Mnogi veliki umjetnici i mislioci kažu da im inspiracija dolazi iznenada potpuno uoblicena.
Šta je izvor ovih unutarnjih poriva i koliko doprinose stvaranju genija ?
Snovi mogu otkriti ne samo buducnost, vec izgleda i ocite istine o današnjem svijetu.
Mnoge današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je
revolucionarni ucinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemacki naucnik
August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom
hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su
sadržavale vodonik i ugljik, a dobivane su iz ugljenog katrana.
Najmanji djelic svakog jedinjenja zove se molekul : to je skup
atoma, koji se može predstaviti vezan hemijskim “kukama”,
koje se zovu valentne veze. Sve te “kuke” su medusobno
povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima
utvrden broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima cetiri.
Kekule je vec pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati
lance koji cine “kicmu” složenih molekula. On je rašcistio neke
nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili
cak dvostrukim vezama. Struktura jedne molekule se cesto
mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih
je sastavljen. Ali, nikakva kolicina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma
ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je
to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva. To rješenje Kekuleu je došlo
kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i
progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može
riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno
ogromno podrucje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom
uspješne njemacke industrije boja.
EKSPERIMENT U SNU

Još jedan naucni prodor vodi porijeklo iz sna njemackog fiziologa Ota Levija 1921. On je
izucavao prenos signala duž nerava životinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmišljao
da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s
tom idejom ucinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju došla u snu : “Noc uoci Uskrsa
(1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i našvrljao nekoliko zabilježaka. Onda sam
ponovo zaspao. U 6 sati sljedeceg jutra palo mi je na pamet da sam tokom noci zapisao
nešto jako važno, ali nisam bio u stanju da dešifrujem to što sam napisao. Sljedece noci
u tri sata, ta ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza
o hemijskoj transmisiji nervnih nadražaja koju sam izrekao prije 17 godina bila tacna.
Smjesta sam ustao, otišao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu žabe.
Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa…”
Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na nacin na koji se elektricni signali prenose
nervima i izazivaju reakcije u mišicima – što ce reci kako mozak kontroliše tijelo. Iz svog
eksperimenta Levi je zakljucio da kod žaba nervi ne stimulišu srce direktno; oslobadaju
se specificne hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca.
Za svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu
nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine. Johan Volfgang fon Gete, veliki njemacki
pjesnik, naucnik i filozof, izvještava nas da je u snu riješio mnoge naucne probleme i
napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju “Lidija” u
snu. Semjuel Tejlor Koleridž odsanjao je citavu poemu “Kubla Kan” i jednostavno je
prepisao sljedeceg jutra. Medutim, kad ga je u “prepisivanju” prekinuo neki posjetilac,

kraj poeme mu je iscilio iz sjecanja.

IZUM U SNU
I industrijski su se izumi cesto javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli,
tako što se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada
postanu savršeno okrugle. Ova ideja pala je na um Džejmsu Votu, konstruktoru parne
mašine, u snu ! Švajcarski paleontolog iz 19. stoljeca Luj Agasi dugo je vremena
pokušavao da rekonstruiše strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmiješanih
tragova u kamenu. Na kraju je zakljucio da je to nemoguce. U snu je, medutim, vidio je
kompletnu ribu savršeno restauriranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego
što ga je zabilježio. Sljedece noci Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjecanja
kada se probudio. U nadi da ce sanjati kompletnu ribu naucnik je stavio pero i papir
pored kreveta. Bio je nagraden još jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju da nacrta
sliku fosila, dok je još uvijek bio u polusnu. Sljedeceg dana crtež nije impresionirao
Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i poceo da obraduje
kamen, koristeci svoju skicu iz sna. Na svoje iznenadenje otkrivao je nedostajuce
dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od
prethodne noci.
DREVNE TAJNE
Izvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. godine opisuje kako je prof.
Hilpreht dešifrovao rijeci ugravirane na dva mala komada ahata iz drevnog Babilona.
Prof. Hilpreht je jedne noci zaspao nakon što je satima uzaludno pokušavao da shvati
znacenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mršavi sveštenik predkršcanskog Nipura
(sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila
velika drvena škrinja. Komadici ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu.
Taj sveštenik je ispricao profesoru : Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom prilikom
hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada
dobili naredenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako
ojadeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naredenje, ništa nam drugo nije
preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjecemo u tri prstena od kojih je svaki
sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva
fragmenta koja su vam zadala toliko muke… Profesorova žena je posvjedocila kako je
pomenute noci vidjela svog muža kako iskace iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda
dva komada ahata i uzvikuje : “Tako je, tako je !”
PAKT S DAVOLOM !
Duzepe Tartini vodeci italijanski violinista iz 18. stoljeca, navodno je u snu napravio
Ugovor sa davolom. Njegov nocni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini
sjajnije nego što je Tartini ikada cuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada,
komponovao je sonatu koju je nazvao “Davolji triler”, za koju su najugledniji muzicari tog
vremena potvrdili da uistinu ima – davolju težinu ! Po Tartinijevom mišljenju to je bila
samo sjenka muzike koju je cuo u snu. Medutim, njegov Ugovor sa davolom doveo ga je
do svjetske slave i uspjeha. Ova prica je možda nastala zbog dogadaja iz Tartinijeve rane
karijere, kada je uhapšen zato što je oženio lijepu šticenicu arhiepiskopa od Padove.
Njegova vještina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.

 

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.