Slobodni Zidari internacionalno je bratstvo. Èlanovi tog bratstva spojeni su
zajednièkim idealima morala i metafizike, i u mnogim granama, u zajednièko
uvjerenje u jedno Više Biæe.
Slobodno Zidarstvo, je ezoterièna umjetnost. Što znaèi da se govori o
zidarstvu u prenesenom smislu i da èlanovi bratstva ne moraju po zanimanju biti
zidari. Osim toga neki aspekti njihovih unutrašnjih poslova uglavnom nisu odavani
javnosti.
Masoni daju mnoge razloge za to, jedan od kojih da Slobodni Zidari koriste
inicijacijski sistem ocjenjivanja kako bi istražili etièka i filozofska sporna pitanja, i da je
takav sistem manje efikasan ako promatraè zna što ga oèekuje. Èesto sami zovu taj
sistem «neobièan sistem morala zastrt alegorijama i ilustriran simbolima».
Ukratko o masonima…
Bratstvo Slobodnih Zidara veoma èesto naziva se i tajno bratstvo, a zapravo
se i smatra prototipom tajnih bratstva. Mnogi Masoni kažu da se njihovo bratstvo
bolje opisuje kao «bratstvo sa tajnama».
Tajnovitost varira diljem svijeta. U državama u kojima se govori engleski, veæina
Masona slobodni su predstavljati se kao takvi u javnosti, Masonke graðevine su
èesto jasno oznaèene a sastanci javni. Dok u državama u kojima je Masonstvo
zakonom zabranjeno, prakticira se u tajnosti.
Slobodno Zidarstvo je gotovo univerzalno zabranjeno u totalitaristièkim
državama. 1925, smatrano je odmetništvom u Fašistièkoj Italiji. U Nacistièkoj
Njemaèkoj, Masoni su slani u koncentracione logore i nareðeno je da se sve poznate
Masonske Lože zatvore. Njemaèki Masoni koristili su plavi cvijetak «potoènicu» kao
tajno sredstvo prepoznavanja kao zamjenu tradicionalnom logotipu (previše prepoznatljivom) kutomjeru i kompasu.

Poèetci Masonstva
Masonstvo tvrdi da ima drevne korijene. Masonski spisi tvrde da je Masonstvo
nastalo u drevnom Egiptu, prije Mojsija. No drugi Masonski spisi datiraju Masonstvo
unatrag do vremena kad je graðen Solomonov Hram.
Masoni su direktni potomci «Siromašnih Siroti vitezovi Krista i Solomonovoga
hrama» bolje poznatih kao Vitezovi Templari, u uskoj su vezi drevnog društva
Mistiènih škola i administrativna ruka Sionskog Samostana, romanskog Kolegija,
Majstora Comancina i Noini intelektualni potomci a smatra se da imaju i mnoge
druge drevne korijene.
Prema ljudima koji nisu èlanovi Masonskog bratstva, i koji prouèavaju njihove
povijesne korijene, ne postoji niti jedan dokaz o Masonskim aktivnostima prije
Srednjeg Vijeka. Masonstvo se možda razvilo iz srednjovjekovnih zanatskih
bratovština; ali mnogi istraživaèi vjeruju da je nastalo u ranim 1700. –tima i da nema
nikakvih istinskih veza sa ostalim starijim bratstvima i organizacijama. Te su teorije
iznašane u mnogim tekstovima.
Pravi Masonski korijeni, vrlo su vjerojatno izgubljeni u povijesti no smatra se
da Slobodni Zidari nisu mogli direktno izniknuti iz srednjevjekovnih gilda obrtnika
zidara. Jedan od zakljuèaka takve teorije je èinjenica da su zidarske gilde bile
relativno cijenjene u srednjem vijeku. Zidari su živjeli u blizini njihovih gradilišta i nisu
imali potrebe za tajnim znakovima kako bi se identificirali.
Organizacija Strukture

