Budući da je najčešće živio sasvim povučeno, kao sasvim jednostavan redovnik bez pretenzija – za razliku od nekih lama – a bio je, kako je sad dokazao, i jako dobar učenik, uspio je postići da mu se to napokon dogodi. Tu vidimo vezu između uzroka i posljedice. Bilo je i nekih drugih kojima su se pripisivala čuda, ali iza tih priča nisu stajali uvjerljivi dokazi. U Najvišoj jogi tantri pojedine moći – koje u običnom životu pomoću vrlo suptilnih vjetrova i umora stvaraju nečiste ambijente i bića – pročišćavaju se uvježbavanjem duhovnoga puta, pa se one preobražavaju u čisti, altruistični um, govor i tijelo Buddhino. Naš je cilj izazvati manifestaciju fundamentalnog, naravnog uma jasnoga svjetla, te najsuptilnije razine svijesti, te na toj razini uma i ostati bez regresije na niže razine. To pročišćeno stanje nije, međutim, samo mentalno, ono zahvaća i tijelo, ali tijelo sazdano od vjetra, vjetra na kojemu jaše um jasnog svjetla. Krajnji je cilj tog manifestiranja pomaganje drugima da postignu istu slobodu od patnje i ograničenja. U središtu je tog procesa pročišćenja shvaćanje luminozne i misaone naravi uma – shvaćanje da loše emocije poput požude, mržnje, neprijateljstva, ljubomore i ra-tobornosti ne prebivaju u samoj biti uma, već su mu periferne. Kad um shvaća vlastitu narav i kad se to znanje udruži s jakom sabranošću, postaje nam moguće postupno 131   smanjiti te napokon i sasvim nadvladati loša emotivna stanja koja pokreću procese stalne patnje. Tako Tibetanci gledaju na prisan odnos između uma i materije, kao i na njihovo funkcioniranje u procesu altruistički usmjerenog pročišćenja. Zaključni savjeti 1.  Konačna faza u procesu umiranja nastupa kad svane fundamentalni naravni um jasnog svjetla. Taj um postoji neprekidno i oduvijek u vremenu koje nema početka, te će zauvijek i nastaviti postojati. 2.  Ostvarimo li najviši cilj, tad u buddhinstvu (prosvjetlje-nju) postajemo sposobni ostati u naravnom umu jasnog svjetla bez prolaženja kroz obrnuti proces spuštanja na grublje razine svijesti. Od tog trenutka više nam se ne pruža prilika za skupljanje karme. 3. Čak i kod običnog čovjeka koji ne vježba jogu, u trenutku smrti sviće stanje u kojem više nema grubih privida, no visokorazvijeni učenik teži tome da taj um iskoristi za shvaćanje istine, praznine opstojanja u sebi, i to pomoću moći koja potječe iz upoznatosti s tim stanjem, a koja se stječe meditacijom o praznini. 4. Obični um jasnoga svjetla koji se iskazuje u konačnoj fazi umiranja zovemo jasnim svjetlom-majkom, a jasno svjetlo koje nastaje kultiviranjem duhovnoga puta zovemo jasnim svjetlom-djetetom. 5. Kad se jasno svjetlo-majka, koje sviće zahvaljujući karmi, preobrazi u duhovnu svijest koja je spoznala prazni- 132   nu – dakle u jasno svjetlo-dijete – tu preobrazbu zovemo susret jasnog svjetla-majke i svjetla-djeteta. Trinaesta kitica O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju U uznesenoj mudrosti združenog naravnog blaženstva i praznine Dok traju četiri praznine nakon taljenja Mjesecu sličnog bijelog sastojka Na vatri gromu slične Moćne Žene. Jogini pomoću tehnika koncentriranja stvaraju unutrašnju toplinu, takozvanu Moćnu ženu (ili Tumo, na tibetskom jeziku), koja se središnjim kanalom uspinje sa svog glavnog sjedišta u solarnom pleksusu. Ta unutrašnja toplina tali bijeli sastojak u spletu kanala u tjemenu (Kotaču velikog blaženstva). Metaforički gledano, taj esencijalni bijeli sastojak uspoređujemo s Mjesecom te ga zovemo umom prosvjetljenja. Kako se taj bijeli sastojak tali, pa se spušta u središnjem kanalu, i tako postupno stiže do kanalskih kotača grla, srca, pupka i tajnog dijela tijela, mi doživljavamo četiri razine radosti – radost, najvišu radost, izvanrednu radost i urođenu radost. Te su četiri radosti egzaltirane mudrosti velikog blaženstva. Te radosne mudrosti kao svoj objekt promišljanja uzimaju prazninu, te stoga velimo da se blaženstvo i praznina udružuju. Kroz meditativnu mudrost velikog blaženstva u Najvišoj jogi tantri, kad zahvaljujući karmi, u trenutku smrti sviće jasno svjetlo-majka, to je svjetlo mo- 133   guće preobraziti u svijest duhovnog puta (jasno svjetlo-di-jete). Želja u toj kitici pjesme prvog pančen-lame – posljednjoj koja se bavi stanjem smrti – usmjerena je baš prema postizanju tog stanja. Čovjek koji svakodnevno vježba Najvišu jogu tantru zamišlja pojavljivanje osam znakova smrti – fatamorgane, dima, krijesnica, plamena svjetiljke na maslac, jarkog bijelog priviđenja, jarkog narančasto-crvenog jačanja priviđenja, jarkog crnog skoro-dosegnuća, i jasnog svjetla – i sve to povezuje s razmišljanjem o praznini. Sve se to događa u okviru triju svijesti o zbivanju: Najprije prepoznajemo znak koji se upravo pojavljuje, zatim prethodeći mu znak, te napokon sljedeći u nizu. Primjerice: »Pojavljuju se krijesnice. Dim se upravo izgubio. Sad će se pojaviti plamen.« Iako se tih osam znakova pri meditiranju ne pojavljuju i stvarno, osim kod naprednih jogina, ipak te tri svijesti o zbivanju održavamo radi zbližavanja s tim znakovima. U potpuno zrelom meditiranju, kad dostignemo razinu i stvarnog kultiviranja, mi ostajemo u stanju meditativne koncentracije nad prazninom, pa se znakovi pojavljuju sami od sebe.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.