Špilje zmajevih vrata

(lóngmén shíkū = “Špilje zmajevih vrata”) čine kolekciju od stotinjak hiljada figura Buda i njegovih učenika, isklesanih u 1.400 dubokih špilja na liticama planina Xiangshan i Longmenshan, 12 km južno od današnjeg grada Luòyánga u Kini.

U špiljama se može pronaći gotovo 110.000 budističkih kamenih kipova (neki su visoki samo par centimetara, a najviši je kameni kip Bude visok 17 metara), više od 60 stupa i 2.800 uklesanih natpisa. Najranije špilje su uklesane u kasnom 5. i početkom 6. stoljeća kada je Luoyang bio glavni grad Dinastije Sjeverni Wei. Budizam se u to vrijeme širo Kinom, te je bio prihvaćen i u samom carskom dvoru. Nove špilje i statue su se dodavele i narednih 500 godina, a 2000. godine su uvrštene i na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine.

Radovi na Longmen špiljama su započeli 493. godine kada je car dinastije sjeverni Wei,Xiaowen, premjestio svoju prijestolnicu u Luoyang. U slijedećim stoljećima radovi su se nastavili u nekoliko etapa:

Prvo razdoblje, od 493. do 534. godine, je bilo razdoblje intenzivnog klesanja otvora, a prva špilja je bila Guyangdong (poznata i kao Shiku hram) koju je, prema pronađenim zabilješkama, klesalo više od 200 radnika. Car Xuanwu je dao isklesati dvije špilje u sjećanje na svog oca Xiaowena i jednu za svoju majku, Wenzhao. Te špilje su poznate kao Tri Binyang špilje (Binyangsandong), a trebalo je 24 godine kako bi se dovršile. Uslijedile su brojne druge raznih veličina na Zapadnom brdu, i čine oko 30% od ukupnog broja špilja[2]

Uslijedilo je razdoblje slabe izgradnje malenih špilja od 524. do 626. godine zbog građanskog rata na ovom području između dvije kineske dinastije, Sui (581.-618.) i Tang (618.-907.).

Na vrhuncu dinastije Tang (626.) otpočelo je treće razdoblje u kojemu je ponovno procvao kineski budizam. To je bio umjetnički vrhunac Longmen špilja, osobito za vladavine cara Gaozanga i cariceWuzetian, koji su djelomice i živjeli u Luoyangu. Ovo razdoblje najbolje predtavlja skupina divovskih figura špilje Fengxiansi, koji se smatraju za remek-djela svjetskog značaja. U ovom razdoblju su nastale brojne špilje raznih veličina na oba brda i čine ok 60% od ukupnog broja špilja Longmena. Tada su izgrađeni i brojni budistički hramovi u slikovitom krajoliku. Danas su od njih ostale samo ruševine, ali su još uvijek važan dio kompleksa.

Posljednje razdoblje, od 755. do 1127. godine, tijekom kasnog razodblja dinastije Tang i za vrijeme sjeverne dinastije Song, bilo je vrijeme neznatne gradnje, a započelo je okupacijom Longmena, nakon pobune u 8. stoljeću, od kojega se ovo područje nikada nije oporavilo. Uslijedilo je vrijeme dinastija Jin i Yuan tijekom kojih se uopće nije radilo na Longmen špiljama.

Tijekom dinastija Ming (1368.-1644.) i Qing (1644.-1912.), longmen špiljama je priznata umjentička i kulturna vrijednost i prepoznate su kao nacionalno blago koje su počeli istraživati. Tijekom 1940-ih neke su kamene skulpture ukradene i prošvercane u inozemstvo, a uspostavomNarodne Republike Kine dobile msu državnu zaštitu.

Guyangdong

Guyangdong ili “Špilja starog sunca” je najstarija i ujedno najveća špilja Longmena. Nalazi se na središnjem dijelu Zapadnog brda i čine ga tri velike niše koje čine oblik potkove[4], sa središnjom velikom figurom Bude Šakjamunija i bodisatvama s obje njegove strane. S obje strane niša i u špiljama nalazi se oko 800 natpisa, što je najveći broj nađen na jednom mjestu u Kini. Na južnom i sjevernom zidu špilje nalaze se dva reda niša u kojima se nalazi veliki broj prizora s natpisima u kojima se opisuju razlozi njihova nastanka.

Hram Fengxian

Nastao za dinastije Tang, on je najveća špilja u Longmenu visine 36 i duljine 41 metar. Na njemu je isklesano devet glavnih figura raznih izrarza lica u skladu s budističkim obredom i odnosa umjetnika.

Najznamenitiji je kip Bude Vairocana koji sjedi prekriženih nogu na osmerokutnom lotus prijestolju. Visok je 17,14 metara s četiri metra visokom glavom. Vairocana u Sutri znači “osvjetljavajući sve stvari”. Buda je blagošću ispunjen lik koji se sveto i ljubazno izražava elegantnim osmijehom. Prema natpisu na epigrafu, carica Wu Zetian je zajedno sa svojim sužnjima sudjelovala u “svečanosti uvođenja svjetlosti” (budistički blagoslov kojim Buda otvara duhovno svjetlo koje dijeli s drugima).

S obje strane Vairocana stoje dva kipa njegovih učenika, Kasyapa i Ananda, koji imaju mudre i pobožne izraze lica. Figure bodisatvi i deva se također nalaze u hramu. Neki imaju dostojanstvene i zamišljene izraze lica, dok su drugi izrazilica veličanstveni i vatreni.

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.