16   što sam je recitirao kroz skoro trideset godina. Otkrio sam da unatoč tome što sam nesposoban komunicirati s drugima, ja ipak i dalje mogu ponavljati mantru s uobičajenom lucidnošću. Povremeno sam pokušavao nešto reći, ali to nisam i uspijevao. No unatoč tom neuspjehu, ipak se nisam brinuo. Znao sam da bih time jako pogriješio. Samo sam i dalje ponavljao mantru, i to me smirilo. Povodeći se za vlastitim iskustvom, posavjetovao sam Raymondu da izabere izreku koju će stalno ponavljati. On je izabrao kiticu od četiri stiha Josepha Goldsteina: Neka se ispunim prijaznom ljubavlju. Neka mi bude dobro. Neka me ispuni spokoj i mir. Neka budem sretan. Pomislio sam kako je to što je izabrao možda malo predugačko, ali sam ipak znao da će to za nj biti sasvim u redu, zato što je poželio baš to. Raymond je vježbao svoju mantru. Njegov mu ju je partner stavio u plastični okvir kraj uzglavlja, pa kad bi Raymond okrenuo glavu, opazio bi je i to bi ga podsjetilo da je ponovi. Kasnije, kad se Raymond vratio iz bolnice da umre kod kuće, postupno se počeo povlačiti u sebe, jer je najprije izgubio dar govora, pa sposobnost pokazivanja rukom, te napokon i sposobnost i najmanjeg pomicanja. Pa ipak, kad bih ušao u njegovu sobu, pa sjeo na pod do njegove postelje i rekao: »Neka se ispunim prijaznom ljubavlju«, lice bi mu se ozarilo a oči pomaknule ispod spuštenih vjeđa. Upalilo je! 17   Prvi pančen-lama U ovoj knjizi, pri tumačenju pjesme od sedamnaest kitica prvog pančen-lame, Njegova Svetost dalaj-lama crpi iz širokog spektra indijske i tibetske pismene i usmene predaje. Dalaj-lama razmotava smisao tih kitica, obrađujući ih jednu po jednu, pa nam potanko izlaže faze umiranja, ono prelazno stanje između dva života, kao i ponovno rođenje, sve vrijeme na vrlo dojmljiv način opisujući praktičnu primjenu tih spoznaja. Pjesma koja tvori srce ove rasprave nastala je u sedamnaestom stoljeću. Svijest su o njezinoj važnosti i re-levantnosti prenosili redovnici i laici u Tibetu, a danas i u čitavom svijetu. Predmnijevati, međutim, da se ona može proučavati, kao i da se nad njom može meditirati, značilo bi biti slijep na trenutni položaj religije u Tibetu, na prilike u kojima živi pančen-lama, kao i na stalne napetosti između Tibeta i Kine. Zbog toga bih volio prikazati povijest naslova dalaj-lama i pančen-lama, kao i slijed inkarnacije autora te pjesme, to jest pančen-lama. Kao što bih volio i raščistiti nekoliko nejasnoća o prilikama u Tibetu i razmotriti sadašnju inkarnaciju pančen-lame koja trenutno živi u kućnom pritvoru u Kini. Sredinom trinaestog i početkom četrnaestog stoljeća, Tsongkhapa Losang Drakpa je u Tibetu stvorio spi-ritualnu tradiciju zvanu Geluk, poznatu i pod imenom škole Žute kape. Oko 1445. Tsongkhapin je učenik Gen-dun Drup sagradio veliki samostan, takozvani Tashi Lhun-po (Brdo sreće) u Shigatseu, u pokrajini zapadano od tibetske prijestolnice Lhase. Genduna Drupa će naknadno 18   nazvati prvim dalaj-lamom, i to kad Sonam Gvatso (1543.–1588.), njegova treća inkarnacija po redu, 1578. od svog mongolskog zaštitnika i sljedbenika Altan-kana primi ime »dalaj« (stoje zapravo mongolski prijevod riječi »Gvatso«, a koja znači »ocean«). Gendun Drup je osim toga od svog učenog tibet-skog suvremenika Bodonga Choklava Namgvela primio još i ime »panchen«, i to kad je uspio odgovoriti na sva njegova pitanja. »Panchen« znači »veliki učenjak«, a riječ potječe od sanskrtskog »pandita« što znači »učenjak«, kao i tibetske riječi »chen po« koja znači »velik«. I kasnije su opate samostana Tashi Lhunpo, a koji su bili birani na određeni rok, također redom nazivali »pančen«. U sedamnaestom je stoljeću peti dalaj-lama samostan Tashi Lhunpo predao svom učitelju Losangu Chokviju Gveltsenu (1567.-1662.), njegovu petnaestom opatu. Njega su pak, kao glavara samostana, zvali »pančen«. Kad je, međutim, Losang Chokvi Gveltsen umro, peti je dalaj-lama objavio da će se njegov učitelj ponovno pojaviti kao prepoznatljivo dijete i nasljednik, pa je tako njegov niz inkarnacija zadržao naslov »pančen-lama«, a one su same postale opatima samostana Tashi Lhunpo. Tako se naslov »pančen-lama« prestao stjecati izborom na određeni rok i prenio se na slijed reinkarnacija. Od tada je u Tibetu zavladao običaj da dalaj-lama i pančen-lama jedan drugom u različitoj mjeri priznaju nasljednike. Dalaj-lama je opći duhovni i svjetovni vođa Tibeta, dok je pančen-lama vođa onog područja oko Shi-gatsea. Povijest stjecanja naslova dalaj-lama i pančen-lama podriva smiješne tvrdnje trenutnih kineskih vlasti da ti naslovi na neki način upućuju na njihovu podložnost Kini.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.