U slučaju će se neizvježbanog samrtnika u tom trenutku povući i grubi prividi. Do tog povlačenja uvriježenih privida, međutim, ne dolazi zbog percepcije realnosti stečene meditacijom. U te četiri završne faze umiranja, vjetrovi što svijestima služe kao jahaći konji postaju sve suptilniji. Kad se u posljednjoj fazi privremeni vjetrovi koji nose svijest redom rasplinu, tako da um (kako izvježbanog tako i neizvježbanog) postaje nekako neizdiferenci-ran, pa sviće neokaljana otvorenost. Ali kao učenici, mi želimo nadići tu običnu prazninu, tu puku odsutnost uvriježenih pojava. Kad osvane jasno svjetlo, potrudimo se neobičnu prazninu opstojanja u sebi shvatiti samim umom jasnoga svjetla. A to nećemo postići napinjanjem u samom razdoblju bistrog svjetla, nego je to ostvarivo samo pomoću sile upoznatosti stečene prije faze rasplinuća, kao i jakog koncentriranja na prazninu za svitanja tri uma od bijelog, crvenog i crnog privida. To potvrđuje koliko je važno stalno vježbati. Zaglavni je kamen mog duhovnog vježbanja razmišljanje o četiri osnovna učenja o netrajnosti, patnji, pra- :     ‘.                                  ‘   ‘        125   znini i nesebičnosti. Osim toga u okviru osam različitih dnevnih ritualnih vježbi, ja meditiram o fazama umiranja. Zamišljam rasplinuće elementa zemlje u vodu, elementa vode u vatru, i tako dalje. Iako ne mogu tvrditi da o tome posjedujem ikakvo duboko iskustvo, kad ritual pozove da zamislimo rasplinuće svih prikaza, kod mene dolazi do kratkog zastoja u disanju. Uvjeren sam da se, ukoliko učenik sebi predoči rasplinuće na dokoniji i temeljitiji način, u tom slučaju manifestiraju potpunije vizije. Budući da pri svim svojim dnevnim vježbanjima sebi predočujem božanske smrti, time se samo navikavam na taj proces, pa je stoga za pretpostaviti da će mi u trenutku stvarne smrti on biti vrlo poznat. Hoću li, međutim, u tome uspjeti ili neću, to ja, dakako, ne mogu znati. Neki od mojih prijatelja i suvjeraca, među kojima i učenici sustava zvanog Velika sveobuhvatnost iz reda Nvingma tibetskog buddhizma, izvijestili su o dubokom osjećaju rasplinuća, ali još uvijek u području sličnosti sa stvarnim. Neki Tibetanci, proglašeni klinički mrtvima, ostali su u tom stanju poduže vrijeme, ali neraspadnuti. Tako je baš lani tijelo nekog lame iz reda Sakya ostalo svježe, te se u dvadeset dana nije ni počelo raspadati. On je »umro« u Dharmsali ali je, dok god je ondje bio, ostao u stanju meditacije. Zatim su mu tijelo odnijeli u Rajpur u pokrajini Dehra Dun, gdje je i dalje ostalo svježe. Što je neobično. Ja osobno znam za petnaestak Tibetanaca čija se tijela isto tako nisu počela raspadati – neka po nekoliko dana, neka još duže, i tako sve do tri tjedna. Moj je pak stariji tutor Ling Rinpochav u tom stanju ostao punih trinaest dana. U svom najboljem obliku to se stanje, preobraze -no u duhovni doživljaj, zove susretom jasnog svjetla-majke 126   i jasnog svjetla-djeteta. Jasno svjetlo-majka pojavljuje se, naravno, kad umiremo djelovanjem karme. Jasno svjetlo-di-jete stvara se kultiviranjem duhovnog puta, do čega se dolazi vježbanjem joge u ranijim meditacijama. Susret jasnog svjetla-majke i jasnog svjetla-djeteta ustvari i nije susret dva entiteta, nego bi se prije moglo reći da se jasno svjetlo-majka, svjetlo smrti, koje sviće zahvaljujući karmi, pretvara u duhovnu svijest, u jasno svjetlo-dijete. To onda zovemo susretom jasnog svjetla-majke i jasnog svjetla-djeteta. Po jednom drugom tumačenju, jasno svjetlo-dijete isto je što i praznina, a susret ta dva jasna svjetla znači da ne dopuštamo jasnom svjetlu-majci da se pretvori u običnu svijest o smrti, nego da mu kao objekt određujemo prazninu opstojanja u sebi -jasno svjetlo-dijete. Objašnjenje da je jasno svjetlo-majka obična svijest o smrti pripada uobičajenijem tumačenju, iako je smisao u biti isti. Suptilne kapi kao temelj suptilnoga uma Kao što smo već bili objasnili, izražavanje je dubljih nivoa svijesti tijesno povezano s fizičkim procesima četiri elementa – zemlje, vode, vatre i vjetra – i to napose četvrtog, zato što vjetrovi tvore temelj svijesti. U procesu umiranja osim toga sudjeluje i kap suptilne materije u srcu, a u njoj je sadržana najsuptilnija svijest običnog stanja. U tantri Kalachakra, još jednoj od najviših tantri joge što ih je izgovorio Buddha, a čije se poznavanje proširilo po Indiji u desetom stoljeću, pojavljuje se intrigantno 127   prikazivanje osam kapi suptilne materije na strateškim mjestima u tijelu. To su mjesta u kojima se čistimo od oka-ljanosti i u kojima iskorištavamo svoje potencijale. Poput kapi u srcu u Tantri Guhyasamaja (koja je, kao što već rekosmo, glavni sustav kojim smo se bavili u ovoj knjizi), tih osam kapi predstavlja suptilnu materiju veličine go-rušičina zrna, a sazdane su od osnovnog crvenog i bijelog sastojka. One osim toga tvore bazu suptilne svijesti. Predispozicije što ih stvaramo svojim valjalim i nevaljalim djelima ulijevaju se u te suptilne svijesti. Djela što ih činimo tijelom, govorom i u mislima talože latentne tendencije u svijesti što prebiva u tim materijalnim kapima, gdje ona ostaju sve dok ih izvjesni uvjeti ne natjeraju da se izraze u obliku zadovoljstva, boli i u drugim događajima našeg cikličkog postojanja.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.