Gotovo da nema osobe koja nije doživjela neko paranormalno iskustvo. Telepatija,
telekineza, vidovitost… Radi li se o pukim slucajnostima ? Halucinacijama ? Ili su to
dokazi da nadnaravne pojave uistinu postoje ?
Još od prahistorije covjek je vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove i da
s njima komunicira. Možda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e.
iskušao sedam prorocišta, tražeci da predvide šta je najuputnije za uciniti – na dati dan.
Kažu da je samo prorocište u Delfima polozilo “ispit”. Ipak, pravo zanimanje za
paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca : 31. Marta,
1848. godine u Hydesvillu (New York). Porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da
su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su
došli do zakljucka da u kuci boravi duh, a djevojcice su sa jednim spretnim medijem,
krenule na turneju po SAD prizivajuci duhove po narudžbi.

NAUCNA PROUCAVANJA
Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju. Dok cijenjeni
engleski fizicar, sir William Crookes, tvrdi da su paranormalne moci nekih medija istinite,
u Londonu se formira Društvo za psihicko istraživanje (Society for Psychical Research),
koje ce demaskirati mnoge obmane. Tridesetih godina pažnja se usmjerava na
laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom i vidovitošcu. Rijec je o
sposobnostima za koju je Joseph Rhine skovao termin ESP (ekstraculne percepcije).
Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje
nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zaslužan parapsiholog Charles
Honorton, koji je 1974. godine, uveo tehniku “gancfeld” (ganzfeld). Prvi eksperimenti
su dali sjajne rezultate, ali nakon pažljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno,
metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored
strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 posto tacnih odgovora. No, procenat je,
medutim, iznosio 35 % posto. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema
dvadeset hiljada.
PRISUSTVO FENOMENA
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao
je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod
muzicara cak – 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se
nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje
telepatskih sposobnosti svakog covjeka. Na polju psihokineze (sposobnost premještanja
ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se “generator slucajnih dogadaja”,
elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom
slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira
slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. ubjedljivo je potvrdila
prisustvo stvarnog fenomena. U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su
iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije
zadovoljava skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju,
drasticno smanjuju procenat uspjeha. Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih
efekata je, na primjer, prožimanje materije. Godine 1988. Švicarac Silvio Meyer je rekao
da je “snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna
laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije
otkrila nikakav znak lijepljenja ili neceg slicnog. Mnogim “nevjernim Tomama” u znanosti
krajnje su sumnjivi pranoterapeuti ili bioenergicari, koji sve bolesti lijece rukama,
odnosno bioenergijom vlastitog organizma. Ipak, najteže je provjeriti takozvana
“vantjelesna putovanja”, iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, “vidi” ambijent
iz položaja koji je drukciji od položaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i

“iskustva pred smrt” : osobe probudene iz kome koje tvrde da su bile odvojene od tijela i
da su susrele mrtve rodake.
SLABE TACKE
Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da
je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se
na istim osnovama zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od 3-4 procenta
svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne moci.
Ona misli da su principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga definisani i jasni i da
ne postoje “misteriozni” dijelovi u kojima se kriju naše paranormalne moci. Jedna od
slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost fenomena. Pocetkom sedamdesetih,
CIA je pokrenula tajni program za angažovanje senzitiva u špijunaži. Godine 1995.
angažovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate.
Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i
dvosmislene. Po mnogima potpuno beskorisne ! Ali sve to može biti i prica za javnost, iza
koje se kriju ultratajni projekti za koje se zna da postoje i na Zapadu i na Istoku. Godine
je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki
fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije
godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka ! No, pouzdano se zna, da
ucenjaci, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istražujuci
parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drže se, kažu, u strogoj tajnosti…

 

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.