Uslijedio je upravo nadrealistički niz događaja. Komunistička je kineska vlada naime imenovala vlastitu potragu, te izjavila kako je otkrila pravog pančen-lamu. Taj je proces budno pratio i sam kineski predsjednik Jiang 26 Zemin. Od vlasti odobreni nadomjestak, kojemu je sad već trinaest godina, dobio je istaknuto mjesto u kineskim novinama, gdje je bio prikazan kao rodoljubivi učenjak sposoban da nadahne pobožnošću. Godine je 2001. taj od Pekinga odobreni pseudo-dalaj-lama na turneji po razvijenoj istočnoj obali izjavio: »Ja sad duboko razumijem veličinu Kineske komunističke partije i osjećam toplinu socijalističke obitelji vođene slavnom politikom Kineske komunističke partije«. Prijedlozi za razmišljanje Zašto su pekinške komunističke vlasti tom pitanju posvetile toliko truda? Zato da time svijetu pokažu kako i u spi-ritualnom životu nacije igraju ključnu ulogu, i time pribave legitimitet svojoj invaziji na Tibet. One, osim toga, možda i pokušavaju otkriće novog pančen-lame objaviti baš na trinaestu obljetnicu proglašenja »Autonomne pokrajine Tibet«, kad je tako bio nazvan teritorij koji je samo dio te zemlje. Dalaj-lama i delegacija iz samostana pančen-lame kojeg je zapravio bio postavio Peking, ipak su se složili oko kandidata, pa je dalaj-lama objavio i identifikaciju, i to nedvojbeno zato da već unaprijed onemogući kinesko uplitanje. Peking osim toga sasvim neosnovano tvrdi da je prethodni, kuominangški režim sudjelovao u prepoznavanju današnjega dalaj-lame. To se, međutim, kosi s mnogobrojnim povijesnim dokazima. Kad je 22. veljače 1940. bio okrunjen dalaj-lama, odnos je Tibetanaca prema ki- 27     neskom emisaru Wuu Zhongxinu bio isti kao i prema poslanicima iz Butana, Sikkima, Nepala i Britanske Indije, i Kinez u tom poslu nije igrao nikakvu posebnu ulogu. Ku-omintang je iznio apsurdnu tvrdnju da se dječak poklonio prema Pekingu i da ga je na prijestolje posjeo kineski emisar. Čak je i Ngabo Nawang Jigme, tibetski službenik koji je bio na krunidbi i surađivao s kineskim vlastima, a inače je dopredsjednik Stalnog odbora Narodnog kongresa, 31. srpnja 1989. o tome rekao: »Mi, Komunistička partija, ne trebamo govoriti laži utemeljene na kuomintanškim lažima.« U isto je doba drug Chang Feng iz Ministarstva Ujedinjenog fronta, izjavio: »Ubuduće nećemo govoriti kako je Wu Zhongxin sudjelovao u obredu pri ustoličenju četrnaestog dalaj-lame.« Danas se, međutim, Peking u očaju opet okrenuo kuomintanškoj krivotvorini. Znakovito je već i to što, unatoč činjenici da Tibet posjeduje velika samostanska sveučilišta koja se duboko bave svim filozofskim pitanjama, u tibetskom jeziku nikad nije postojala riječ za zemlju koja obuhvaća i Tibet i Kinu. Politika današnjih kineskih vlasti prema Tibetu temelji se na nepoštivanju i zanemarivanju potreba i želja tibetskog naroda. To se mora promijeniti, i to tako da se Pekingu jasno stavi na znanje da se svijet prema tom pitanju odnosi vrlo ozbiljno. Države i nedržavne ogranizacije trebale bi izvršiti pritisak na kineske vlasti da oslobode pančen-lamu i ljude povezane s njegovim otkrivenjem, te da mu dopuste školovanje u njegovu samostanu i slobodu putovanja. Ujedinjeni bi narodi trebali poduprijeti nastojanja dalaj-lame da pregovorima ishodi sporazum o statusu Tibeta. 28 Tibetska kultura seže daleko izvan Tibeta, te se proteže od Kalmičkih stepa uz Volgu (na mjestu gdje se Volga ulijeva u Kaspijsko more) pa sve do Vanjske i Unutrašnje Mongolije, sibirske republike Burjatije, Butana, Sikkima, Ladakha i dijelova Nepala. U svim se tim područjima buddhistički rituali i skolastičke rasprave vode ti-betskim jezikom. S čitavog su tog golemog teritorija na školovanje u Tibet, i to napose u prijestolnicu Lhasu i njezinu okolicu, dolazili mladići, te se po okončanju studija obično vraćali u domovinu (sve dok u mnogim od tih zemalja nije došlo do komunističkog prevrata). To znači da tibetska kultura zauzima središnje mjesto na golemom području srednje Azije, te stoga njezino utrnuće izaziva dalekosežne posljedice. Ova bi nas knjiga morala podsjetiti na golemu riznicu Tibeta. dr. Jeffrev Hopkins profesor tibetskih studija Sveučilište Virginia 29 SAVJETI O UMIRANJU Svijest o smrti Baš kao što tkalac Tkajući stigne do kraja Kad fine niti protjera kroz tkanje, Baš tako čovjek proživi svoj života. Buddha Misao na smrt je neobično važna – to kontempliranje činjenice da nećemo dugo ostati u ovom životu. Nismo li svjesni smrti, nećemo znati ni iskoristiti ovaj već dosegnuti ljudski život. To je vrlo značajno zato što, polazeći od te spoznaje, možemo postići važne učinke. Smrt ne analiziramo da bismo u sebi pobudili strah, nego da bismo znali cijeniti ovaj dragocjeni životni vijek u kojemu možemo ostvariti toliko važnih duhovnih vježbi. Umjesto da se bojimo, moramo razmišljati o tome kako ćemo, kad stigne smrt, izgubiti dobru priliku za vjež-

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.