2.  faza. Sposobnost elementa vode degenerira i rasplinjuje se u element vatru – toplinu koja održava tije- 94 lo na životu – čime se pojačava sposobnost elementa vatre kao temelja svijesti. Više ne osjećamo ni ugodu ni bol, nemamo čak ni neutralna čuvstva povezana s osjetilima i mentalnom sviješću. Usta, jezik i grlo suše nam se zbog gubitka sline, a na zubima se stvara talog. Drugi fluidi, poput urina, krvi, regenerativnog fluida i znoja, redom se suše. Ne čujemo više ni zvukove, a prestaje i uobičajeni zuj u ušima. To što vidimo u umu nalik je oblačićima dima, ili rijetkom dimu kojim je zadimljena soba, odnosno dimu što se diže iz dimnjaka. 3.  faza. Sposobnost elementa vatre degenerira i rasplinjuje se u element vjetar – u struje zraka, ili energije, koje upravljaju raznim tjelesnim funkcijama, primjerice udisanjem,  izdisanjem,  štucanjem,  pljuvanjem,  govorenjem, gutanjem, pregibanjem zglobova,  pružanjem i skupljanjem udova, otvaranjem i zatvaranjem usta i vjeđa, probavom, mokrenjem,  defekacijom,  menstruacijom  i ejakulacijom. Temperatura se tijela smanjuje, pa gubimo sposobnost probavljanja hrane. Ako smo život provodili uglavnom bez vrline, tjelesna se toplina isprva spušta s tjemena pa se skuplja u srcu, i gornji se dio tijela prvi ohladi; ako smo, međutim, živjeli uglavnom kreposno, toplina se diže od tabana i skuplja u srcu, pa se najprije ohladi donji dio tijela. Gubimo sposobnost njuha. Ne možemo više obraćati pažnju na postupke i želje prijatelja i rođaka oko nas, pa se čak ni sjetiti kako se zovu. Disanje nam je otežano, izdisaji postaju sve duži i duži a udisaji sve kraći i kraći; iz grla nam izlazi čegrtav ili dahtav zvuk. U umu vidimo nešto nalik na krijesnice, možda i u dimu, ili nešto nalik na iskre u pepelu na dnu željezne plitice. 4. faza. Sposobnosti grubljeg elementa vjetra dezintegriraju se i rasplinjuju u svijest. Jezik oteža i skraćuje 95   se, a korijen mu poplavi. Nemoguće je osjetiti tjelesni dodir, baš kao što postaje nemoguće i svako tjelesno djelovanje. Disanje se kroz nosnice prekida, no postoje i suptilnije razine daha, ili vjetra, te stoga prestanak disanja kroz nos ne upućuje na kraj procesa umiranja. Pritom u umu vidimo nešto nalik na plamen svjetiljke na maslac ili svijeće (ili nešto nalik na treperavo svjetlo iznad svjetiljke na maslac ili svijeće). U prvi čas to svjetlo treperi kao da su se maslac ili vosak već skoro potrošili. A onda, kad vjetrovi, to jest zračne struje što nose mentalne ideje počnu posus-tajati, plamen se ustaljuje. Općenito govoreći, ljudsko je tijelo sazdano od četiri elementa; pa ipak, zbog varijacija u obliku kanala i vjetrova ili dahova unutar tog okvira, razni ljudi u procesu rasplinjavanja doživljavaju različite unutrašnje prikaze. Baš se zbog toga i pojavljuju malene varijacije u objašnjavanju tog procesa u specifičnim tantrama što ih je izgovorio Buddha, primjerice u Guhyasamaji (čiji je osnovni sustav objašnjen u ovoj knjizi), Chakrasamvari i Kalachakri, baš kao i u izvjesnim tantrama Starog vjerskog reda tibet-skog buddhizma, takozvane Nvingme. Manje varijacije uglavnom potječu iz razlika u tjelesnim kanalima, te vjetrovima i kapljama esencijalnog fluida što protječe kroz te kanale. Budući da se ti unutrašnji faktori mijenjaju od pojedinca do pojedinca, također se pomalo razlikuju i jogis-tičke vježbe. Čak i kad su vanjski faktori isti, unutrašnji se znakovi umiranja pojavljuju u umu na različite načine i to zato što joga pojedinim točkama tijela pridaje posebnu važnost. Kroz sve nam je te stupnjeve potreban neometani kreposni stav, a takva je želja izražena u toj kitici 96   pančen-lamine pjesme. Mi obična osjetilna bića pod utjecajem rođenja i smrti očito posjedujemo predispozicije uspostavljene kroz život utrošen na dobra ili loša djela, no čiji se plodovi još nisu izrazili. Svaki trenutak što ga utrošimo na djela motivirana neznanjem doprinosi nastavljanju življenja u obliku cikličkog postojanja. Vrlo snažna djela mogu u cikličko postojanje natjerati ne samo jedan život nego i mnogo njih. Kad se primakne smrtni čas, pothranjuje se jedna od tih mnogobrojnih zdravih i nezdravih karmičkih predispozicija, te baš ona služi kao temelj čitavom sljedećem životnom vijeku. Mnoge druge karme uspostavljaju životne kvalitete poput zdravlja, talenta i inteligencije. Sukladno tome, kad se primakne smrtni čas, vrlo su važne naše misli i naše mentalno stanje. Čak i ako smo u najvećem dijelu života prakticirali kreposne stavove, snažno nekreposno stremljenje kad nam se primakne smrtni čas može poticati nekreposne predispozicije što ih svi mi imamo, te je to stoga vrlo opasno razdoblje. Iritacija i ljutnja mogu se razviti čak i od kakvog neugodnog šuma nastalog, primjerice, pregrubim spuštanjem nekog predmeta. I obratno, čovjek koji obično i nije navikao na preveliku vrlinu, kad mu se primakne smrt zna razviti vrlo kreposan um, te time aktivirati kar-mičke predispozicije za vrlinu, što onda vodi povoljnom ponovnom rođenju. Zbog toga se u smrtnom času moramo jako truditi da stvaramo, i to što je bolje moguće, različite vrste kreposnih stavova koje smo sposobni izraziti. Veoma je važno da ljudi prisutni pri umiranju znaju da je samrtnikov um u delikatnom stanju; stoga moraju jako paziti da ga ničim ne uznemire – glasnim govorom, plačem i grubim micanjem stvari – nego se naprosto truditi da stvore miran ambijent.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.