ZAKLJUČNI SAVJETI 1. Korisno je shvatiti da će u jednom trenutku nestati svaka nada u nastavak ovoga života. Od tog nas časa više ni liječnici, ni svećenici, ni prijatelji, ni rođaci neće moći održati u ovom životu; od tada pa nadalje pomoći ćemo si moći samo sami. 2.  Dok umiremo, moramo se prisjetiti duhovnih uputa u skladu s našom razinom vježbanja, pa ih provesti u djelo. •       ¦'¦   . :¦-   :.'v  -‘¦                                                            87   3.  Moramo se zbližiti s vlastitom vježbom. Moramo biti odlučni to duhovno usmjerenje održavati u svim prilikama, pa ma kako da bile teške. Moramo činiti mnoga kreposna djela kako bi njihova akumulirana sila mogla utjecati na sve aspekte našega života i smrti. Moramo shvatiti da patnja niče iz samoobožavanja, te stoga moramo početi obožavati druge ljude. I moramo često poželjeti da svoje duhovne vježbe nastavimo i kroz buduće živote. 4. Kad netko umire, čuvajmo se da ga ne uznemirimo i to kako jačim vezivanjem za sebe,  tako i poticanjem srdžbe i mržnje. Ne naričimo zbog njegova odlaska, nemojmo ga hvatati niti pred njim plakati. Pomozimo mu da smisleno ode, a to ćemo učiniti podsjećanjem na dublje meditacije. 5. Ako je to ikako moguće, zamolimo druge da isto učine za nas. Pobrinimo se da se kraj nas nađe netko tko će nam s vremena na vrijeme tiho govoriti u uho i podsjećati na specifični duševni stav koji bismo trebali izraziti. Sedma kitica 0 neka bismo se uzdali u radost i veselje Kad za sobom ostavljamo hranu i zgrnuta blaga i svu bijedu života 1 zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih i željenih, Te sami odlazimo u pogibeljno stanje. U uobičajenim prilikama, ako nam netko kaže da nam je smrt pred vratima, to će izazvati žalost, i to ne sa- 88   mo u nama nego i u prijateljima i članovima obitelji. I u toj će se tuzi onda odigrati i sam proces umiranja – to jest postupno povlačenje svijesti. Ako smo međutim, kao što smo maločas objasnili, razmišljali o crpljenju esencije te životne situacije i nužnosti duhovnog vježbanja, te ako smo još jednom razmislili o netrajnosti, onda nećemo, i to zato što ćemo se umirući prisjećati tih uputa, potpasti pod utjecaj nepovoljnih stanja, primjerice tuge i ojađenosti. Onda nam svi prividi, povezani sa smrću, neće odvraćati pažnju, nego će nas podsjećati na ranije vježbe i nukati prema meditaciji. Držimo li to na umu, moći ćemo umrijeti s radošću i samopouzdanjem, nalik djetetu što se veselo vraća roditeljskom domu. Među onima koji odlaze u prelazno stanje između dva života, najbolji će moći odlučiti kao što će se sljedeći put roditi, pa takvi ljudi mogu umrijeti samouvjereno i sasvim bezbrižno. Osrednji se učenik neće uplašiti, a najniži će bar umrijeti bez žaljenja. Budući da smo se pripremili za smisleno ponovno rođenje – poslije kojeg ćemo moći nastaviti svoje duhovno napredovanje – kad stigne smrt neće biti ni žaljenja, ni potištenosti, ni straha. Onda naša svijest može otići s velikim samopouzdanjem. Mnogi meni poznati redovnici i učenjaci umrli su baš tako. Kad su shvatili da dolazi smrt, pozvali su bliske poznanike da se pozdrave. A u smrtni dan su na sebe stavili šafranski žute redovničke halje, pa posve bezbrižno umrli sred meditacije. Neki je redovnik tu u Dharmsali svog pomoćnika zamolio da mu donese halju, pa je obukao i preminuo. Neki su tu u Indiji uspjeli ostati u umu jasnog svjetla mnogo dana – jedan sedamnaest, drugi po devet ili deset. A to se vidjelo po tome što im je tijelo, kad je 89   prestalo disanje, ostalo u savršeno svježem stanju, bez i najmanjeg zadaha, za sve to vrijeme u ovoj vrućoj zemlji. Takvi su ljudi sposobni ostati bez fluktuacija u umu jasnoga svjetla smrti, te umrijeti s velikim samopouzdanjem i radošću. Moj stariji tutor Ling Rinpochav ispričao mi je priču o nekom lami, priču istodobno i tužnu i smiješnu. Kad mu se približila smrt, taj je lama obukao svoju šafran-ski žutu halju i rekao drugovima da će sad umrijeti. I onda je prekrižio noge u meditativnoj pozi i tako umro. Jedan njegov učenik, koji je tek nedavno stigao iz zabiti, pa nije znao daje moguće umrijeti i u sjedećem meditativnom položaju, ušao je u njegovu sobu i ugledao mu posjelo tijelo. Pomislio je kako je u učiteljevo tijelo ušao zloduh, pa ga je zato srušio udarcem!

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.