Već samo pobijanje istinskog postojanja »Ja« koje opažamo promatranjem tijela i uma, Uzmi već samo njegovo nepostojanje kao predmet svog zanimanja, 120   Uzmi ga kao čistu pojavu, ali ne dopusti da njezina sila oslabi. On nam zapravo veli da ćemo, budemo li tako meditirali, potkopati ideju opstojanja u sebi. To mije mnogo pomoglo. U fazama umiranja mi težimo tome da shvatimo tu krajnju narav pojava, tu prazninu opstojanja u sebi, kao objekt suptilnijih i moćnijih umova, te se koncentriramo isključivo na nju. Kroz tu ćemo jogu spoznati svoju krajnju narav. Od dvije naravi, uvriježene i krajnje, mislit ćemo na krajnju – na odsutnost opstojanja u sebi. ZAKLJUČNI SAVJETI 1.  Razmislimo kako različiti stavovi i ideje imaju različitu snagu u smislu gibanja vjetrova prema njihovim objektima. 2. Shvatimo da poslije četiri unutrašnja znaka, to jest fatamorgane, dima, krijesnica i plamena (svjetiljke na maslac ili svijeće, u prvi čas treperavog, no koji se poslije ustali), sviću tri suptilna uma: um bijelog priviđenja, um narančasto-crvenog jačanja priviđenja, um svitanja crnog skoro-dosegnuća. 3. Ne zaboravimo da moramo težiti tome da pomoću ta tri suptilnija uma shvatimo istinu o praznini. 4.  Praznina ne znači nepostojanje, nego ona predstavlja odsustvo opstojanja u sebi pojava, i to kako živih bića tako i stvari. 121   5. Naučimo analizirati pojave. Usredotočimo se na pitanje jesu li one ijedan od svojih individualnih dijelova, ili zbir svojih dijelova, ili nešto posve drugo. To će nam ukazati na to da pojave ne postoje na konkretan način, a kako nam se privida. 6. Svi uzroci i posljedice, agensi i djela, dobro i zlo, postoje samo uvriježeno; oni su ovisno nastali. 7.  Njihova je krajnja istina odsutnost neovisnosti ili praznina opstojanja u sebi. To je ono što mudrost shvaća, pa time podriva neznanje što stoji iza požude i mržnje, kao i patnje koju one stvaraju. 8. Pomoću te joge upoznajmo krajnju narav sebe, baš kao i svih drugih pojava. 122 8 Jasno svjetlo smrti Shvati da je ovo tijelo netrajno poput zemljane posude. Spoznaj da pojave nemaju opstojanjc u sebi, one su kao zrcala. Kad uništiš otrovno oružje prianjanja — privlačno poput cvijeća — Otići ćeš onamo odakle smrt se više i ne vidi. Buddha Dvanaesta kitica 0 neka bi se jasno svjetlo-majka i dijete susreli Kad se stanje blisko prosvjetljenju raspline u potpunu prazninu 1 sva umnožavanja predodžbi prestanu i doži- vljaj Nalik na jesenje nebo nezagađeno ničim svane. 123   Prema Najvišoj jogi tantri ne postoji um suptilniji od uma jasnog svjetla; on je temelj svih prikaza u cikličkom postojanju i nirvani. Taj um bistrog svjetla postoji neprekidno u cikličkom postojanju, a koje nema početka. Budući da on nije privremen, zovemo ga fundamentalnim umom, dok su umovi crnog skoro-dosegnuća, narančasto-crvenog jačanja priviđenja, bijelog priviđenja i tako dalje, novostvoreni, zbog čega im je suđeno da i uminu zbog djelovanja vanjskih uvjeta, pa ih zato zovemo privremenima i nadošli-ma. Taj potpuno prazni, fundamentalni naravni um jasnoga svjetla najdublji je um u nama. Sve druge umove možemo smatrati grubim, iako među njima nalazimo mnoge razine grubosti i suptilnosti. U odnosu na um jasnoga svjetla, grubi su čak i umovi crnog skoro-dosegnuća, narančasto-crvenog jačanja priviđenja i bijelog priviđenja. U usporedbi s fundamentalnim naravnim umom jasnoga svjetla, oni su privremeni, kao što su to i obične svjesnosti. Gledano iz te perspektive, grad pogrešnih pre-dožbi o promatraču i promatranom, o subjektu i objektu (a koji je već spomenut u četvrtoj kitici), možda zapravo govori o pojavama koje izviru iz djelovanja (karme), a koja djelovanja opet izviru iz grube konceptualnosti grubljih nivoa svijesti. Ako smo sposobni stalno prebivati u tom naravnom umu jasnog svjetla, i to bez regresije kroz niže razine, onda zapravo i nemamo prilike za akumuliranje karme. Da bismo, međutim, ostali stalno u umu jasnoga svjetla, moramo najprije ukloniti prepreke sveznanju, a to znači ocrniti pogrešno pojavljivanje subjekta i objekta kao nečeg što ne opstoji u sebi. Ako smo sposobni ostati u umu jasnoga svjetla, konceptualna se svijest gasi. Sve do tada 124   smo pod utjecajem grubljih razina svijesti i svjetovne konceptualnosti, pri čemu akumuliramo karmu. U konačnoj fazi umiranja, kad se sve grube svijesti rasplinjuju u sveobuhvatnoj praznini, a koja je zapravo jasno svjetlo ili fundamentalni naravni um, bezbroj objekata ovoga svijeta, baš kao koncepti poput istovjetnosti i različitosti, već se smirilo u tom najsuptilnijem umu. Svi prividi okoliša i bića već su se povukli sami od sebe. Ako smo sposobni jasno svjetlo smrti preobraziti u potpuno kvalificiranu duhovnu svijest, um će prepoznati svoje lice, svoju narav: entitet fundamentalnog uma.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.