Godine 1985., Alan Walker sa Sveučilišta John Hopkins, otkrio je na zapadnoj strani jezera Turkane, fosilnu lubanju hominida s tamnim, mineralnim mrljama. Ta Crna lubanja, kako je poslije nazvana, izazvala je sumnje u Johansonovu sliku o ljudskoj evoluciji.
Prema Johansonovoj prvotnoj ideji, iz Australopithecusa afaren-sisa su se razvile dvije linije hominida. To bismo mogli prikazati slikom stabla s dvije grane. Deblo je Australopithecus afarensis, jedna grana je linija Homo, koja se proteže od Homo habilisa do Homo erectusa, pa do Homo sapiensa. Na drugoj grani su australopiteci, koji su se razvili iz Australopithecusa afarensisa.
Johanson i White su tvrdili da se iz Australopithecusa afarensisa razvio Australopithecus africanus, iz kojeg je, pak, nastao Australopithecus robustus. Razvoj se odvijao prema većim zubima i čeljusti, te većoj lubanji, čija se koštana izbočina, sagitalna vratna linija, spuštala dužinom lubanje. Sagitalna izbočina predstavljala je mjesto na kojemu su se spajali snažni mišići čeljusti robusnih australopite-ka. Iz Australopithecusa robustusa navodno se potom razvio još ro-busniji Australopithecus boisei, koji je imao iznimno naglašene gore navedene značajke. Crna lubanja, označena kao KNM-WT 17000, nalikovala je lubanji Australopithecusa boiseija, no bila je stara 2,5 milijuna godina – starija od najstarijeg robusnog australopiteka.

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.