Učenik koji je dosegao sljedeću razinu (a o kojem govori sljedeća kitica) nije sposoban jasno svjetlo smrti preobraziti u stanje duhovnog puta – te stoga i ne može ishoditi stjecanje iluzornog tijela – no on ipak ne trpi običnu smrt. Takav jogin jasno svjetlo smrti preobražava u formu duhovnog puta, pa makar i takvu koja nije sposobna stvoriti iluzorno tijelo. Taj je jogin osim toga sposoban, ne u stvarnosti, nego samo u mašti, pojaviti se u iluzornom tijelu još dok prebiva u običnom prelaznom stanju. Jogin te razine može izabrati oblik ponovnog rođenja, i to snagom svoje sućiti, želja i svijesti o zbivanju. Učenik sljedeće razine (o kojem govori šestnaes-ta kitica) ne može preobraziti jasno svjetlo smrti ni u kakav potpuno zajamčeni put ali je zato sposoban, poslije isteka razdoblja nesvjesnosti u kasnijem dijelu uma crnog skoro-dostignuća, stvoriti svijest o zbivanju u smislu tradicije tantra, i to bar u nekom obliku i to pri manifestiranu jasnog svjetla. Takav čovjek prelazi u obično prelazno stanje te se rađa na uobičajen način, ali je i sposoban, zbog dobrih predispozicija – projekcijskog djelovanja ranijih djela – kao i zbog dobrog stjecaja vanjskih i unutrašnjih okolnosti, nastaviti valjano vježbati. Sve tri razine teže pretvaranju jasnog svjetla svijesti u mudrost koja shvaća prazninu. I zato, prije nastupa 142   faza rasplinuća, sve tri razine postaju svjesne praznine. Napose za rasplinuća zemlje, vode, vatre i vjetra te nicanja četiri praznine – uma jarkog bijelog priviđenja, uma jarkog narančasto-crvenog jačanja priviđenja, uma jarkog crnog skoro-dosegnuća i uma jasnog svjetla – oni stvaraju moć svjesnosti zbivanja i kontempliraju prazninu opstojanja u sebi, besmrtni način postojanja, a u kojem se krije narav svih pojava. Budući da najviša razina vježbanja može jasno svjetlo smrti preobraziti u svijest koja shvaća prazninu, ona djeluje kao protuotrov koji štiti od nemoćnog umiranja. Od tog trenutka pa nadalje, mi više nismo izloženi umiranju i rađanju. Istinska narav svih pojava, kontempli-rana na taj način, stvara besmrtnost (zbog čega se u ovoj pjesmi i naziva »besmrtnom«). Smrt sviće u stupnjevima, od rasplinuća zemlje u vodu, pa sve do uključivo svanuća jasnog svjetla. Poslije toga, u slučaju obične smrti (ne smrti najnaprednijih jogina), osam se stupnjeva niže u obrnutom slijedu: od jasnog svjetla prelazimo na crno skoro-dostignuće, pa narančasto-cr-veno jačanje, pa bijelo priviđenje, pa plamen, pa krijesnice, pa fatamorganu. Na kraju običnog umiranja tri se događaja zbivaju istodobno: (1) jasno se bijelo svjetlo gasi, (2) iz jasnog se svjetla smrti uzdižemo u jarko crno skoro–desegnuće, i tad (3) počinje prelazno stanje (poslije čega nastupaju druge obratne faze). Na sličan se način jogin -koji na prvoj razini Najviše joge tantre vježba samo bivanje u metaforičnom jasnom svjetlu – uzdiže iz jasnog svjetla u skoro-postignuće i pritom stvara iluzorno tijelo. Međutim jogin na prvoj razini Najviše joge tantre kad se uzdiže iz stvarnog jasnog svjetla ne prelazi natraške u um 143   skoro-postignuća i tako dalje. U njegovu slučaju nestaju sve grublje razine uma. ZAKLJUČNI SAVJETI 1.  Visokonapredni učenici mogu iskoristiti obično jasno svjetlo smrti i vjetar na kojemu ono jaše kao supstanci-jalne uzroke čistog uma odnosno tijela. 2. Da bismo se iz uma jasnog svjetla mogli izdići u čisto tijelo sazdano od vjetra, moramo prije toga uvježbavati zamišljanje kako imamo altruistički motiviran um i tijelo. Ono što izvodimo kao imitaciju, na koncu će dovesti do postignuća u stvarnosti. 3.  Da bismo postigli konačnu preobrazbu, ne smijemo se nikako vraćati iz fundamentalnog naravnog uma jasnog svjetla na grublje razine uma. Tako ćemo doseći besmrtno stanje. Petnaesta kitica Ako se, a zbog naše karme, uspostavi prelaz- no stanje O neka bi se pogrešni prividi pročistili Kroz neposredno razmatranje i shvaćanje da opstojnost u sebi ne postoji Ni patnja rođenja, ni smrti, ni prelaznoga stanja. 144   Pri kraju razdoblja u kojem najsuptilniji um ostaje u tijelu, dolazi do laganog gibanja vjetra na kojemu jaši um jasnoga svjetla, a najsuptilniji vjetar i najsuptilnija svijest napuštaju otvorenu kap od bijelog i crvenog sastojka u srcu, pa izlaze iz tijela. Iz nosa istječe malena količina krvi, baš kao što i iz spolnog organa istječe malena količina esencijalnog bijelog fluida, što nam govori da je tijelo napustila i posljednja razina svijesti, iako se lakvi znakovi znaju i ne pojaviti kod ljudi kojima je tijelo uništila bolest. U tom trenutku tijelo, naime, počinje trunuti i zaudarati.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.