Svako umire, ali niko nije mrtav
9.7Overall Score
Reader Rating: (11 Votes)
9.7

Svako umire, ali niko nije mrtav. (Tibetanska izreka) Predgovor Tibet je poznat po svom dubokom pronicanju u dubine ljudskoga uma. Kao riznica buddhističkog nauka, Tibet je dugo održavao tradiciju duhovnog vježbanja i učenja usmjerenu na izražavanje tih dubokih stanja uma i njihovu primjenu za postizanje duhovnog napretka. Ja sam pak svoje naukovanje o tim sustavima započeo koncem 1962. u Tibetsko-mongolskom samostanu u New Jersevju. Dok sam tako u tom samostanu živio skoro pet godina, naučio sam tibetski jezik, a uz to sam meditirao i izučavao široku lepezu tema. To mi je omogućilo da, kad sam se u ljeto 1968. vratio u samostan, uzmognem valjano ocijeniti veličanstveno izlaganje o raznim temama – kako velikim tako i malim – iz usta vremešnog lame Kensura Ngawanga Lekdena, čovjeka koji je 1959., kad su kineski komunisti provalili u Tibet, bio opat samostana Tantra u Lhasi, prijestolnici te zemlje. Na svom je izlaganju lama nekoliko puta spomenuo duboku knjigu o smrti što ju je donio sa sobom. Objasnio je kako je ta knjiga silno korisna kad se približimo kraju života, i to zato što podrobno opisuje sve dublja umna stanja kroz koja prolazi samrtnik, ali nam i   govori kako da se za njih pripremimo. Zatim je dodao kako kroz iste faze prolazimo i svakodnevno kad odlazimo na počinak ili se budimo iz sna, baš kao i kad padamo u nesvijest, kišemo ili doživljavamo orgazam. Ostao sam duboko zadivljen. Već sam po laminom kratkom izlaganju sadržaja te knjige shvatio da je naša uobičajena razina svijesti vrlo površna u usporedbi s tim dubljim stanjima. Poželio sam o tome doznati više, pa ga zamolio da me uputi u taj tekst, ali je on to odložio za neku drugu zgodu. Napokon sam 1971. krenuo, zahvaljujući Fulbrightovoj stipendiji, na nekoliko mjeseci izučavanja u društvu jednog od laminih tibetskih učenika, a koji je predavao u Njemačkoj na Ham-burškom sveučilištu. Tu sam odsjeo u nečemu što bi se najbolje dalo opisati kao veliki ormar. Prijatelj je tibetskog učenjaka iznad prozora u ostavi napravio uzani ležaj do kojeg su vodile ljestvice, a ispod njega postavio sićušni pisaći stol. Jedne noći, na samom početku mog boravka, u uzbudljivom mi se snu pojavio lama i to u blistavom vlastitom liku ali sa šest godina, i bez ožiljaka od boginja što ih je inače imao na licu kao odrasli čovjek. Stao mi je na prsa pa izjavio: »Vratit ću se.« Tada sam shvatio da je umro. Produžio sam za Indiju, u kojoj sam ostao preko godinu dana, i pritom poslušao dva niza predavanja Njegove Svetosti dalaj-lame, za mnogih se audijencija s njim upuštao u duge rasprave, dobivao od njega privatnu podu-ku, preveo njegov tekst o rastu vezanosti za svijet i praznini, a osim toga i poslužio kao prevodilac družini studenata koja je zatražila da ih primi. Vrativši se u Sjedinjene Države, otišao sam ravno u samostan u New Jersevju, s namjerom da pretražim stvari lame Kensura Ngawanga Lekdena i pronađem knjigu o umiranju. 10   I onda sam je na svoju radost i našao! Pročitao sam je i od dvojice lama zatražio tumačenje. Knjiga je na meni ostavila dubok trag. Ona i površne i duboke razine uma opisuje tako živo da nam omogućuje zamišljanje kako, na tom krajnjem putu preo-braženja, sve dublje i dublje prodiremo u um. Shvativši da bi ta građa mnogima bila dragocjena, upitao sam Njegovu Svetost dalaj-lamu bi li mogao napisati komentar o jednom drugom tekstu na istu temu, naime o pjesmi što ju je u sedamnaestom stoljeću napisao prvi pančen-lama (a koju je već bio prokomentirao autor knjige o umiranju koju sam netom bio pročitao). Izrazio sam mišljenje da bi se tako dobila pristupačnija knjige, i dalaj-lama se s tim složio.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.