sadrži u sebi i brojna pod-polja
specifičnog karaktera. Tako postoji polje određene biološke vrste,
planete, kontinenta, područja, države, grada, sela, radne organizacije,
ustanove ili udruge, a energetsko polje posjeduje i svako individualno
biće. Ako promatramo njihovu dinamiku, svako se kolektivno polje ponaša
kao svojevrstan energetski entitet i vrši utjecaj na bića koja se unutar
njega nalaze. Polje, dakle, ne čine samo ljudi koji tvore određenu
grupaciju. Značajkama jednog grada ne doprinose samo građani koji ga
nastanjuju – postoji i polje grada koje na određen način ima neovisan
život. Polje nalikuje energetskoj matrici određene zajednice koja u sebi
pohranjuje sve njene gradivne elemente i brine se o njenom opstanku. Ono time
ima gotovo roditeljsku ulogu kad je riječ o bićima koja
obuhvaća. Polje se brine da se modeli koji trenutno čine životnu
strukturu zajednice ne izgube, zaborave ili raspadnu. Tako je jedna od njegovih
zadaća poprilično tradicionalnog karaktera – ono nastoji održati
zajednicu ili grupaciju na životu pod svaku cijenu, pohranjujući u sebe
njezine običaje, strukturu, rituale, kao i tipične modele mišljenja i
ponašanja. Ono navodi bića koja se u njemu nalaze da se osjećaju
onako kako propisuju njegovi tipični obrasci i zato se, između
ostalog, neki ljudi u određenim područjima osjećaju dobro, a
neki ne. Ako smatrate da je moja teorija isuviše apstraktna, ezoterična
ili znanstveno neutemeljena, prisjetite se što ljudi često govore o
pojedinim područjima, grupacijama ili organizacijama – „ubi me primitivna
sredina“, „guši me grad u kojem živim“ „upropastit će me firma u kojoj
radim“ i tako dalje. Brojne su drame i filmovi napravljeni na temu
destruktivnog utjecaja određene sredine na pojedinca. Takav utjecaj
čine primarno ljudi, ali ne samo ljudi. U destruktivan se utjecaj
uključuje i polje, ako ničim drugim onda stvaranjem osjećaja
nelagode osobama koje ne žele prihvatiti njegove modele, čija je
energetska vibracija različite frekvencije od njegove, odnosno onima koji
se odbijaju prilagoditi zajednici koju polje obuhvaća.

Osobe koje su živjele u gradovima, ali su se odselile na sela
ili manje sredine zbog ljubavi prema prirodi, znat će dobro o čemu
govorim. One nailaze na velik problem kad je riječ o polju koje čine
njihovi novi suseljani. S obzirom da su odrasli u drugačijoj sredini
(čitaj – polju), ti su ljudi sa sobom isprva ponijeli značajke
gradske sredine. Iako gradovi ne predstavljaju bog zna kako napredne ili
razvijene zajednice, ipak se razlikuju od seoskih, ako ni po čemu drugome
onda prema određenom stupnju fleksibilnosti koju gradski ljudi posjeduju,
a seoski obično ne (brojne su i iznimke ovome modelu – često su
građani daleko veći „seljaci“ od seljana). Tako gradski ljudi dolaze
na selo i susreću se s manjkom fleksibilnosti seljana. I što se tada
događa? Selo obično vrši i otvoren i suptilan pritisak da pridošlice
prihvate njihove običaje i načine razmišljanja. Što će se
dogoditi ako novi doseljenici to odbiju? U najboljem slučaju živjet
će izolirani od ostatka populacije. U ostalim slučajevima ta će
ih populacija sredstvima prinude pokušati uvući u svoj lokalni „matrix“, a
može se dogoditi da dođe i do otvorenog sukoba i netrpeljivosti koji
idealističnim građanima u potrazi za blagodatima življenja uz prirodu
mogu takav život u potpunosti ogaditi. Postoji i mogućnost da pridošlice
transformiraju sredinu u koju su došle, ali takvi su slučajevi rijetki i
obično mogući samo ako sredina nije isuviše nazadna, a pridošlica je
veći broj.
 