Postoje mnoga razlièita rukovodeæa podruèja nadležnosti Slobodnih Zidara,
svako vladajuæe i neovisno od drugih, i èesto definirano prema geografskom teritoriju.
Ne postoji centralno vladajuæe Masonsko tijelo, iako svako podruèje nadležnosti
posjeduje listu drugih podruèja koje formalno priznaje. Ako i drugo podruèje uzvraæa
priznanje, kaže se za ta dva podruèja da su prijateljska, što omoguæuje èlanovima
jedne da prisustvuju sastancima druge Lože i obratno.
Kako bi Masoni priznali neku Ložu, uglavnom je barem potrebno ispuniti uvjet
da je Loža smještena na mjestu neke od drevnih graðevina, prekretnica u povijesti
Masona. No, ne postoji univerzalno prihvaæena lista takvih spomenika, a od Lože do
lože najèešæe se veoma razlikuju mišljenja o tome koji su to spomenici.
Vodeæa vlast nekog Masonskog podruèja obièno se zove Velika Loža, «Grand
Lodge». To se normalno koristi za svaku pojedinu zemlju, u sjevernoj Americi svaka
regija i provincija ima svoju Veliku Ložu iako teritorij neke Lože može biti širi ili uži od
granica regije.
Zgrade Masonskih Loža mnogo su godina bile poznate kao hramovi. No
danas se u mnogim zemljama taj termin promijenio u Masonski Centar. Suprotno
narodnom mišljenju, Masoni se ne sastaju u Loži veæ se sastaju kao Loža.

Èlanstvo
Masoni prihvaæaju kao svoje èlanove ljude bilo kakve religije od Kršæanstva,
Židovstva do Budizma. Ateisti su takoðer prihvaæeni u Ložama. No u svakom sluèaju
Masonske lože su od 19 stoljeæa zahtijevale da buduæi èlan mora imati vjeru u neko
više biæe. Prema tome, Masoni æe prihvatiti jednu vrstu ateista, one koji su voljni
prihvatiti neku vrstu spiritistièkog vodstva.
Specifièan teistièki i ortodoksni ton u stvari je unesen od poèetka 19. stoljeæa,
ukljuèujuæi i vjeru u besmrtnost duše.
Da bi se postalo Mason, mora se ipak ispuniti neke uvjete:
· biti èovjek koji djeluje vlastitom voljom.
· vjerovati u više biæe, ili u sluèaju nekih podružnica, princip stvoritelja (osim u
sluèaju uèlanjenja u podružnicu bez religijskih zahtjeva)
· biti minimalne prihvatljive dobi (18 – 25 godina ovisno o podružnici)
· biti bistrog uma, zdravog tijela i visokih morala
· biti slobodan. (ili biti «roðen slobodan, a ne u ropstvu.»
Ova pravila zapravo su dosta fleksibilna, recimo «Biti roðen slobodan» ne
pojavljuje se u modernim Ložama, veæ se pojavljuje samo iz povijesnih razloga dok
Uvjet «zdravog tijela» uglavnom znaèi da èlan mora biti fizièki sposoban prisustvovati
u ritualima, no danas je veæina Loža veoma fleksibilna u prihvaæanju tjelesno
invalidnih osoba.

