39     mjeriti na dublje svrhe. Ostanemo li, međutim, i dalje zaokupljeni površnostima što ih donosi trenutak – slasnom hranom, lijepim ruhom, boljom kućom, ugodnim razgovorom, mnoštvom prijatelja i znanaca, pa čak i stvaranjem neprijatelja od ljudi koji učine nešto što nam nije po volji, a onda još i svađama i koškanjem – nećemo postati ništa bolji no što smo to bili prije ulaska u samostan, a možda postanemo još i gori. Ne zaboravimo, nije dovoljno samo se povući od tih površnih djelatnosti zato što su nam one neugodne, ili zato što se bojimo što bi mogli pomisliti naši prijatelji koji su također krenuli putem spoznaje – jer promjena mora doći iznutra. To je istina za redovnike i redovnice, baš kao i za laike koji se prihvate duhovnih vježbi. Možda smo obuzeti osjećajem trajnosti, uvjerenjem da još dugo nećemo umrijeti, te da nam dok smo još živi trebaju naročito dobre jestvine, odjeća i razgovor. Iz čiste želje prema prekrasnim ugodama sadašnjeg trenutka, čak i ako one, gledajući dugoročno, i nemaju nekog velikog smisla, bit ćemo spremni posegnuti za svakovrsnim besramnim pretjeranostima i smicalicama samo da dobijemo to što smo poželjeli – pa ćemo posuđivati uz visoke kamate, s visoka gledati na prijatelje, pokretati parnice – a sve da bismo dobili i više od onog što nam je razumno potrebno. Budući da smo život posvetili takvim djelatnostima, novac nam postaje privlačniji od učenja, pa ako tada čak i pokušamo vježbati, nećemo tome posvetiti previše truda. Ako nam iz knjige ispadne stranica, možda ćemo se nećkati da je dignemo, no ako na zemlju padne novac, onda o nećkanju nema ni govora. Sretnemo li ljude koji su život zaista posvetili težnji za višim stvarima, o njihovoj 40 ćemo pobožnosti možda imati dobro mišljenje, no to će ujedno biti i sve, no ako opazimo čovjeka otmjeno odjevena kako pokazuje svoju imućnost, poželjet ćemo da i mi to steknemo, za tim osjetiti žudnju, te se ponadati da ćemo do toga doći – i za tu se žudnju sve više vezati. Napokon ćemo postati spremni na sve samo da se toga dokopamo. Kad jednom počnemo žudjeti za raskošima ovoga života, u nama će ojačati loše emocije, te sa svoje strane nužno dovesti do još mnogih loših djela. Takve kontrapro-duktivne emocije samo vode u nevolju, te nas navode da postanemo neugodni i sami sebi i ljudima oko sebe. Čak i ako ukratko naučimo kako da vježbamo stupnjeve puta k prosvjetljenju, ipak ćemo stjecati sve više materijalnih dobara te se zaplitati sa sve više ljudi sve dok ne počnemo, da tako velim, vježbati površnosti ovoga života, te meditativno kultivirati želju za prijateljima i mržnju prema neprijateljima te smišljati načine kako da udovoljimo tim lošim emocijama. Kad dospijemo do tog stanja, onda ćemo, čak i ako čujemo za stvarnu, blagotvornu vježbu, biti skloni pomisliti: »Da, to je tako, ali…« I tako će jedan »ali« slijediti za drugim. Zapravo smo se svi mi na svoje loše emocije već navikli kroz svoje cikličko postojanje koje nema početka, ali smo mu sad dodali još i vježbanje površnosti. Time se naše stanje samo još više pogoršava, jer nas sve to odvraća od onog što bi nam zaista pomoglo. Budu li nas gonile takve žudnje, nikad nećemo naći smirenje. Nećemo usrećivati druge ljude – a izvjesno ni sebe. Jer što postajemo usmjereniji na sebe – »moje ovo, moje ono«, »moje tijelo, moj imetak« – svatko tko nas u našim željama ometa smjesta postaje ciljem našega gnjeva. Iako prenaglašavamo »svoje prijatelje« i »svoje rođake«, 41   oni nam ipak ne mogu pomoći ni u času rođenja ni u trenutku smrti; na ovaj smo svijet došli sami, s njega nam je samima i otići. Kad bi nam se u smrtnom času mogao pridružiti prijatelj, ta bi spona bila vrlo vrijedna, ali to nije moguće. Kad bi nam, kad se ponovno rodimo i nađemo u posve nam nepoznatim okolnostima, prijatelj iz prošloga života mogao biti od nekakve pomoći, i to bi moglo biti vrijedno razmišljanja, ali to nažalost nije moguće. Pa ipak, između rođenja i smrti, kroz nekoliko desetljeća, mi stalno ponavljamo »moj prijatelj«, »moja sestra«, »moj brat«. Takvo nam posve neumjesno isticanje nije ni od kakve koristi, ono u nama samo stvara još veću smetenost, još jaču požudu i mržnju.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.