Iz ovoga je vidljivo da je moguće i da bića koja žive
unutar nekog polja vrše na njega utjecaj. Zato je ova vrst interakcije
dvosmjerna, iako mnogi prepoznaju samo jedan od smjerova (a često niti
jedan). Ljudi vlastitim karakteristikama svakako utječu na polje, ali ono
utječe i na svoje stanovnike te mu se oni svjesno ili nesvjesno
prilagođavaju. Ponekad ga i mijenjaju, ali za takvu je aktivnost potrebna
izuzetno velika energija pa polje rijetko mijenja pojedinac. Polje, naime,
posjeduje svojevrsnu inertnost i nije ga moguće mijenjati tek tako,
međutim nije niti nemoguće – to obično čine posebne grupe
ljudi usmjerene prema ovakvom djelovanju. Riječ je ili o
društveno-političkim organizacijama ili masovnim medijima koji
predstavljaju vidljivo, vanjsko sredstvo utjecaja na polje, ali ima i drugih,
manje vidljivih načina, kao što je subverzivno djelovanje tajnih
organizacija koje okultnim sredstvima mijenjaju polje. No, postoji i konstruktivno
energetsko djelovanje kojim je moguće transformirati polje, a riječ
je o sustavnom radu na podizanju razine svijesti bića koja ga
sačinjavaju, odnosno izravnom utjecaju meditacijom i energetskim
djelovanjem, a zatim i raznim oblicima javne edukacije ili aktivizma. Upravo je
to jedan od ciljeva mojeg djelovanja, odnosno teksta koji čitate. A ako ga
već nije moguće promijeniti, tada postoji mogućnost da sebe
zaštitimo od destruktivnog utjecaja polja metodologijom rastvaranja kolektivnih
karmičkih obrazaca.
 

 

Bitna je karakteristika polja da se ono želi pod svaku cijenu
nametnuti svojim normama svim bićima koje obuhvaća. Iz tog razloga i
mnogi osviješteni ljudi koji žive u „malim“ sredinama imaju poteškoća
izraziti sebe otvoreno. Takve su sredine prepune „mudraca“ ili „frikova“ koji
žive stisnuto, ugušeno ili čak ugašeno, ali ne samo zbog karakteristika
ostalih mještana ili mentaliteta područja, nego i zbog polja koje se
konstantno nameće kao regulator ljudskog ponašanja. Na primjer, ako je u
polje upisana tromost, grubost ili zadrtost, za stanovnike određenog
mjesta ovo će biti poželjne karakteristike, a osobe koje ne žele biti
zadrte čak će osjećati suptilnu krivnju što nisu takve!
Nevjerojatno, ali istinito… Odnosno, s vremenom će i te osobe postati
zadrte ako ne budu radile na sebi – nema drugog načina da se odupru
programima polja. Jedino rješenje, pored sustavnog rada na rastvaranju
negativnog utjecaja polja, je odseliti. I to je tako u svakoj sredini čije
polje nosi destruktivne elemente. Međutim, postavlja se pitanje ima li
igdje polja bez takvih elemenata? Ja bih rekao da nema. Gdje god otišli prvo sa
sobom nosimo vlastitu, individualnu karmu, a zatim smo pod utjecajem
kolektivne. A s obzirom da se Zemlja nalazi u ciklusu neravnoteže nemoguće
je igdje pobjeći, osim na neku drugu planetu, ako ste to u stanju.
 

Svaki teritorij ima svoje pluseve i minuse i zato neki mudri
ljudi i tvrde da je svugdje isto. I jest – omjer između pozitivnih i
negativnih aspekata polja gotovo je svugdje isti. Gdje ćemo živjeti u konačnici
ovisi o našim afinitetima i mogućnostima, ali da u ovome smislu postoji
„raj na Zemlji“, to nije istina. Još uvijek nema kolektivnog raja na Zemlji,
već postoje samo individualni rajevi, oni u granicama neke obitelji ili
možda neke izolirane zajednice. To je zato što bi za takav cilj bilo potrebno
transformirati globalno planetarno polje, odnosno
 izaći iz Matrice. No, za takav skok čovječanstvo do sada nije bilo
spremno, a vidjet ćemo što će donijeti budućnost. Temeljni
razlog za takvu nespremnost leži u jednom individualnom karmičkom obrascu
koji je s vremenom postao i kolektivan, a riječ je o već dosta puta
spominjanoj
 ulozi žrtve. Ponovit ću još jednom – kad svijetom vlada jedan posto
ljudi, tada je jasno tko je nosioc ovakvog globalnog ustrojstva – neosviješteni
ljudi koji se ne bune. Oni su jednaki krivac kao i svjetski vladari, jer žrtvi
doslovno treba tiranin kako bi opravdala svoju ulogu. Tek kad žrtva izrazi
ljutnju i suprotstavi se tiraniji, ona izlazi iz svoje uloge, a čitav se
model (žrtva – tiranin – spasitelj) raspada. A izravna posljedica identifikacije
sa žrtvom je i
 gubitak osobne moći. Naime, raja na Zemlji nema i zato jer etični ljudi nemaju
materijalnu moć, a nemaju je jer su je predali svojim ne-etičnim
vladarima i postali „seljaci bezemljaši“ (
landless peasants), kako ih naziva alternativni novinar i satirist Deek
Jackson
. Bez materijalne moći
– novca, zemlje i političkog utjecaja – etične osobe ne mogu stvarati
etično društvo. Do tada ga kreiraju monstrumi koji su u stanju
umirovljenicima isplaćivati besramno niske mirovine i od 900 kuna i uza
sve to mirno spavati.