Žene – Slobodni Zidari
Pozicija žena u Slobodnom Zidarstvu još je i danas stvar velike kontroverzije.
Tradicionalno samo su muškarci mogli postati Masoni. No to se pomalo mijenjalo,
pogotovo tijekom prošlog stoljeæa. Bilo je dakako iznimaka i ranije u 18. stoljeæu.
Elizabeth Aldworth stvorila je legendu o jednoj od prvih žena koja je bila
èlanom Slobodnih Zidara.
Elizabethin otac, grof Doneraile, iz pokrajine Cork u Irskoj bio je Mason. U 18.
stoljeæu bilo je uobièajeno za Lože da se održavaju u privatnim kuæama. Elizabeth je
jednom sluèajno vidjela Masonski sastanak koji se održavao u kuæi njenog oca. No
kad su ju otkrili, njenu situaciju su pomno prouèili svi èlanovi Lože, i na kraju odluèili
da Elizabeth iniciraju u Slobodne Zidare.
Ova prièa podržana je i drugim izvorima i dokazima. Elizabeth je navodno bila
jedna od potpisnika Irske knjige o konstituciji 1744, i da je èesto prisustvovala, noseæi
svoja Masonska odlièja, dobrotvornim Masonskim zabavama za siromašne i
nemoæne. Govori se da joj je nakon smrti bila odobrena èast Masonskog pokopa.
Veæina Velikih Loža kontinentalnog podruèja priznaje punopravno èlanstvo
ženama, iako u nekim podružnicama neformalno prihvaæaju takav ustav kao i da su
podružnice koje prihvaæaju žene, dio Slobodnih Zidara. Centralna Velika Loža
Engleske (i to tek od 1998) priznala je u potpunosti dvije lokalne ženske podružnice.
Dok u mnogim sluèajevima, sjeverna Amerika slijedi primjer Engleske što se tièe
žena, no najveæi otpor ženama u Slobodnom Zidarstvu ostao je upravo u Americi.

Masonski simboli
Slobodni Zidari oslanjaju se uvelike na arhitekturalnu simboliku
srednjovjekovnih operativnih zidara koji su zaista radili u kamenu.
Njihov glavni simbol je kutomjer i kompas, tipièni arhitektonski alati, tako
ureðeni da formiraju èetverokut.
Za kutomjer se kaže da predstavlja stvar ili materiju, a kompas duh ili um. S
druge strane kutomjer bi mogao predstavljati svijet konkretnoga, ili mjeru objektivne
stvarnosti, dok bi kompas mogao predstavljati apstrakciju ili subjektivni sud, i tako
dalje. (Masonstvo kao društvo bez dogme, nema crno na bijelo potvrðeno tumaèenje
ovih znakova).
Kompas koji se oslanja na kutomjer, predstavlja ovisnost meðu to dvoje. U
praznom prostoru meðu njima, èesto je smješten simbol metafizièkog znaèenja.
Ponekad je to sjajna zvijezda ili neki drugi simbol svijetla, koji predstavlja istinu ili
znanje. Ili, ponekad se u sredini znaka nalazi slovo G, za koje se smatra da
oznaèava G kao God, «Bog» na engleskom i/ili G kao geometrija.

Kutomjer i kompas simboli su koji se pojavljuju na svim Masonskim
sastancima, zajedno sa otvorenom knjigom «Svetog Zakona». U zemljama gdje se
govori engleski, to je obièno Biblija, no može biti bilo koja sveta knjiga koju èlanovi
odreðene lože ili jurisdikcije žele izložiti, bila to Sveta Biblija ili Kuran, ili neka druga.
U Francuskim ložama koristi se Masonski ustav, a u nekim sluèajevima, kada se
religijske razlike u pojedinoj loži previše istièu da bi omoguæile lak izbor knjige koju æe
se izložiti, izlaže se knjiga praznih stranica. Uloga tog simbola je pisana mudrost,
inspiracija i ponekad otkrivena volja Svevišnjega.
Veæina Masonskog simbolizma po prirodi je matematièka, a posebice
geometrièka, najvjerojatniji razlog zašto je bratstvo Slobodnih Zidara privuklo toliko
racionalista (kao Voltaire, Fichte, Goethe, George Washington, Benjamin Franklin,
Mark Twain i mnogi drugi).
Masonstvo ne posjeduje neke svoje posebne metafizièke teorije, no, izgleda
da postoje neki utjecaji Pitagoreanaca, i Neo-Platonizma kao i mlaðeg i modernog
Racionalizma.
Da bi se potvrdila geometrijska arhitektura Masona, o Svevišnjem biæu (Bogu ili
Stvaratelju) govori se ponekad u Masonskim ritualima kao o Velikom Geometru ili
Velikom Arhitektu Svemira. Masoni koriste raznovrsne izraze za koncept svevišnjega
kako bi izbjegli ideju da govore o božanstvu neke religije ili o konceptu Boga kao Boga.

