5. Shvatimo da uzimanjem pilule ili injekcije za takozvanu spokojnu smrt sebi možda oduzimamo kritičnu priliku za izražavanje kreposti. 83 Osiguravanje povoljnih preduvjeta za smrtni trenutak Jedni umru u majčinoj utrobi, Drugi pri rođenju, Poneki dok još pužu, Neki kad prohodaju. Neki su stari, Neki su odrasli, Odlaze jedan za drugim Kao voće kad pada po zemlji. Buddha Šesta kitica 84   O neka bismo se sjetili uputa za vježbanje duše U času kad liječnici od nas dižu ruke i ne pomažu obredi,   Kad prijatelji se već odriču nade u naš život, Te nam ne preostaje da radimo išta drugo. Prošlo se poglavlje bavilo poglavito dvjema preprekama primjerenom meditiranju pri umiranju – smlavljujućom patnjom i krivo shvaćenim prividima iz kojih niču požuda, mržnja i zbrka. Dok težimo da ih izbjegnemo, moramo istodobno stvarati i kreposne stavove prisjećanjem na vlastito vježbanje. Kad nestane svake nade u ovaj život, kad liječnici od nas dignu ruke, kad vjerski obredi nisu više ni od kakve koristi, pa kad su se čak i naši prijatelji i rođaci u dubini duše odrekli nade, onda moramo učiniti ono što nam pomaže. Sve dok smo pri punoj svijesti, moramo činiti sve što možemo da nam um ostane na putu vrline. Da bi to bilo moguće, moramo se prisjetiti uputa o tome kako se stvaraju kreposni stavovi. Kao što ću obrazložiti uz kasnije kitice, te upute treba primijeniti (1) prije no što se pojavi jasno svjetlo smrti; (2) kad nam se ukaže jasno svjetlo smrti; (3) kad se jasno svjetlo smrti ugasi pa počne prelazno stanje; i (4) za trajanja prelaznoga stanja tako da možemo ostvariti posebne jogističke podvige. U tom trenutku se moramo jasno prisjetiti svih uputa što smo ih u skladu sa svojom inteligencijom i sposobnostima primili. U takvim trenucima izvodimo svoje vježbe na nivou koji smo već uspjeli doseći. Naše vježbanje može uroditi silnim plodom i to djelovanjem sljedećih pet sila, a to su: 1. Sila upoznatosti. Cesto kultivirajte svoje uobičajene vježbe i na njih se naviknite – pa bilo da je riječ o kultiviranju namjere oslobađanja od cikličkog postojanja, 85   bilo kultiviranju ljubavi i sućuti, nakane postizanja pro-svjetljenja za dobrobit drugih ljudi, ili kultiviranju stupnjeva Najviše joge tantre. 2. Sila usmjerivanja budućnosti. Mislite ovako: »Nastavljat ću svoje vježbanje u ovom životu, u prelaznom stanju i budućim životima sve dok ne dostignem buddhinstvo (prosvj etlj enj e).« 3.  Sila zdravog sjemena. Skupimo silu vrlih djela (dobru karmu) i njome pokrećimo svoje vježbe. 4.  Sila iskorjenjivanja. Zaključimo da sve pojave poput rođenja, smrti i prelaznih stanja postoje samo ovisno -one se ne odlikuju opstojanjem u sebi, pa ni u najmanjoj mjeri. Ugradimo taj zaključak u vjerovanje da je samoobožavanje neprijatelj, i to ovakvim razmišljanjem: »To što trpim patnju u cikličkom postojanju posljedica je  samoobožavanja; korijen samoobožavanja polazi od zamišljanja da bića i stvari opstoje u sebi, a što nije istina.« 5. Sila želje. Neprestance ponavljajmo ovu želju: »Neka bih poslije smrti stekao tijelo koje služi kao potpora za vježbanje nauka u sljedećem životu. Neka bi se o meni brinuo savršeni duhovni vodič, i neka ne napustim vježbu.« Tih je pet sila osobito korisno za podsjećanje da trebamo vježbati, čak i kad nam je to najteže. Kad postane jasno da se nekome bliži smrt, prijatelji se ne bi smjeli skupiti oko njega da pokušaju uspostaviti vezu, pri čemu samrtnika hvataju za ruku, zaplakano ga grle ili kukaju nad njegovim stanjem. To ne pomaže baš 86   nimalo, već takvo ponašanje, naprotiv, služi samo stvaranju stanja žudnje u samrtnikovu umu, čime se potire svaka šansa za stvaranje kreposnog. Prijatelji bi mu morali pomagati stvaranjem pravih preduvjeta za poticanje vrline, i. to tako da samrtnika podsjećaju na vjersku pouku i vježbanje, te mu to blago govore u uho sve dok ne prestane plućno disanje. Ako, primjerice, samrtnik vjeruje u boga Tvorca, onda ga razmišljanje o njemu može utješiti, umiriti, smanjiti u njemu vezanost za ovaj svijet, strah i žaljenje. Ako pak vjeruje u ponovno rođenje, onda će razmišljanje o smislenom sljedećem životu u službu drugih ljudi uroditi sličnim plodom. Buddhisti bi trebali misliti na Buddhu i dobra djela u ovom životu posvetili plodonosnom novom životu. I nevjernik može, na sličan način, razmišljati o tome kako je smrt sastavni dio života, te da ako se ona zbiva baš sada, od tjeskobe nikakva korist. Glavni je smisao svega toga postizanje umnoga mira kako se duševnim nemirom ne bi remetio proces umiranja.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.