Da sam ja predsjednik države u kojoj umirovljenici kopaju po
smeću, nešto bih promijenio ili bih napravio harakiri. To bi bilo
časno, jer voditi državu u kojoj vladaju strahovite nepravde nije
časno, već krajnje nemoralno. No, za preokret prema etičnosti
prvo bi se morali promijeniti takozvani „obični ljudi“ koji bi kreirali
drugačije zakonitosti polja od postojećih. Oni su nosioci istinske
snage, ali nisu toga svjesni. Svjesni su je njihovi vladari i zato narodom
vješto manipuliraju. Dok se mali čovjek ne odrekne dijela vlastitog
komoditeta i ne pobuni ništa neće promijeniti – svaka se vlast služi sebi
svojstvenom demagogijom, ali se ništa ne mijenja. Niti Obama nije donio ništa
osim praznih obećanja i parola poput „promjene“ ili „nade“ jer nikada nije
niti definirao što bi ovi pojmovi konkretno trebali značiti. U članku
posvećenom
arhetipovima vidjeli smo zašto narod
vjeruje
 varalicama poput Obame – riječ je o
ljudskoj potrebi za idealiziranjem i obožavanjem nekoga ili nečega. No,
objekt ljudskog obožavanja redovito se pokaže beskrupuloznim manipulantom koji
priča dobru staru priču o boljitku, a planira nove modele pomoću
kojih će unazaditi, iskoristiti ili opljačkati narod. I to se
događa još od vremena egipatskih faraona pa sve do danas, kada planetarnu
vlast opet ima osoba koju neki istraživači zavjera smatraju
klonom faraona Eknatona 

DINAMIKA POLJA 

Svako se polje ponaša kao energetsko tijelo određene grupe
bića, odnosno prostorne cjeline. Prema osnovnoj dinamici nema nikakve
razlike između nekog kolektivnog energetskog tijela i individualnog –
svako je energetsko tijelo nosioc nacrta fizičkog tijela, kao i temeljnih
programa koji vladaju tijelom, od kojih mnogi uopće ne moraju biti
poželjni. Energetsko tijelo je u svome pozitivnom aspektu čuvar zdrave
tradicije i temeljnih fizioloških i psiholoških zakonitosti koje vladaju nekom
materijalnom strukturom, bila ona pojedino ljudsko (biljno, životinjsko)
biće ili se ticala neke grupe/zajednice bića. Na primjer, dok je
energetsko tijelo neke individue nosioc nacrta njenog vlastitog fizičkog
tijela, unutar kolektivnih energetskih tijela pohranjen je nacrt oblika
čitave vrste. To je i razlog održanju pojedine vrste, ali i zanimljivim
pojavama kao što su izrastanje odsječenih udova kod salamandera ili pojava
poput one koja je uočena tijekom čuvenog znanstvenog eksperimenta kod
kojeg je grupa znanstvenika iz DNK voćnih mušica otklonila gene odgovorne
za vid. Mušice su u početku oslijepile, ali su nakon nekoliko generacija
svi navedeni geni čudesno re-kreirani i mušice su povratile čulo
vida. Postavlja se pitanje odakle je ova informacija došla?
 