Masonski stupnjevi
Postoje tri poèetna stupnja u Slobodnom Zidarstvu:
· Entered Apprentice / Poèetni Nauènik
· Fellow Craft / Drugar Zanatlija
· Master Mason / Majstor Zidar
Ulazak u pojedini stupanj omoguæen je sudjelovanjem u posebnim ritualima, u
biti srednjovjekovne moralne igre, u kojem jedan èovjek zajedno sa èlanovima Lože u
koju se buduæi èlan želi uèlaniti, igraju neku ulogu. Ne zna se mnogo o tim ritualima,
no zna se da je mjesto održavanja obièno ambijent održavanja ureðen biblijski, kao
Solomonov hram u Jeruzalemu, prièe u koje se sudionici utjelovljuju, nisu
namijenjene da budu neophodno Židovske ili Kršæanske po prirodi. Ništa nadnaravno
se ne dešava tijekom tih rituala.
Kako se koji èlan bratstva penje stupanj po stupanj, uèi lekcije i shvaæa ih sam
za sebe. Postoji mnogo naèina na koje pojedinac može shvatiti Masonske rituale, ali
ni jednom Masonu nije dopušteno da diktira drugome kako da shvati rituale. Zapravo
nikakva posebna istina se ne usvaja, veæ društvena struktura – govoreæi simbolièki o
univerzalnim ljudskim stereotipima – koja svakog Masona uèi da pronaðe svoje
odgovore na bitna pitanja o životu.
Danas, od Masona koji prelaze na viši stupanj (posebno u kontinentalnoj Europi) traži
se da napišu esej o nekoj odreðenoj filozofskoj temi i pripreme predavanje o istoj.

Bratstvo ili religija?
Mnogi ljudi, èak i mnogi Masoni, netoèno vjeruju kako je Masonstvo
jednostavno bratstvo, kao klub Lavova ili Elks klub. Masonstvo u prvom redu istièe da
nije religija. Iako je to više – manje netoèno. Slobodno Zidarstvo je nekršæanska
okultna religija koja poduèava drugaèiji put prema spasenju i smatra Isusa, Buddhu,
Konfucija i sve ostale spiritistièke voðe samo kao vjesnike «Velikog Arhitekta
Svemira» a Veliki Arhitekt, nije samo još jedan termin za Boga Jehovaha. Masonstvo
u biti uèi da postoje dva vrhovna božanstva: Adonay, kršæanski bog, i bog zla Lucifer.
Masonstvo smatra isto vrijednima religijske spise svih religija na svijetu.

Protivljenje Crkve Slobodnim Zidarima
Postoje dva glavna razloga tvrdoglavom protivljenju Kršæanske Crkve društvu
Slobodnih Zidara.
· Odabir èlanova Masonskog društva, koji se smatraju ekskluzivnima i više
vrijednima što se protivi svim religijskim uèenjima.
· Ezoterièan aspekt Masonskih rituala, koji su viðeni kao sinonim Gnosticizma,
koji je proglašen heretièkim i kojega je rana Kršæanska Crkva ugušila.
Najžešæa oporba bratstvu dolazi uglavnom sa strane Katolièke Crkve koja se
otvoreno protivi Slobodnom Zidarstvu, tvrdeæi da je barem djelomièan krivac
Francuske Revolucije i posljedica pada crkve u Europi. Crkva je tako uspostavila
nekoliko bratstva kao alternativu Katolicima koji su se željeli uèlaniti u Slobodne
Zidare.
Ironièno je da je jedna od tih organizacija, Opus Dei, bila pod više-manje
sliènim optužbama iste težine onih kojima su optuženi Slobodni Zidari.
Iako su mnogi Masoni u državama sa engleskim govornim podruèjem Protestanti,
takoðer se neke Protestantske Crkve protive Slobodnim Zidarima , sukladno tvrdnji
da «ni jedan èovjek ne može služiti dvojici gospodara».
Kritike tajnom bratstvu
Postoji mnogo kritika usmjerenih prema bratstvu Slobodnih Zidara. Jedna od njih možda ne toliko usmjerena ka Masonima veæ opæenito tajnim društvima, je

