Legende potiču iz mraka prohujalih vjekova,”kojima ni Bogovi vise ne znaju pocetak”.
U njima su Tolteci potomci iščezle rase Travatla, potomaka Rmoahala, rase džinova koja je nekada vladala planetom. Prema tim legendama Tolteci su bili vrijedan i miroljubiv i ponizan narod, koji je volio cvijeće i njime kitio svoje Bogove. Njihove vodje su bili u svemu veliki Čarobnjaci, i kao takvi poznavali sve tajne neba i zemlje.Tolteci su pravili masivne gradjevine sa, u odnosu na veličinu piramide, zanemarljivo malim prostorom u sredini.Taj prostor je upravo tačka ravnoteže u kojoj su potpuno usaglašene kosmičke i zemaljske energije i tu su Toltečki šamani “ratovali”, ne sa neprijateljskim plemenima, već sa nivoima sopstvene svijesti. 
U Toltečkim piramidama šamani su postizali tri stepena lične svijesti.
Prvi nivo svijesti čovjeka koji živi u svom prostoru i vremenu, u njemu učestvuje i na tom nivou djeluje u smislu dostizanja višeg nivoa svijesti.Drugi nivo svijesti, koji uključuje znanje o čovjekovom svjetlećem, eteričnom tijelu kojeg običan, neprosvjećen čovjek nije svjestan,  podrazumjeva neizmerljive snage u latentnom stanju. Te snage mogu se načinom života i duhovnim naporima aktivirati dugim i napornim ratovanjem sa prvim stanjem svijesti i zato su tragači za tim nivoom svijesti nazivani ratnicima. Vodič u to stanje bila je posebna piramida, čija energija pomaže ratnicima u tom naporu. Ta stanja svijesti nama su posve strana i zvuče suviše fantastično da bi mogla biti moguća. U tom stanju toltečki znalci-šamani mogli su da prodru kroz dimenzije vremena i prostora i dodju u dodir sa stanjem gde je sve JEDNO – prošlost, sadašnjost i budućnost, vječito SADA (ovo je objašnjenje prilično siromašno, jer u stvari, ne postoje riječi za to stanje). No, taj stupanj bio je dvostruki mač i tu je toltečkog ratnika čekala najteža borba jer mu se pružala mogućnost sticanja vlasti nad ljudima i prirodom i manipulisanje s njima. Prolazeći kroz mnoga i nevidjena iskušenja vrlo rijetki pojedinci stigli su do Trećeg nivoa svijesti, a to je bio pristup u čistu energiju, oslobadjanje fizčkog tijela i spajanje sa Izvorom, čije su emanacije svi oblici života.

Činjenica je da su Toltečki ratnici ratovali na drugačijim ratištima i na drugačiji način bili uklopljeni u Sveprirodu i pojave u njoj. Da bi čovjek prelazio iz jednog stanja svijesti u drugo, s namjerom da se približi tajnama prirode i da se uklopi u nju, morao je na svom putu imati saveznike i zaštitnike jer su ti prelazi za čovjeka kao materijalno biće štetni i opasni.
Svaki ratnik koji ratuje na različitim nivoima svijesti mora na to putovanje poći “putem srca” jer svaki drugačiji put mogao bi ga odvesti u samouvažavanje i manipulisanje drugim bićima i to bi, na kraju, ma koliko primamljivo izgledalo, uništilo njega samog.

Zato Don Huan u Kastanedinom djelu kaže:
“Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca.
Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put predje do kraja.
Putujem tuda gledajući bez daha.”
A ono sto se vidi i dozivi na tom putu srca jeste smisao i cilj Toltečkog ratovanja.

MUDROST STARIH TOLTEKA
6Maje.jpg ZAMAGLJENO OGLEDALOJednoga dana, prije tri hiljade godina, jedan čovjek sasvim sličan meni i vama, dok je spavao u pećini, sanjao je da vidi svoje usnulo tijelo. Izašao je iz pećine u noć mladog mjeseca. Nebo bijaše vedro i on ugleda milijone zvijezda. A zatim se u njemu dogodi nešto što je zauvijek izmjenilo njegov život. Posmatrao je svoje ruke, osjećao svoje tijelo, i čuo svoj glas kako govori: ,,Ja sam stvoren od svjetlosti, stvoren sam od zvijezda…”.
Naše istinsko biće je čista ljubav, čista svjetlost, reče on.
Ovo mu je saznanje promijenilo život.
Kada je jednom shvatio što je on zapravo, pogledao je druge ljude i prirodu, i bio je zapanjen onim što je vidio. Vidio je sebe u svemu – u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. U tih nekoliko trenutaka shvatio je sve. Bio je veoma uzbuđen, ali srce mu bijaše spokojno.
Jedva je čekao da kaže drugim ljudima što je otkrio.
Ali nije mogao pronaći riječi kojima bi to objasnio. Pokušao je da kaže ljudima što je otkrio, ali ga nisu razumjeli. Vidjeli su da se on izmjenio, da nešto prekrasno zrači iz njegovih očiju i glasa. Primjetili su da on više nikoga i ništa ne osuđuje. On više nije bio kao drugi. Mogao je sve odlično da razumije, ali njega nitko nije razumio.
Shvatio je da je on ogledalo drugih ljudi, ogledalo u kome je mogao da vidi sebe.
Svako od nas je ogledalo, reče on. Vidio je sebe u svima.Zašto ljudi nisu mogli shvatiti riječi čovjeka koji je spoznao da je stvoren od svjetlosti i zvijezda, koji je vidio sebe u svemu – u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima i u zemlji, čije je srce bilo spokojno, i koji više nikoga i ništa nije osuđivao. Ljudi su vidjeli da nešto prekrasno zrači iz njegovih očiju i glasa, ali na žalost, nisu mogli shvatiti njegove riječi, osjećaje i ponašanje.

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.