Postoji i još čuvenija priča koja također dobro
ilustrira ovu pojavu pa ću je i ja ispričati za one koji je još nisu
čuli. Znanstvenici su na japanskom otoku Koshimi tijekom tridesetak godina
izučavali lokalnu vrstu majmuna (
Macaca
fuscata
). Godine 1952. počeli
su ih hraniti slatkim krumpirom (batatom) koji su im bacali u pijesak. Krumpiri
su zbog toga bili prljavi pa iako su majmuni voljeli njihov okus, smetala im je
prljavština. Nakon nekog vremena jedan je mladi majmun pronašao rješenje i
oprao krumpire u obližnjem potoku te ih zatim donio majci.
Naučio je i nju novoj vještini, a zatim su je usvojili i
ostali majmuni. Između 1952-58. godine kritična grupa majmuna, njih
stotinjak, naučila je prati krumpir u vodi i tada je primijećeno da
je čitava vrsta na navedenom otoku usvojila novu vještinu. No, to nije
bilo sve – odjednom su majmuni ove vrste i na drugim otocima počeli prati
voće i krumpire u vodi. Zbog nekog naizgled neobjašnjivog razloga
informacija je doprla i do onih pripadnika vrste koji u fizičkom smislu
nisu imali nikakav kontakt sa svojim plemenom na drugim otocima. Upravo zbog
kritične mase od stotinjak pripadnika vrste koja je usvojila određeno
znanje, ova je pojava postala poznata pod imenom „fenomen 101 majmuna“.
 

 


Pametni japanski
Makaki majmuni…

Prema biologu Rupertu Sheldrakeu, ova je informacija prenesena
putem takozvanog „morfičkog polja“, odnosno nevidljivog kolektivnog polja
energije. U trenutku kad je kritična masa pripadnika vrste prihvatila novo
znanje, ono se putem morfičkog polja prenijelo i svim ostalim
pripadnicima. Isto se tumačenje može primijeniti i na čudesnu
re-kreaciju gena za vid kod voćnih mušica – u morfičkom polju nalaze
se temeljne informacije o nacrtu vrste, ali se automatski skladišti i svaka
nova informacija koju u njega unesu pripadnici vrste u slučaju da se
stvori takozvana „kritična masa“ onih koji se koriste novom informacijom.
Na taj način polje nalikuje na svojevrstan „hard disk“ na kojem se skladište
informacije vezane uz opstanak, prirodu i funkcioniranje neke vrste. Svaki
član grupe doprinosi kolektivnom morfičkom polju, a totalna svjesnost
polja je dostupna svakoj individui grupe. Sheldrake također tvrdi da osim
teorije polja nema drugog objašnjenja zašto stanice pri diobi poprimaju
specifičan oblik. Naime, u početnoj fazi razvoja embrija sve su
stanice 100 % identične i počnu se razlikovati tek nakon pete diobe.
Međutim, što je to što određuje diferencijaciju u diobi, koji će
dio embrija postati glava, koji trup, a koji udovi? Ova informacija ne može
doći iz same DNK jer su stanice prije pete diobe potpuno identične.
Kako takva informacija od nekuda mora doći, Sheldrake predlaže upravo
teoriju morfogenetičkog polja kao primarnog elementa pri oblikovanju
materijalnih oblika i procesa, čime se približava ezoterijskim znanjima
koja su mistici spoznali još u pradavna vremena i rastumačili kroz spise
poput Kapiline
 Sankhye.

Ako polje utječe na biološke procese, nije teško
zaključiti da će ono u još većoj mjeri utjecati na naše
psiho-spiritualne procese. Kolektivna energetska polja prvo ostvaruju kontakt s
individualnim poljima preko kojih se informacija prenosi na fizičku
razinu, a upravo se u individualnim energetskim tijelima odigravaju psiho-spiritualni
procesi. Tako će individualno energetsko polje spontano i automatski
dekodirati programe kolektivnog polja s namjerom da ih spusti na fizičku
razinu, bilo izravnim utjecajem na stanicu i DNK, bilo preko ljudskog
ponašanja. I ova dva utjecaja neminovno su međusobno isprepletena –
programi uneseni u DNK utjecat će i na naše ponašanje, a ne samo na
tjelesna stanja, dok naše ponašanje također vrši izravan utjecaj na
tjelesna stanja i zdravlje. Informacije iz kolektivnog polja žele se pod svaku
cijenu manifestirati u fizičkoj realnosti i ukoliko svjesno ne
utječemo na takav pritisak bit će nemoguće izbjeći njihov
izraz kroz materiju. Polje je stoga i nosioc programa poput društvenih normi,
pravila ponašanja, plemenskih običaja, svega onoga što je u nekoj sredini
prihvatljivo ili neprihvatljivo, dozvoljeno ili zabranjeno, poželjno ili
nepoželjno, „normalno“ ili „nenormalno“, odnosno određuje tipičnu
atmosferu koja vlada nekim područjem.
 

