44   čajani. Na sebi je imao samo prljave dronjke; bio je pao na zemlju, i tu su ga ostavili da leži, i nikoga za nj nije bila briga- Kasnije, u bolnici, misli su mi nastavile kružiti oko toga što sam vidio, pa sam razmišljao kako je to tužno da ja imam koga da se o meni brine, dok ti jadnici nemaju baš nikoga. I onda su mi misli odlutale na to, ne baveći se mojom patnjom. Iako mi je s tijela lijevao znoj, moja je zabrinutost bila usmjerena na nešto drugo. I tako moj um, unatoč tome što mi je tijelo trpje-lo veliki bol (u crijevnoj mi se stijenki otvorila rupa), od kojeg nisam mogao ni oka sklopiti, ipak nije patio ni od kakva straha ili nelagode. Da sam se koncentrirao na vlastite probleme, moja bi se situacija samo još više pogoršala. To je primjer iz mog skromnog iskustva o tome kako sućutni stav pomaže čak i onom tko ga zauzme, te kako on do izvjesne mjere potiskuje i sam tjelesni bol te od nas tjera duševni jad, i to unatoč činjenici da time ne možemo izravno pomoći drugim ljudima. Sućut u nas ucjepljuje hrabriji odnos prema životu, i zahvaljujući upravo toj hrabrosti postajemo opušteniji. A kad naša perspektiva obuhvati i patnju neograničenih bića, naša nam se patnja, u usporedbi s njom, počinje činiti neznatnom. 45 Oslobođenje od straha Naš život stanuje sred uzroka smrti Ko svjetiljka na jakom vjetru. Nagarjuna, Dragocjeni vijenac Prvi je pančen-lama napisao pjesmu u sedamnaest kitica pomoću koje se mnogi Tibetanci koncentriraju pri svakodnevnoj meditaciji o smrti. Naslov je te pjesme: Želje za oslobađanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobađanjem junaka od straha. Da bismo se oslobodili tog tjesnaca straha, primjerice od toga da će nas zaskočiti razbojnici, nasilnici ili divlje zvijeri, moramo prije svega imati junačkog i sposobnog vodiča da nas iz njega izbavi. Slično tome, da bismo se oslobodili straha od iluzornih pojava u trenutku umiranja i u onom prelaznom stanju između dva života, moramo vježbati po savjetima ove pjesme, baš kao što moramo uvježbavati i duboke tehnike za oslobađanje od tih strahova. Razmišljanjem ćemo o toj 46   pjesmi doznati kako se smrt zapravo odigrava, i to će nam znanje biti korisno kad ona i stvarno nastupi. U trenutku se umiranja manifestiraju dublje razine uma, no vrata tih stanja otvaraju i svakodnevne meditacije. U toj pjesmi nalazimo čitav niz želja koje mogu poslužiti svakome od nas, tako da kad smrt udari, um na nju može reagirati na kreposan način. Neki teže tome da u trenutku smrti stvore snažnu kreposnu motivaciju, kojom će ojačati i aktivirati kreposne predispozicije, a što onda vodi u povoljno ponovno rođenje. Njihov je cilj postizanje dobre transmigracije u sljedeći život, eda bi u njemu nastavili vježbanje vjere. Drugi pak, kao što ćemo vidjeti, teže tome da iskoriste dublje razine svijesti koje se manifestiraju dok umiremo, eda bi tako dosegli naprednije duševno stanje. Svi učenici koji vježbaju teže tome da drugima budu od koristi. Pjesma prvog pančen-lame opisuje tri razine duhovnog vježbanja – razinu za najuvježbanije, za one srednje i napokon za one najmanje uvježbane – i to u obliku želje da u procesu umiranja ostanemo svjesni, baš kao i da takvi ostanemo u onom stanju između dva života, te pri ponovnom rođenju. Ona potanko govori o tome što bismo morali činiti na svakom od tih stupnjeva. U životu moramo doseći primjerenu razinu vježbanja eda bismo u trenutku smrti mogli uspješno proći kroz sve stupnjeve. A kad smrt i stvarno dođe, ako nismo već otprije navikli na vježbanje, onda ćemo vrlo teško uspjeti u svakom blagotvornom razmišljanju. Zato je već sada vrijeme da vježbamo i pripremamo se dok smo još sretni i veseli i životne su nam prilike skladne. Onda u trenutku prave potrebe i pritiska nećemo morati brinuti. Ako se sada, kad 47   imamo vremena za slušanje, razmišljanje, meditiranje i postavljanje pitanja, ne pripremamo za smrt, u zadnji dan za to više neće biti vremena, pa ćemo ostati bez zaštitnika i pribježišta, i od svega će nam ostati još samo žaljenje. Daleko je bolje još mnogo prije tog trenutka ustanoviti stalnu praksu razmišljanja o procesu umiranja i onom međustanju između dva života – vježbati se u zamišljanju pojedinih faza, tako da nam one postanu bliske. To je veoma važno, jer onda možemo ostvariti uspjeh u skladu s našim najvišim sposobnostima.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.