prakticiranje kronizma, tj. favoriziranje drugih èlanova bratstva. Uèlanjivanje u tajno
društvo poveæava recimo šanse za dobivanje nekog zaposlenja.
Druge kritike upuæene su moralnoj strani Masona a što je njihova velika boljka
jer Slobodni Zidari posebno istièu meðu svojim ciljevima želju za pojaèavanje morala
svojih èlanova. Pa ipak Masone se kritizira ponajviše da su velikodušni i darežljivi –
no samo prema drugim Masonima, tvrdnja koju takoðer pogoršava kritika klasicizma i
rasizma meðu Slobodnim Zidarima
Nadalje, mnogi drže Masonstvo novom religijom, prema nekima barem ima
mnoge sliènosti nekoj religiji:
· u ložama se nalazi oltar na kojemu se nalazi sveta knjiga «Sveti Zakon»,
najèešæe je to Biblija.
· Ima svoj vlastiti naèin izgovaranja rijeèi «amen» – «So mote it be», a što je
literarni prijevod rijeèi Amen.
· Ima mnogo razvijenije rituale od mnogih Protestantskih ustanova
· Neke Masonske grupe, posebice odjel koji se naziva «Scottish Rite» nazivaju
svoje Lože Hramovima.
· Posjeduje nebrojeni simbolizam i ikonografiju
Gledajuæi iz perspektive mnogih religija, Masonstvo se možda može i ne gledati kao
religiju ali iako nije religija, onda svakako se može smatrati konkurencija.

Neke se Masonske rituale može interpretirati kao magiène iako je Masonstvo
uvijek težilo ka racionalizmu radije nego misticizmu, samo postojanje takvih
interpretacija dovelo je neke Kršæane do zakljuèka da je Masonstvo «Sotonistièko».
No ta je kritika rezervirana svakom tajnom društvu koja svoje rituale prakticira u
tajnosti da bi iniciralo svoje èlanove.
Tradicionalni Masonski zavjeti, koje daje kandidat tijekom inicijacijskog rituala,
ponekad se nazivaju «blood oaths», ili «zavjet krvi» ili krvavi zavjet prema nekim
kritièarima.
Kandidat se zaklinje željom ozbiljne fizièke kazne na sebi ukoliko ikada oda tajne
Slobodnih Zidara, nekome tko nije èlan bratstva. Dok se mnogi ljudi zgražaju nad
takvim zavjetom, Masoni se brane da ti zavjeti nisu ništa više literarni od obiènog
djeèjeg «križ na srce, dao bog da umrem», obièan moæni psihološki naèin da se izrazi
ozbiljno obeæanje.
Osim toga države su èesto koristile ozbiljnije smrtne kazne kršiteljima njihovih
zakona, upravo kao i Masoni. No unatoè upornim pokušajima obrane, poèetkom
1980.tih godina «krvavi zavjeti» je postao veæi problem sa stajališta javnosti, i mnoge
su ih Masonske Lože zamijenile mnogo korektnijim «ne-krvavim zavjetima» (blodless
oaths)
Èesto se dogaða da pojedinci postaju Masoni preko poziva ili zbog svojih
dobara ili nekog drugog razloga, iako bi onaj tko želi postati mason trebao
svojevoljno zatražiti èlanstvo bratstva bez da ga itko na to potakne.
Takav je naèin kažu neki, pomalo u konfliktu sa Masonskom misijom «da stvori od
dobrih ljudi, još bolje», a takoðer se smatra da ako je društvo tajno, ne smije se javno
promovirati. Prema tome ako je tajno kako æe dobar èovjek znati za njega?
U stvari, Masoni su poznati da ne traže razloge onih koji se žele uèlaniti, no najèešæe
æe radije odabrati nekoga tko može bratstvu nešto ponuditi u zamjenu.
Politièke zavjere koje ukljuèuju Masone
Upravo zbog ponekad tajnovite prirode njihovih rituala i aktivnosti, Slobodno
Zidarstvo dugo je bilo sumnjièeno sa strane crkve i državnih tijela da se bavi
nedozvoljenim aktivnostima.
Slobodni Zidari oduvijek su bili omiljeni cilj zavjera, okultnih i zlih moæi èesto
asociranih Novim Svjetskim Poretkom i drugim «agentima» kao Papa, Illuminati i asociranih Novim Svjetskim Poretkom i drugim «agentima» kao Papa, Illuminati i