Na karakteristike polja svakako utječu isti faktori koji
određuju temeljne značajke ljudskog bića pa će svako polje
imati i svoj horoskop ili numerološke značajke, kao i mnoge druge
odrednice vezane uz najrazličitije vrste tipologija. A ako je riječ o
polju koje čini neko geografsko područje, onda će i svi utjecaji
zabilježeni u prostoru ući u polje, od pozitivnih ili poželjnih pa sve do
neugodnih ili traumatičnih. Trauma zabilježena u kolektivnom polju može
izuzetno snažno utjecati na osobe koje žive unutar takvog polja, odrediti im
„sudbine“. Međutim, i u ovome slučaju ono što običavamo zvati
„sudbinom“, kao nekom mističnom ograničavajućom izvanjskom
silom, ima svoj konkretan uzrok, a riječ je o karakteristikama polja.
Naravno da bilo koji sudbinski utjecaj istovremeno odražava našu karmu iz
prošlih inkarnacija koja se kristalizirala rađanjem upravo unutar takvog
polja. Ne rađamo se slučajno na određenom području – i to
spada u fond odabira koji se vrše prije rođenja. No, ne moramo nužno biti
samo pasivne žrtve određenog polja kao nepromjenjive tvorevine – pored
iscjeljivanja naše povezanosti s poljem moguće je iscijeliti i samo polje,
ako znamo kako. Ovo je u drevnim civilizacijama obično bio zadatak šamana
ili osobe koja je bila u stanju percipirati polje i specifične vrste
utjecaja koji su u njemu zapisani. U današnje vrijeme pojavljuju se i brojni
alternativni terapeuti koji su to u stanju učiniti, neki s manje a neki s
više uspjeha.
 

 

Na primjer, iscjeljivanje polja mogu izvršiti
stručnjaci za geomantiju, poput 
Marka Pogačnika koji iscjeljuje parkove, vrtove, dijelove gradova ili čitave
gradove postavljanjem određenih objekata (stećaka, kamenja) na bitna
mjesta, čime regulira energetski protok u prostoru. Rad takvih ljudi vrsta
je prostorne akupunkture jer zabijanje kamenog stećka u neku točku
prostora ima istu funkciju kao i zabadanje akupunkturne igle u neku točku
na tijelu. No, moguće je iscjeljivati i specifične pojave u polju,
kao što su pojedini programi ili entiteti unutar polja, nastali kao posljedica
traumatičnih zbivanja u navedenom prostoru. Poznate su priče o
„ukletim“ kućama ili selima u kojima neki „zloduh“ opsjeda ljude, odnosno
o ratnim područjima koja dugo vremena nose zapise o neugodnim zbivanjima
koja su se tamo dogodila. Probajte danas otići u ratna područja pa ćete
vrlo brzo i neposredno osjetiti „atmosferu“ koja tamo vlada.
Ponekad je gustoća negativne energije na takvim područjima
tolika da utječe i na rad elektronskih aparata. Sjećam se priče
jedne televizijske ekipe koja je htjela napraviti intervju s majkom poginulog
branitelja na vukovarskom groblju. Oprema za snimanje koju su ponijeli sa sobom
jednostavno nije funkcionirala unutar groblja. A kad je tehničar skoknuo
po rezervnu kameru i mikrofon, prethodno ih isprobavši u kombiju parkiranom
izvan groblja, niti rezervna oprema nije radila unutar groblja…

 

