Zbog razlike u naravi uma i materije različiti moraju biti i njihovi supstancijalni uzroci, ali to ne znači da um i materija međusobno ne reagiraju, jer se to zbiva na mnogo načina. Materija može biti međuzavisni preduvjet uma, kao u slučaju kad suptilna materija u očnoj jabučici djeluje kao međuzavisni preduvjet vizualne svijesti, ili kao kad boja ili oblik djeluju kao međuzavisni preduvjet vizualne svjesti, ili kao kad naše tijelo djeluje kao nosilac ili podloga same svijesti. Slično tome i svijest oblikuje materiju i to zato što naš okoliš strukturiraju naša djela, ili karme, motivirana sviješću. Skupljeni utjecaj karmi mnogih bića oblikuje i 101   sam svjetski sustav koji obitavamo. Osim toga, a prema Najvišoj jogi tantri, svijest nosi vjetar koji postoji fizički, ali taj vjetar ili dah, u svojem najsuptilnijem obliku, nije sazdan od čestica. Zbog te tijesne povezanosti uma i vjetra, tako tijesne da se oni pretvaraju u jedan neodvojivi entitet, prosvjetljeno biće može manifestirati tijelo kojemu je sup-stancijalni uzrok suptilni vjetar, tijelo onkraj tjelesnih čestica, poput Buddhina Tijela potpunog blaženstva u Čistoj zemlji. Primijenimo li to učenje o supstancijalnim uzrocima i međuzavisnim preduvjetima na začeće, vidjet ćemo da supstancije oca i majke – jajašce i sjeme – djeluju kao supstancijalni uzroci djetetova tijela, te kao međuzavisni preduvjeti uma. Posljednji trenutak djetetove svijesti o ranijem životu djeluje kao supstancijalni uzrok svijesti u trenutku začeća, a osim toga i kao međuzavisni preduvjet tijela. Baš kao što se smatra da je grubi nivo postojanja tijela – pa čak i embrio – fizički oslonac svijesti, tako je i vjetar, na kojemu jaši svijest, baš poput jahača na konju, fizički entitet koji podupire svijest. Iako se svijest može odvojiti od fizičkog tijela, ona se ipak ne može nikad odvojiti od najsuptilnijih razina tog strujanja zraka. Ja ne vjerujem da bi se vrlo suptilni vjetar, ili energija, mogao svrstati među četiri elementa – zemlju, vodu, vatru i vjetar – i to zato što on postoji onkraj fizičkih čestica. Vrlo suptilni vjetar jedan je aspekt gibanja vrlo suptilnog uma; on je isti entitet kao i odgovarajući mu um. Taj bi vrlo suptilni vjetar i um, međutim, bilo vrlo teško analizirati znanstvenim instrumentima; no možda bi ipak bilo moguće znanstveno detektirati postojanje vrlo suptilnog vjetra i uma u slučaju kliničke smrti i to prije izlaska 102   svijesti iz tijela, dok se ono još nije raspalo. Nekoliko je znanstvenika u našu bolnicu donijelo svoje strojeve, no dok su bili tu, baš nitko nije umro, a kad je umro duhovno iskusan čovjek, nije bilo strojeva! Kad vjetar, ili energija koja nosi razne razine svijesti, jako oslabi ili se potpunije raspline u svijest, počinju se iskazivati sve suptilnije razine svijesti. Na početku četvrte faze, kad se vjetrovi koji služe kao jahaći konji mnogih stavova počinju rasplinjavati, u umu se pojavljuje slika nalik na plamen svjetiljke na maslac ili svijeće koja u prvi čas treperi, no onda se smiri. U tom trenutku prestaje vanjsko disanje. Ljudi to obično smatraju smrtnim časom, iako smrt zapravo nastupa kasnije. U toj se fazi rasplinju-ju grublji nivoi pojavnosti subjekta i objekta, a koje vidimo kao daleke i izrezane u daleke entitete. Oko više ne vidi vidljive oblike, uho ne čuje zvukove, nos ne osjeća miris, jezik ne doživljava okus, a tijelo ne osjeća opipljive predmete. Sad izniče gola luminozna i spoznajna narav uma. Ako smo sposobni biti svjesni smrti, pa prepoznavati znakove pojedinih faza rasplinuća, kao i održavati introspekciju u tolikoj mjeri da možemo težiti svakoj razini poznate nam vrline,, onda će naša uvježbanost biti vrlo jaka. Ona će i u najgorem slučaju povoljno utjecati na naš sljedeći život. 103   Zaključni savjeti 1. Iako um i materija imaju različite supstancijalne uzroke, oni djeluju jedno na drugo na mnogo načina. 2.  Poslije tri unutrašnja znaka – fatamorgane, dima i krijesnica – dolazi i četvrti, nalik plamenu svjetiljke na maslac ili svijeće, koji je u prvi čas treperav, no onda se ustali. 3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te više nema svjesnih reakcija na vanjske poticaje, čovjek još nije umro. Dobro je ne uznemiravati tijelo sve dok smrt ne dođe do kraja. 4. Uspijemo li održati punu svijest i introspekciju koje nam omogućuju prepoznavanje trenutne faze unutrašnjeg procesa, to može izazvati snažno shvaćanje i potpomoći povoljno ponovno rođenje.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.