Židovi, svaki od njih predodijeljen dominiranju svijetom, ili veæ tajnovito kontrolira
svjetsku politiku.
Glavna tema anti-masonskih kritika u današnje vrijeme jeste prisutnost njihove
organizacije u sjeni politièkih aktivnosti. Ovaj zakljuèak je došao iz razloga što su
mnoge politièke figure u proteklih 300 godina bili Masoni. Mišljenja se razlikuju od
teorije do teorije što se tièe tog paradoksa.
Neki kažu da Masoni konstantno smišljaju kako poveæati njihovu moæ i bogatstvo,
drugi kažu da je Masonsko Bratstvo upleteno u zavjeru kako bi se stvorio Novi
Svjetski Poredak, drugaèijeg tipa (èesto zlokobnijeg), nego što je postojeæi svjetski
poredak. Ove teorije vjerojatno opisuju svako postojeæe tajno društvo.
U svakom sluèaju, Masoni su oduvijek bili glavna meta zbog njihove velièine primjetnog èlanstva.

Povijesne nesuglasice da Masoni tajno kuju zavjeru kako bi stvorili društvo
bazirano na njihovim idealima slobode, jednakosti, bratstva i religijskoj toleranciji,
Masoni ne porjeèu. U današnjim prosvijetljenim vremenima mnogi prihvaæaju srž
navedenih Masonskih vrijednosti, a ustrajni neprijatelji društva primorani su izmisliti
mnogo mraènije motive o tome što Slobodni Zidari zapravo smjeraju.
Zadnjih 40-tak godina, Masonska Loža u Italiji sumnjièena je u sudjelovanju
oko financijskog skandala tadašnjeg bankrotiranog Vatikana i mnogih ubojstava.
Taj je skandal u trenutku skinuo s vlasti tadašnju Talijansku vladu i donijelo potpunu
inkviziciju koja je tvrdila da je Talijanska Masonska Loža «država ispod države», koja
drži u šaci najviše dužnosnike svih grana talijanske Vojne i državne službe, i mnoge
korporacijske titane, kao što je trenutni Prvi Ministar Silvio Berlusconi.
No dan danas, Slobodni Zidari mogu zapravo biti jedino optuženi da su
nekakva vrsta kluba ili organizacije u kojemu ima mnogo povlastica, a moguæe i
nelegalnih poslova. No sluèajeva kao što je još u 19 stoljeæu bilo danas sigurno više
nema, William Morgan iznenadno je nestao nakon što je zaprijetio da æe izdati tajne
bratstva, vjeruje se da su ga zbog toga Masoni jedostavno uklonili.
Slobodni Zidari u opæoj kulturi
Mnogi poznati Amerièki predsjednici bili su Slobodni Zidari:
· George Washington
· James Monroe
· Andrew Jackson
· James Polk
· James Buchanan
· Abraham Lincoln (Masonska loža za koju se prijavio, i koja ga je obila dok se
kandidirao za Amerièki Senat nakon smrti proglasila ga je Masonom)
· Andrew Johnson
· James Garfield
· William McKinley
· Theodore Roosevelt
· William Taft
· Warren Harding
· Franklin D. Roosevelt
· Harry Truman
· Lyndon Johnson
· i Gerald Ford.
Poznati rani Amerikanci za koje se zna da su pripadali Slobodnim Zidarima:
· Benjamin Franklin, John Hancock, Paul Revere, Benedict Arnold, Stephen