I osobno sam više puta bio u prilici suočavati
se i čistiti specifične zapise ili entitete iz polja. Nedugo nakon
inicijacije u energetski rad počeo sam u malom jadranskom mjestu u kojem
povremeno ljetujem viđati biće (entitet) koje sam prozvao „zloduhom“
jer bih se od njega svake godine osjećao napadnutim – viđao sam to
biće kako mi prijeti, „hoda“ po kući usred noći, proizvodi razne
spačke i nepodopštine želeći da se i ja osjećam kao ono –
nesretno i nezadovoljno. Ponekad je ovaj entitet izgledao neljudski, a ponekad
kao mlađa muška osoba. Kako se ništa nije promijenilo niti nakon nekoliko
godina, počeo sam se raspitivati je li se u mjestu ikada dogodio kakav
neugodan ili traumatičan događaj koji je mogao zadržati neku dušu
vezanu za ovaj prostor. I odgovor je uskoro došao od mjesnog „redikula“ i
mudrijaša, ali istovremeno i osobe posebno široke percepcije koja mi je ispričala
jezovitu priču. Neposredno pred drugi svjetski rat u selu se dogodio
izuzetno ružan zločin o kojem mještani nerado pričaju – dvoje
preljubnika ubilo je trudnu djevojku, zaručnicu muškarca koji je zajedno s
ljubavnicom zadavio svoju nesuđenu suprugu i potopio je u more,
nadajući se da leš nikada neće biti otkriven. Međutim, tijekom
davljenja djevojka je, s obzirom da je bila u visokom stupnju trudnoće,
počela rađati. I leš djeteta potopljen je u more te prekriven
kamenjem, ali je zbog male težine i obujma ubrzo isplivao na površinu te su ga
pronašli prestravljeni ribari.

Nije mi bilo teško zaključiti tko je „zloduh“ koji
opsjeda mještane. Iako sam u prvom trenutku pomislio da je to zadavljena
djevojka jer je ona bila primarna žrtva zločina, ubrzo je postalo jasno da
je riječ o njenom djetetu. Ono je ostalo vezano za prostor i traumu koju
je doživjelo naprasnom smrću, i vlastitom i majčinom. Naime, njegova
je trauma je očigledno bila puno snažnija od majčine i iz tog je
razloga ono imalo velikih problema otpustiti snažne negativne impresije vezane
uz događaj. U članku posvećenom 
traumatskom
iskustvu
 naveo sam temeljne karakteristike takvog
doživljaja, a jedna od njih je i bezvremenost traume. Dio psihe osobe koja
doživi traumatsko iskustvo ostaje zarobljen u vremenu i prostoru u kojem se
trauma dogodila, premda će takav dio kod živućih biti potisnut u
podsvijest. Međutim, kod umrlih više nema podjele na svijest, podsvijest i
nadsvijest – sva tri uma ujedine se u jedan. Zato je i traumatsko iskustvo u
takvom slučaju gotovo nemoguće ignorirati, odnosno potisnuti, pa duša
ostaje zarobljena u njemu do daljnjeg. Obično takvim dušama treba dodatna,
izvanjska pomoć, nalik onoj koji u poznatoj tv seriji obavlja
„šaptačica duhovima“. 

 

Kad su činjenice konačno utvrđene, nije
bilo prepreka sređivanju ovog utjecaja – obavio sam jednostavan posao koji
može obaviti svatko s malo proširenom percepcijom. Tretirao sam dušu ubijenog
djeteta kao i bilo kojeg drugog klijenta i radio s njime tretman namijenjen
rastvaranju traume, a zatim napravio i energetsku inicijaciju kojom sam ga
povezao s principom svjetla. Otkrivši svjetlo duša djeteta uspjela je
konačno i „otići u svjetlo“ odnosno ući u neku od rajskih razina
ili izvornih sfera Kreacije. I slučaj je bio završen, a „atmosfera“ mjesta
naočigled se promijenila. Naime, iako nikome nisam rekao da sam obavio
navedenu operaciju, mnogi moji prijatelji primijetili su kako se atmosfera u
mjestu tog ljeta promijenila na bolje, a da ni sami nisu znali zašto… 

Iz svega navedenog vidljivo je da onome što zovemo
„atmosferom“ koja vlada nekim prostorom svakako doprinose i ljudi koji trenutno
žive na takvim područjima, ali utjecaj će imati i prošli
događaji koji na sebe vežu snažne kolektivne emocije. „Atmosfera“ ne
nastaje slučajno – nju obično čini skup trenutnih stanja u
kojima se nalaze sve individue koje obitavaju unutar specifičnog prostora,
ali i skup utjecaja svih prošlih zbivanja koja su se u tom prostoru dogodila.
Postoji još jedna zanimljivost kod gore navedenog slučaja, a to je da se
ovakva zbivanja ponašaju jednako kao i obiteljske tajne koje redovito razaraju
obitelj i kao cjelinu, ali i njezine članove kao individue. Ovdje je bila
riječ o mjesnoj tajni koja je na određen način razarala živote
mještana. Puno je filmova napravljeno na temu osobe koja dolazi u neko malo
mjesto u kojem mještani kriju neku mračnu tajnu. Oni misle da će
skrivanjem, šutnjom ili čak negiranjem umanjiti utjecaj tajne, ali nisu u
pravu. Jednako kao i članovi obitelji, i mještani nekoga mjesta čine
energetsku cjelinu pa će se posljedice potisnute informacije ipak
osjećati, svjesno ili nesvjesno. Na primjer, kod 
identifikacije
s mrtvom osobom
, pogotovo one vrste koja koja nastaje
kao posljedica abortusa, članovi obitelji koji ne znaju za postojanje
abortirane djece ipak osjećaju posljedice njihove prisutnosti unutar
obiteljske mape. Oni ne znaju da osjećaju baš to – prisutnost nekoga tko
nije priznat i prihvaćen od obitelji, ali osjećaju neki neobjašnjiv
nemir ili melankoliju. I takva će ih stanja koštati, ako ničeg
drugog, onda duševnog mira. 

