Zaključni savjettk. 1.  Shvatimo kolika je vrijednost ljudskog tijela kojim smo obdareni, jer je ono plod mnogih prošlih dobrih uzroka. Uočimo činjenicu da je nauk dostupan i spreman za primjenu. 2.  Budući da ovaj dragocjeni ljudski život možemo iskoristiti na snažno koristan ili razoran način, a on je sam vrlo loman, smjesta ga pametno iskoristimo. 3.  Tjelesna je sreća samo izraz povremene ravnoteže elemenata u tijelu, a ne i duboke harmonije. Shvatimo što zapravo znači njegova privremenost. 4.  Ukroćeni um izaziva u nama spokojstvo, opuštenost i sreću, no ako nam um nije spokojan i ukroćen, bez obzira kakve bile vanjske okolnosti, opsjedat će nas strahovi i brige. Shvatimo da je izvor naše sreće i blagostanja spokojni i ukroćeni um. A on je osim toga blagodat i za ljude oko nas. 69   Treća kitica O neka bismo shvatili da nema vremena za gubljenje, Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj čas. Sto se skupilo, razdvojit će se, što se nabralo, potrošit će se bez ostatka. Na  kraju  uspona  dolazi pad,   konac je rođenja smrt. Svi mi još od pamtivijeka živimo pod utjecajem iluzije o trajnosti, te stoga stalno mislimo kako nam je preostalo još mnogo vremena. To nas dovodi u veliku opasnost da svoj život raspemo stalnim odgađanjima. Da bismo suzbili tu sklonost, nužno je meditirati o netrajnosti, o činjenici da smrt može doći svakoga trenutka. Čak i ako nije izvjesno da ćemo noćas umrijeti, kad kultiviramo svijest o smrti, moramo prihvatiti činjenicu da nam se to ipak može dogoditi. Zauzmemo li takav stav, ako se pojavi nešto što bismo mogli učiniti u korist ovog i sljedećeg života, tome ćemo dati prednost pred nečim što će nam samo na površan način pomoći u ovom. Osim toga, ako ne znamo kad dolazi smrt, suspregnut ćemo se od nečega što bi moglo naškoditi ovom i budućim životima. I što više u sebi razvijamo taj osjećaj opreza, sve ćemo se jače truditi da nekontroliranim djelovanjem ne akumuliramo nepovoljne predispozicije. Time postajemo motivirani za razvijanje, u skladu sa svojim sposobnostima, stava koji djeluje kao protuotrov za različite oblike neukroćenog uma. I tada, živjeli još samo dan, tjedan, mjesec ili godinu dana, to ćemo vrijeme provesti smisleno; 70   naše će i misli i djela polaziti od onoga što je dugoročno blagotvorno, i što duže budemo živjeli, naša će i djela i misli bivati sve blagotvornija. Nasuprot tome, potpadnemo li pod utjecaj iluzije o trajnosti i počnemo li trošiti vrijeme na stvari koje ne zadiru dublje od površine ovoga života, pretrpjet ćemo veliki gubitak. To je razlog zbog kojeg nam pančen-lama u ovoj kitici ukazuje na to koliko je dragocjen svaki trenutak. Ako je riječ o meni, reći ću da u ovom trenutku imam šezdeset sedam godina. To znači sam stariji od sve trinaestorice dalaj-lama što su živjeli prije mene, s iznimkom samo prvog, Genduna Drupa, koji je doživio preko osamdeset godina. Peti je dalaj-lama doživio šezdeset šest godina, pa sam stariji i od njega – ja sam zapravo starac! Pa ipak, zahvaljujući najnovijim dostignućima medicine i poboljšanju uvjeta života, mogao bih se pomalo nadati da ću doživjeti osamdesetu pa i devedesetu, ali je nedvojbeno da ću u jednom trenutku ipak morati umrijeti. Mi Tibetan-ci čak smatramo da život možemo produžiti ritualima, ali ja baš nisam uvjeren da oni koji ih izvode žive imalo duže. Da bi se izveo ritual za produženje života, nužno je imati stabilnu vizualizaciju u okvirima sabrane meditacije. Osim toga je nužno shvatiti i prazninu opstojanja u sebi, zato što se sama mudrost predstavlja našim zamislima kao samo savršenstvo. Osim toga je nužno, radi postizanja prosvjet-ljenja, osjećati sućut i imati altruističke namjere. Zbog tih su zahtjeva meditacije za dug život teške. Budući da nas ljude uništava baš naš životni stav koji polazi od trajnosti i samoobožavanja – usađen nam u srce, kao da je ono centar života – najplodonosnije su me- 71   ditacije one koje se bave netrajnošću, prazninom opstoja-nja u sebi i stavom sućuti. Bez toga nam rituali za dug život i njima slični neće nimalo pomoći. I zato je Buddha i isticao kako su dva krila ptice što leti k prosvjetljenju sućut i mudrost. To su dva načina suprotstavljanja uvjerenju o trajnosti i samoobožavanju, a baš su ona još od pamtivijeka potkopavala naš put prema sreći.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.