Austin, Jim Bowie, David Crockett, i Sam Houston

Postoje takoðer romani i djela koja se bave Slobodnim Zidarima i njihovom
simbolistikom:
· Jedan od glavnih likova u romanu Edgara Allana Poea «The Cask of
Amontillado» je mason dok jedan od glavnih likova u romanu «War and
Peace» Lava Tolstoja, postaje Mason.
· Britanski pisac, najpoznatiji po svom djelu «Knjiga o Džungli» Rudyard Kipling
takoðer je koristio Masonski simbolizam i mit u prièi «The Man Who Would Be
King», koja je kasnije prenesena i na filmsko platno.
· «Foucault's Pendulum» roman Umberta Eca takoðer se bavi Masonstvom.
· Blockbuster roman Dan Browna, «Angels and Demons» i «The Da Vinci
Code» centrirani su u potpunosti na Masonske lože i simbolizam.
· Slobodni Zidari, zajedno sa Bavarskim Illuminatima i Hermetskim bratstvom
Zlatnog Jutra, pojavljuju se satiri Roberta Antona Wilsona «The Illuminatus!
Triologija»
· Taljanski pisac Italo Calvino u svojem romanu «The Baron in the Trees»
proteže grane Masonskih Loža do zemlja Omborsa, a glavni lik Cosimo di
Rondo, tajnovito je upleten u Masonsko društvo.
Sedma umjetnost takoðer se bavi Slobodnim zidarima:
· Slobodni Zidari ismijani su u epizodi «Simpsona» kao «Drevno Društvo
Klesara», tajna organizacija koja kontrolira sve od NASA-e do dodjele nagrada
Academy Awards.
· «The Cremaster Cycle» film Matthewa Barneya koristi se Masonskim
slikovljem.
· Zaplet filma «National Treasure» vrti se oko Masona, i zaèuðujuæe neobièno
oslikava Masonsko društvo u dobrom svijetlu.
Zaplet opere «Die Zauberflöte» (Èarobna frula), sadržava mnoge reference
Masonskih ideala i ceremonija.
Mozart i njegov pisar Emanuel Schikaneder bili su braæa u istoj Masonskoj loži a
Mozartova opera «The Magic Flute», koristi se uvelike Masonskim simbolizmom.
Joseph Smith, utemeljitelj Mormonske religije bio je Mason kao i prvih pet

pretsjednika njegove Crkve: Smith, Brigham Young, John Taylor, Wilford Woodruff, i
Lorenzo Snow.
Kad su se Mormoni po prvi put smjestili u državi Utah, cijela crkvena hijerarhija bila je
sastavljena od Masona. Mnogi Mormonski simboli i rituali imaju zapanjujuæu sliènost
Masonskima.
Neke teorije zavjere pokušavaju povezati Masone sa ubojstvima Jacka Rasparaèa.
Najpoznatija od tih tvrdnji jest da je William Withey Gull, kraljevski osobni fizijatar i
èlan Masona, pokušao prikriti dijete seljanke i Princa Alberta Victora, takoðer
Masona, ubivši sve žene koje su znale za dijete.
Alan Mooreov strip nazivom «From Hell» i istoimeni film bazirani su na ovoj teoriji

kao glavnoj okosnici price.

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.