RASTVARANJE OGRANIČAVAJUĆIH UTJECAJA POLJA

Kolektivni karmički obrasci rastvaraju se jednako kao

i individualni, s manjim varijacijama. Integralna metoda predstavljena
u knjizi 
Transformacija
karmičkih obrazaca, knjiga prva
,
 može se najnormalnije
primijeniti i na ovo područje utjecaja. Naime, vidjeli smo da i kolektivni
obrasci proizvode određene simptome, imaju svoje uzroke te izvor (smisao)
pa i njih rastvaramo tim redoslijedom. No, kad je o uzrocima riječ,
odnosno o temeljnoj strukturi različitih kolektivnih obrazaca, svaki od
njih ima svoju specifičnost. Zato su i potrebne sitne modifikacije kojima
integralnu metodu prilagođavamo specifičnom kontekstu. Ponovit ću
samo da je temelj integralne metode upravo proces integracije
odcijepljenog aspekta osobnosti, onog kojeg nesvjesno izgubimo, potisnemo ili
odcijepimo u trenutku prilagodbe određenom tipu utjecaja, u ovom
slučaju nekom od kolektivnih. Stoga proces rastvaranja započinje
upoznavanjem kolektivnog utjecaja, proučavanjem njegovog djelovanja, a
zatim rastvaranjem simptoma, uzročne strukture te otkrivanjem smisla. 

Rastvaranje svakog od kolektivnih utjecaja značajno
doprinosi osobnoj cjelovitosti, povratku osobne moći te razvoju
sposobnosti doslovnog življenja vlastitih ideala, odnosno konkretne kreativne
samorealizacije. Cilj osobnog razvoja je, kao što sam to već naglasio u
prijašnjim tekstovima, samoostvarenje. Ono može biti značajno ugroženo
kolektivnim utjecajima, ali i značajno potpomognuto njihovim rastvaranjem.
Osim individualnih dobitaka, čišćenje kolektivnih utjecaja doprinosi
i kolektivnim ciljevima – kreiranju skladnog društva te konačno i
manifestaciji izvorne strukture Kreacije na Zemlji. Gledano globalno, takav je
doprinos i puno značajniji od individualnog razvoja, premda nije
moguć bez temelja koji čini rastvaranje individualne karme. Tako su
ova dva polja utjecaja međusobno isprepletena te se zato rad na njihovom
čišćenju također isprepliće i međusobno nadopunjuje.
Iako mnogi ljudi tvrde da nema potrebe čistiti baš svaki karmički
segment jer se on kod dobronamjernih ljudi ionako pročišćava samim
životom, ja predlažem proaktivan pristup jer sâm život uistinu ima iscjeljujuće
djelovanje, ali takav proces može potrajati, ponekad i nekoliko inkarnacija. Ja
toliko vremena nemam, a zašto bih ga i imao – moguće je karmički
proces ubrzati i time ga značajno skratiti, odnosno svesti unutar granica
jedne inkarnacije. Zato je ovaj tip rada namijenjen hrabrim, odlučnim i
radišnim osobama koje su svjesne da vrijeme nije tu da bismo ga bacali i
gubili, već ga mudro koristili. 

 

Sea of Love, nepoznatog
autora.

