Kad sagledamo njegovu veliku važnost, besmisleno trošenje vremena izaziva tugu. Kad kontempliramo smrt, pripremamo se za odlazak u sljedeći život. Kad kontempliramo djela i njihove posljedice, od sebe odbijamo izvore nesavjesnosti. Kad tako ta četiri korijena očvrsnu, ostale kreposne navike lako izrastu. Razmišljanja o smrti ne samo što nas pripremaju za umiranje i potiču na djela koja koriste budućim životima nego ona i dramatično utječu na našu mentalnu perspektivu. Primjerice, ako nismo navikli na vježbanje svjes- 75   nosti o izvjesnosti smrti, tada je očito da će, čak i kad os-tarimo i približimo se odlasku, naša rodbina i prijatelji smatrati da s nama ne smiju razgovarati realistično, te će čak i osjećati potrebu da nas hvale kako dobro izgledamo. A pritom i jedni i drugi dobro znamo da je to laž. Pa to je smiješno! Ponekad čak i bolesnici koji pate od smrtonosnih bolesti, primjerice raka, izbjegavaju riječi »umrijeti« i »smrt«. Otkrio sam da je s njima skoro nemoguće razgovarati o dolazećoj smrti; oni o njoj ne žele ni čuti. Ali ako se čovjek danas ne može suočiti čak ni s riječju »smrt«, a nekmoli njezinom realnošću, vrlo je vjerojatno da će mu ona, kad i stvarno dođe, donijeti velike neugodnosti i strah. Ali s druge strane, kad naiđem na uvježbanog bud-dhista kojemu se očito primiče smrt, ja mu se ne skanjujem reći: »Bez obzira na to hoćeš li se oporaviti ili umrijeti, moraš se pripremiti za oboje.« Tad možemo zajedno razmišljati o imanentnosti smrti. I pritom ne treba ništa skrivati, jer je takav čovjek spreman bez straha se suočiti sa smrću. Buddhist koji već izrana počinje razmišljati o ne-trajnosti, u smrtnom je času i hrabriji i sretniji. Razmišljanja o neizvjesnosti smrtnoga časa razvija smireni, disciplinirani i kreposni um, zato što se on za ovog kratkog života ne bavi samo površnostima. ZAKLJUČNI SAVJETI 1. Kultiviramo li u sebi svijest o neizvjesnosti smrtnoga časa, bolje ćemo iskoristiti svoje vrijeme. 76   2.  Da bismo izbjegli odgađanje duhovnih vježbi, moramo paziti da ne potpadnemo pod utjecaj iluzije o trajnosti. 3. Shvatimo daje, bez obzira koliko neka situacija bila kra- sna, već u samoj njezinoj naravi da mora završiti. 4. Nemojmo misliti da će kasnije biti vremena. 5.  Budimo iskreni u suočavanju s vlastitom smrću. Vješto potičimo i druge da budu takvi. Kad se približi čas smrti, nemojmo se obmanjivati komplimentima. Iskrenost će potaknuti hrabrost i radost. 77 Uklanjanje prepreka pred povoljnom smrću Iako se čvrsto držiš, ipak ne možeš ostati. Kakva korist Od prepasti i straha Pred onim što se ne može promijeniti? Buddha Četvrta kitica O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga Jer ovo je grad pogrešnih predodžbi o promatraču i promatranom. Iluzorno je tijelo sazdano od četiri nečista elementa A svijesti samo što se nisu razdvojile. 78   Počnimo se što prije u životu upoznavati s kreposnim stanjima uma. Kad steknemo tu sposobnost, moći ćemo čak i u smrtnom času usmjeriti um prema vrlini. Pa ipak, dok umiremo, može nas smlaviti i onesposobiti bol zbog neke strašne bolesti, može nas snaći nenadana smrt u nesreći ili nas može netko ubiti, a možda svoj život ne uspijemo dovršiti zbog iscrpljenja zasluga – zato što smo utrošili sve zalihe dobre karme koja nas je održavala na životu. Pri takvim nam okolnostima počesto neće pomoći ni prethodno dugo prakticiranje kreposnih stanja uma (iako to nije neizbježno). Sama patnja može izazvati toliki strah da kre-posno kontempliranje postane nemoguće, osim u slučaju onih koji su vježbali do najvišeg stupnja te posjeduju silnu moć koncentriranog meditiranja. Zato je važno da već sada poželimo oslobođenje od takvog smlavljujućeg bola i straha, te da umremo opušteni; to omogućuje jačanje kreposnoga stava koji kultiviramo, i tako ćemo moći umrijeti bolje shvaćajući što se zbiva. Budući da pri smrti nastupa razdvajanje tijela i uma, važno je shvatiti narav svoga »ja« postavljenog prema skupu fizičkih i mentalnih agregata, baš kao i narav samih tih agregata. Tijelo koje posjedujemo nečisti je entitet, stvoren iz četiri elementa – zemlje, vode, zraka i vjetra – podložno boli čak i zbog ništavnih uzroka, i svojevrsna iluzija kako zbog toga što je ovog časa tu, a već ga sljedećeg nema, tako i zbog toga što nam se čini da ono opstoji u sebi, iako je u stvarnosti prazno od svakog opstojanja u sebi. Time što nam se okupano čini čisto, a osim toga sretno, trajno i pod našom vlašću, to tijelo, izrazimo se tako, živi u gradu zabluda o naravi svijesti i njezinih objekata.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.