Neki ljudi se stalno žale kako nemaju vremena, iako im način života ne uključuje mnogo obaveza. Opet, neki ljudi rade nekoliko poslova, imaju obitelj, brojne dužnosti i hobije, pa se nikada ne žale na isti problem. Pomislit ćete kako je druga kategorija jednostavno funkcionalnija od prve i zato ‘sve stiže’… Nije tako.

 

Vjerovali ili ne, mnogi ljudi iz naše neposredne blizine uopće nemaju toliko vremena u životu koliko ga, možda, imate vi. Radi se o tome da svi, naoko, živimo u istoj vremensko-prostornoj dimenziji, ali nije onako kako izgleda. Recimo, iako je kod svake osobe određene vremenske zone šest sati u datom trenutku, ‘manjevremenašima’, da ih tako nazovemo, vrijeme prolazi brže.  Među nama postoje oni koji imaju čak deset puta manje vremena od drugih, a naoko smo u istoj vremenskoj dimenziji.

 

‘Manjevremenaši’ žive u vremenskom suženju, koje uvlači u sebe vrijeme poput vira ili, pak, crne rupe, a mi ćemo ih nazvati vremenskim crvotočinama. To su veoma sitne tvorevine sa velikim učinkom. Vremenske crvotočine žive u pojedinim ljudima, tj. fizički su smještene unutar ljudskih tijela, i proždiru im vrijeme. Zato ove osobe imaju otprilike deset puta manje vremena od vas samih – ukoliko niste uključeni u kategoriju ‘manjevremenaša’.

 

Tantra spominje takozvani ‘Kali fenomen’, a koliko se on odnosi na ove nemilosrdne virove, ‘žderače’ vremena koji postoje u nekim ljudima, još ne znamo. Ali sada znamo da bismo, zaista, trebali biti tolerantniji prema onima koji kukaju kako nemaju vremena, jer praktično ga ni nemaju…

 

Sanela Dizdarević

Crvotočine su cijevi koje povezuju udaljene točke prostora tako da put kroz njih može biti mnogo kraći nego put kroz normalni prostor. U načelu, crvotočina bi mogla biti takva da nam omogući put na drugi kraj galaktike za svega par sekundi, dok svjetlost putujući kroz normalni prostor do tamo treba tisuće godina. I premda smo se sa svjetlošću utrkivali nesportski upotrijebivši prečicu kroz crvotočinu rezultat se računa tj. ispada da smo efektivno putovali brže od svjetlosti i teorija relativnosti pokazuje da takvu crvotočinu [ako se njeni krajevi stave u relativno gibanje] možemo iskoristiti kao vremeplov i možemo se vratiti s drugog kraja galaktike prije nego smo uopće krenuli na put.

Ostaje pitanje da li je postojanje crvotočina u skladu sa svim poznatim zakonima fizike i ako jest da li bismo ih mogli konstruirati kad bismo raspolagali dovoljno naprednom tehnologijom.

Na primjer, naivni pokušaj konstrukcije crvotočine nekakvim “rezanjem i lijepljenjem” prostora je vrlo težak jer implicira određene beskonačnosti u točki reza. Jedna od ideja za prevladavanje ovakvih “konstrukcijskih” problema se zasniva na činjenici da ono malo što znamo o gravitaciji u mikro-svijetu sugerira da prostor-vrijeme mikroskopski gledano nije kontinuirano već neka vrsta pjene prepune mikroskopskih crvotočina. Možda bi izvanredno napredna tehnologija mogla omogućiti da se neka od tih mikro-crvotočina uzme i “napuhne” do kozmičkih razmjera.

Crvotočina
Crvotočina spaja dva udaljena dijela prostora. Tako je moguće od točke A do točke B doći kraćim putem kroz crvotočinu (crvena linija) brže nego što svjetlost obavi put kroz normalni prostor (crna crtkana linija).
[Crvotočina]

 

About The Author

Urednik

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.