 

Transformirati kolektivnu svijest u
“more ljubavi” zahtijevat će puno veće kolektivne napore
 

od dosadašnjih…

Dakle, ako primijetite da vas interakcija s nekim sustavom širim od
obiteljskog opterećuje, moguće je raditi tretman na rastvaranju
ograničavajuće povezanosti s takvim sustavom. Na primjer, sve osobe
zaposlene u radnim organizacijama u kojima vlada loša atmosfera, s puno
nepisanih ili skrivenih zakonitosti i kompliciranim međuljudskim odnosima,
imaju mogućnost deidentificirati se od polja takve organizacije. Ista je
stvar i s područjima širim od neke firme, a to mogu biti polja
određenog dijela grada ili čitavog mjesta/sela, regije, države,
kontinenta, planete, vrste ili čak i puno širih cjelina kao što je
planetarni sustav, galaksija ili čitav manifestirani svemir. Kako je
čovjekova temeljna potreba biti u odnosu, to jest biti povezan sa svijetom
oko sebe, tako se ovakva potreba proteže i puno šire od odnosa s bliskim
osobama ili obitelji kao cjelinom. Naša potreba za povezanošću sa
zajednicom, društvom ili čitavim čovječanstvom jednako je
snažna, iako nije i primarna – u odnosu na intimnu povezanost s obitelji ona je
i dalje na drugom mjestu, ali na sigurnom i značajnom drugom mjestu. A
kako i takva povezanost može biti zdrava ili toksična, imamo
mogućnost transformirati toksičnu u zdravu.

Način na koji je ovu transformaciju moguće izvesti jest
vizualizacija određenog polja ispred sebe, kako god ga doživljavali, te
promatranje njegovog utjecaja na nas. Dakle, držimo pozornost na polju i
jednostavno registriramo sve simptome koje kod nas proizvodi, rastvarajući
ih formulom diskreacije jedan po jedan. Nakon što rastvorimo sva tjelesna
stanja, emocije, misli i identitete koji prate utjecaj navedenog polja
krećemo na uzroke. Registriramo centralnu emociju i utvrdimo njezin centar
na našem tijelu, kao i njenu boju i oblik, a zatim i porijeklo. Nekolicina
osnovnih mogućnosti su da je nepoželjan utjecaj polja posljedica
traumatskog iskustva, zatim da je takav utjecaj posljedica svojevrsne „ucjene“
prilikom ulaska u polje, odnosno da je nastao kao posljedica sustavnog
prilagođavanja polju. U svim ovim slučajevima neminovno dolazi i do
odcjepljenja nekog esencijalnog dijela jastva koji treba reintegrirati. I
konačno, iza svakog ovakvog utjecaja leži i neka bitna lekcija koju treba
razotkriti i prihvatiti, jer ništa se u svemiru ne događa slučajno
niti bez smisla. Tek kad postanemo spremni preuzeti novu odgovornost i
disciplinu stvorit ćemo preduvjete za trajno rješavanje ovakve vrste
problema.

 Kolektivno udruživanje i usmjeravanje energije u pozitivne svrhe

iz filma Avatar  

na žalost još uvijek izuzetno rijetka pojava na Zemlji…

Posljedice ovakvog rada mogu biti mnogostruke, od osjećaja
olakšanja od suptilnog pritiska koji polje neminovno vrši pa sve do novih
mogućnosti izbora koje prije možda nisu bile toliko vidljive. Naravno da i
u slučaju deidentifikacije od utjecaja polja sva odgovornost leži na nama.
Nadvladati polje ponekad je teško upravo zbog čovjekove nemogućnosti
da mijenja i samo polje pa izlaz mora pronaći u novoj dozi samostalnosti
koja sa sobom nosi štošta. Naime, nije lako živjeti kontra struje i ne
prihvaćati norme koje nameće polje. Komotnije je živjeti utopljen u
polje i njegove norme. Takva utopljenost bila bi poželjna kad bi polja bila
zdrava i istinski funkcionalna te individui pružala podršku i omogućavala
slobodu. Na taj bi se način polje ponašalo jednako kao i zdrava obitelj te
bi svojim članovima omogućavalo kreativno samoostvarenje. No, od
takve situacije još smo daleko, premda ponešto bliže svakim danom.
Čovječanstvo se uistinu budi, doduše puževim korakom, ali ipak sve
veći broj ljudi postaje svjestan ovakvih utjecaja. Čim broj
osviještenih prijeđe kritičnu masu od samo  deset posto (10%),
možemo očekivati i promjene u polju na način da ono konačno
počne raditi u našu korist. Živim za takav trenutak…

 

Tomislav Budak

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.