Ako se taj ljudski talent iskoristi za dobro, on može biti jako moćan. Ako si damo truda i posvetimo se 63     dobrim djelima, onda možemo postići ciljeve i ovog i budućih života. Ako se pak ne potrudimo, naša zla djela mogu izazvati silnu patnju. To je razlog zbog kojeg su baš ljudi, od svih bića što su se od Zemljina postanka razvila na ovom planetu, donijeli najviše dobra, no zbog čega su i bića koja su naučila kako izazvati najviše straha, patnje i drugih nedaća – prijeteći čak i uništenjem čitavog planeta – također ljudi. Najbolja su djela učinili ljudi, baš kao što su učinili i najgora. Budući da raspolažemo tjelesnim sposobnostima za stvaranje dobitka i gubitka, udobnosti i bijede, onda moramo i nepogrešivo znati kako se te sposobnosti primjenjuju. Kad bismo znali da ćemo neki darovani talent imati kroz čitav dugi niz života, možda bi bilo oprostivo da se njim ne poslužimo mudro već u ovom. To, međutim, nije tako. Promjenjivost svih pojava govori nam da one ovise o nekom uzroku, te je zbog toga opća promjenjivost našega tijela znak da je i ono ovisno o uzrocima. Elementi našeg oca i majke djeluju u našem tijelu kao uvjeti i uzroci, ali da bi se jajašce naše majke sjedinilo s očevim sjemenom, potrebni su i drugi uzroci. Tako, primjerice, narav naših roditelja ovisi o jajašcu i sjemenu njihovih roditelja i tako dalje, sve do jajašca i sjemena nekog osjetilnog bića nastalog nakon stvaranja svijeta. Pa ipak, kad bi stvaranje ovog tijela od krvi i mesa ovisilo samo o jajašcu i sjemenu, onda bi iz toga – jer njih u trenutku postanka ovog svjetskog sustava još nije bilo, a i zato što ni oni sami nisu mogli nastati bez uzroka (jer bi se inače pojavljivali uvijek i svuda ili nikad i nigdje) – dakako slijedilo da moraju postojati i drugi uzroci – a to je karma. Svaki svjetski sustav ima svoju eru formiranja, nastavljanja, dezintegracije, te napokon praznine. Poslije 64 te sekvence od četiri stupnja stvara se novi svjetski sustav, i to kruženjem vjetrova, ili energija, te susljednim razvojem drugih elemenata. Bez obzira objašnjavamo li taj proces u skladu s trenutnim gledištem znanosti li buddhis-tičkom filozofijom, u svakom slučaju postoji i neko vrijeme u kojem određeni svjetski sustav nije postojao. Proces stvaranja svjetskog sutava počinje od mnogo uzroka i uvjeta koje zajedno zovemo pojavama. Te pojave moraju stvoriti ili božanski tvorac ili moć karme (ranijih čina) ljudi koji će se u tom sustavu roditi, pa u njemu iskusiti i iskoristiti okoliš. S buddhističkog stanovišta nemoguće je da nešto što je uzrokovano, pa stoga netrajno (u što ubrajamo i svjetski sustav), u svom stvaranju ovisi o nadzoru, ili motivirajućoj sili, neuzrokovanog i stoga trajnog božanstva. Naprotiv, proces se stvaranja okoliša odvija zahvaljujući karmi osjetilnih bića. Jedina bi druga mogućnost bila da to nešto nastaje bez uzroka, a što je apsurdno. Baš kao što okoliš nastaje i raspada se ovisno o uzrocima i uvjetima, tako isto možemo reći i za kakvoću života osjetilnih bića. Čvrsto pravilo uzroka i posljedice određuje da, gledano dugoročno, dobri uzroci izazivaju dobre posljedice, a loši loše. To znači da svakoj dugoročnoj dobroj posljedici prethodi akumulacija dobrih uzroka. Slično tome, da bi se izazvala moćna posljedica, nužno je imati moćan uzrok. Što se pak tiče naše tjelesne naravi, tj. sredstava za održavanje života, da bi ona valjano nastala, nužno nam je u ranijim životima akumulirati mnogostruke moćne uzroke i preduvjete koji pojedinačno stvaraju oblike, boju, jasnoću osjetila i druge kvalitete ovoga tijela. Kad bismo izvršili dobro djelo i akumulirali njegovu moć, i kad ta moć ne bi mogla degenerirati sve dok 65   ne donese plod bilo u ovom, bilo u budućem životu, ta moć ne bi bila tako lomna. Ali u stvarnosti nije tako. Naprotiv, stvoreno jako nekreposno stanje uma, primjerice gnjev, u pravilu nadjačava sposobnosti kreposno stvorene moći, tako da ona ne može donijeti ploda, i to je unekoliko slično prženju sjemena. I obratno, stvaranje snažnog kreposnog stava nadjačava moć stvorenu nekrepošću, zbog čega sad ona ne može izazvati posljedice. Iz toga slijedi da je nužno ne samo stvoriti mnoge snažne konstruktivne uzroke nego i izbjegavati suprotne sile zbog kojih bi ti blagotvorni uzroci degenerirali. Dobra djela nužna za akumuliranje tih uzroka, ili potencija, izviru iz ukroćenog uma, dok zla djela izviru iz neukroćenog. Mi smo obični ljudi još od pamtivijeka naviknuti na neukroćeni um. S obzirom na tu predispoziciju, možemo slobodno zaključiti da su djela što ih činimo neukroćenim umom za nas moćnija, dok su djela učinjena ukroćenim slabija. Važno je shvatiti da to sjajno sredstvo za održavanje života koje danas posjedujemo, a riječ je o ljudskom tijelu, predstavlja zdravu posljedicu mnogih moćnih dobrih djela ukroćenog uma u prošlosti. Ljudsko je tijelo vrlo teško steći, i baš se zato što je ono takva izvanredna rijetkost, moramo stalno truditi da ga što bolje iskoristimo i nastojati da nam ne ode u tutanj. Da ono nije takva rijetkost, da ga nije tako teško steći, onda se ne bismo morali truditi, međutim nije tako.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.